Erasmus iskustva studenata Hrvatskih studija

Prezentacije studenata

Tatiana Orlova - University of Heidelberg

Prezentacija UCAM Universidad Católica San Antonio de Murcia-Antonia Glavan

Prezentacija Universidad de Navarra-Sanja Kočiš

Prezentacija University of Pecs-Goran Dejanović

Prezentacija University of Heidelberg-Andrijana Mamuza

Prezentacija New Bulgarian University Sofia-Klara May Salluzzo

Prezentacija Karlovo Sveučilište Prag-Dora Črček Varga

Prezentacija TU Braunschweig-Frane Gverić i Toni Fijan

Prezentacija ESN_Mihovil Sić

Tena Osrečak Sveučilište u Erfurtu 2009./2010.

Moje ime je Tena Osrečak i studentica 2 godine diplomskog studija komunikologije na Hrvatskim studijima.

Akademske godine 2009/2010. u ljetnome semestru bila sam na razmjeni u Njemačkoj na Sveučilištu u Erfurtu u sklopu programa Erasmus.

Dobivši pismo da sam primljena u Erfurt umjesto zadovoljstva prevladao je strah. Kasnije u razgovoru sam saznala da svi koji su došli u Erfurt, neovisno o tome odakle dolaze ili iz koje su kulture imali su jednak osjećaj poput mene. 

    U Erfurtu sam studirala na drugačiji način. Pod drugačiji ne mislim samo na organizaciju fakulteta. Onome drugačijem doprinijela je kolegijalnost, mogućnost rada na istraživanjima.Studirala sam na njemačkom jeziku i to kako mnogi kažu teškome jeziku. Učila sam o kompliciranim kvalitativnim istraživanjima, no s mogućnosti da paralelno s teoretskim dijelom sve to prođem i u praksi.Studenti većinom rade sami, dok profesori samo usmjeravaju kako nešto ne bi krenulo u krivome smjeru, rekli bismo, pogotovo u diskusijama i praktičnome radu

Možda mi je bilo kako neki kažu lakše jer sam bila gost, stranca; profesori su bili puni razumijevanja,  kolege su mi pomagale ispraviti jezične greške u seminarima,.. Moglo bi se reći da sam imala privilegije kao gost, no i gost  se mora znati ponašati.

Živjela sam u pravom kampusu, sa knjižnicom i predavaonama preko puta doma, sa svim stvarima koje su studentu u njegovom  životu potrebne.Imala sam priliku svirati flautu i u sveučilišnom orkestru i tamo sam stekla iskustva vrijedna za cijeli život.Upoznala sam ljude sa svih strana svijeta: Grke, Japance, Talijane, Španjolce, Kineze i mnoge druge. Svi smo jako različiti no posebno je iskustvo živjeti s nekime iz duge kulture 24 sata i imati priliku upoznati njihove  navike, način razmišljanja, a pogotovo  i probati sve specijalitete iz raznih dijelova svijeta, a na kraju dobiti pravog prijatelja.Posebno iskustvo je učiti prijatelje svoj jezik, pa i riječi poput poštanskog sandučića. Priznajte da je teška riječ. Prilike za putovanje bile su velike, putovali smo često i uživali.

I na kraju…

Ponovit ću bilo me je strah i to je normalno. Na putovanju dugome 14 sati u Erfurt pitala sam se s kime ću živjeti, hoćemo li se slagati, s kime ću se družiti, hoću li uspjeti.Kada sam stigla u Erfurt i vidjela svoje ime na sandučiću s nepoznatim imenima rekla sam to je to i Tena moraš uspjeti.

Vrativši se u Hrvatsku dobila sam novu snagu, baš poput  super brzog motora snimljenog u BMW-om muzeju u Münchenu jer sam doživjela  novo  i  važno životno iskustvo.  (slika je snimljena za vrijeme posjeta u Münchenu. Tamo sam bila sa svojim popularno zvanim Erasmus prijateljima, s kojima sam proputovala veliki dio Njemačke i upoznala i vidjela stvari koje ću pamtiti čitav život.Znam da je ovo bio samo mali korak za čovječanstvo, ali veliki za mene.

Učinite  i vi ovaj  korak, i doživite nešto lijepo.

Marina Vasilj, Sveučilište u Trstu 2011./2012.

Dora Škrinjar Sveučilište u Navarri 2012./2013.

Nakon što sam se prijavila za Erasmus na prvoj godini studija (na koji sam trebala ići na drugoj godini), potpuno sam se okrenula rješavanju tekućih ispita te nisam pretjerano razmišljala o tome.

Nakon par mjeseci sam dobila pismo da sam prihvaćena na razmjena na University of Navarra u Pamploni na jedan semestar uz dobivanje stipendije. To je bio zaista veličanstven dan pun radosti i veselja. Odmah sam javila svim prijateljima i obitelji što se dogodilo te sam započela s pripremama. Nakon rješavanja ispita na Hrvatskim Studijima, potpisivanja ugovora o studentskoj razmjeni sa Sveučilištem u Zagrebu, konačno sam mogla isplanirati sve za nadolazeći semestar. Tijekom ljeta sam radila kao spasilac na Crikveničkoj glavnoj plaži kako bih si mogla priuštiti apsolutno sve što sam isplanirala za to razdoblje življenja u Španjolskoj.

Marljivo sam odradila posao te dočekala taj dan kada sam išla u Pamplonu. Imala sam sreću što sam baš u istom zrakoplovu susrela kolegicu koju sam primijetila na potpisivanju ugovora koja je također odlazila u Pamplonu te s kojom sam ostala u odličnim odnosima tijekom cijelog razdoblja razmjene, kao i dan danas.

U Španjolskoj je bilo PREDIVNO. Sveučilište Navarra nas nije moglo bolje uputiti u sve što smo tražili od njih. U početku smo bilo malo izgubljeni radi predmeta koje smo trebali birati, no tajništvo i referada su nam ondje zaista bili od velike pomoći.

Prije nego što su svi studenti koji su dolazili na razmjenu došli, njihovo sveučilište (Navarra) nam je napravilo Facebook stranicu kako bismo se mogli upoznati, dogovoriti u kojim ćemo stanovima živjeti, koje ćemo stanove iznajmiti, zabave koje su u tijeku, na koje se izlete i putovanja ide te mnoštvo drugih korisnih informacija. Studenti su veoma otvoreni, zabavni i dragi. Svi smo se zajedno družili i nalazili svakodnevno i to ne samo studenti na razmjeni, već i studenti iz Španjolske.

Predavanja su obavezna kao i kod nas te smo ih morali redovito pohađati. Mogli smo birati predmete s kojeg god fakulteta u sklopu Sveučilišta smo htjeli (što mi je definitivno bio najbolji dio svega) te su svi profesori bili od velike pomoći ukoliko bi se pojavio kakav problem koji je trebalo riješiti. Ispitni rokovi počinju ranije nego kod nas, tako da smo prije Božića bili gotovi sa svime. Za sve ispite smo se pripremali mjesec dana prije te marljivo učili gradivo. Samo iz nekih predmeta je bilo kolokvija te se na ispite moglo izaći samo jedan put (što je i razumljivo jer je gradivo ipak po mom mišljenju manje zahtjevno nego na fakultetima u Hrvatskoj).

Bili smo u mnogim gradovima u Španjolskoj u posjetu, išli na mnoge zabave te sklopili mnoga prijateljstva koja i dan danas održavamo. Između ostalog, oni koji prije nisu imali prilike živjeti sami, mogli su iskusiti sve prednosti i nedostatke toga. Ja sam osobno prvi puta to iskusila i mogu reći da mi je bilo predivno iako mi je nedostajala mamina kuhinja. Ne možeš imati sve u životu ;).

Sve u svemu, nadam se da će se mnogo studenata odlučiti za studentsku razmjenu jer je zaista vrijedno i divno iskustvo. Isto tako bih htjela napomenuti da je naš fakultet bio veoma susretljiv što se tiče razlike u predmetima i prijepisu ocjena, tako da vas to ne treba zabrinjavati ukoliko smatrate da bi to mogao biti problem. Prijavite se i iskusite ono što smo ja i moji kolege na razmjeni iskusili – iskustvo koje ćemo zauvijek pamtiti!

Mateja Škarić Sveučilište u Navarri 2012./2013.

 

Sudjelovanje u Erasmus projektu i studirenje u inozemstvu za mene nikada nije bilo upitno. Oduvijek sam znala da je to nešto što jednostavno moram učiniti. Kada se na to još pridoda činjenica da mi je ponuđeno mjesto u Španjolskoj, mojoj sreći nije bilo kraja. A sada, nakon što su moja prekrasna četiri mjeseca završila, smatram ovo jednim od najboljih životnih iskustava.

No, krenimo iz početka. Ja sam Mateja (Mateha ili Mateđa, kako su me nerijetko zvali u Španjolskoj), studentica Komunikologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, podrijetlom iz Osijeka, i ovo je moje iskustvo Erasmus razmijene u Pamploni.

Gdje početi? Na početku, pretpostavljam.

Bilo je mnogo situacija od moje prijave na Erasmusov natječaj pa do samog odlaska u Španjolsku kada sam poželjela odustati, što zbog opsežne papirologije, što zbog straha od nepoznatog. Ipak, ovo nije bio moj prvi rodeo – 2010. godine sam šest mjeseci živila i radila u Londonu kao dadilja, tako da sam već bila upoznata sa životom u stranoj zemlji.

Stvari spakiranih u kofere koji ne prelaze sulude težinske limite nametnute od strane aviokompanija, poletjela sam 28. kolovoza prema Barceloni u ovo nevjerojatno iskustvo.

Već prvi dan u Pamploni, na Danima dobrodošlice organiziranima od strane fakulteta, upoznala sam nevjerojatne ljude koji će u nadolazeća četiri mjecesa biti moje rame za plakanje, moj izvor smijeha i zabave, ljudi koje ću do kraja života smatrati najboljim prijateljima. Stan sam dijelila s curama iz Švedske i s Filipina, a svoje dane provodila i s ljudima iz Nizozemske, Njemačke, Singapura, Amerike i Velike Britanije, između ostaloga.

U tih prvih nekoliko dana, Universidad de Navarra – privatno sveučilište osnovano 1952. od strane vjerske organizacije Opus Dei i smatrano jednim od 50 najboljih sveučilišta u svijetu – omogućilo nam je da se upoznamo ne samo s drugim studentima na razmjeni, nego i da s kampusom, te samom Pamplonom i prekrasnim plažama obližnjeg San Sebastiana.

S obzirom da je moje znanje španjolskog lošije nego što sam ja to mislila prije susreta s izvornim govornicima koji pola slova ne izgovore, a pola progutaju, odlučila sam se slušati samo predmete na engleskom. Pa iako ovi nisu bili brojni, uspjela sam pronaći nekoliko zanimljivih, poput Svijetske književnosti ili Američke kinematografije.

Samim neznanjem španjolskoga, komunikacija sa stanovnicima Pamplone svedena je na mahanje rukama i nogama, te vodanje sa sobom nekog od rijetkih poznavatelja i engleskog i španjolskog. Ipak, četiri su me mjeseca pretvorila u mahericu za kupovanje kartica za mobitel po najpovoljnijoj tarifi ili pak objašnjavanje teti u kopiraoni da bih ja printala dvije stranice na jednu stranu papira i obostano.

Erasmus je poznat po ludim partijima i nezaboravnim izlascima, i moje iskustvo nije razočaralo. Od partija dobrodošlice, preko Noći vještica pa sve do zadnjeg petka u Pamploni, svaki izlazak započeo bi u nečijem stanu, nastavio se izlaskom oko 1 ili 2 te završio u ranim jutarnjim satima, povratkom kući pri izlasku sunca. Tulumi posebno organizirani za Erasmus studente uvijek su sa sobom nosili osigurano niske cijene pića, odličnu internacionalnu glazbu te zagarantirano ludu atmosferu. Tu i tamo se potkrala koja filmska večer, a četvrtkom je bio obvezan odlazak u stari dio grada na pinčose.

Pintxo na basijskom, pincho na kastiljskom, šiljak ili bodlja na hrvatskom, je hrana koja se služi u vrlo malim količinama i po niskim cijenama u španjolskim barovima, a najčešće je probodena čačkalicom (od tuda i ime). U Pamploni se četvrtkom u ulici Estafeta za svega dva eura može dobiti jedan pintxo i oko deci i po piva ili vina. Ova ulica tako uvijek vrvi ljudima, i dok se stariji odlučuju za stolove u samom baru ili ispred njega, mladima uopće nije problem sjesti na kamene kocke koje popločuju ulice Starog Grada (Casco viejo).

Dok nas je vrijeme još služilo, svaki smo vikend odvajali za upoznavanje nekog novog grada: kupanje i sunčanje u San Sebastianu, beskrajne šetnje predivnim Madridom, tulumarenje u Guggenheimovom muzeju u Bilbau do dugo u noć, ili pak sudjelovanje u povorci cvijeća za dan svete Pilar u Zaragozi.

Iako se sve možda čini bajno, Španjolska svakako ima i svojih nedostataka. Siesta je postala omražena riječ među stranim studentima koji se nikako nisu mogli naviknuti na činjenicu da ništa ne radi između 14 i 17 sati. I u prosincu mi se znalo još dogoditi da se spremim i izađem iz zgrade i tek se onda sjetima da je „vrijeme odmora“. Španjolski mentalitet ukratko se može upisati trima riječima: ima se vremena. Nema žurbe, sve se stigne, samo lagano. Nikad ništa ne počinje na vrijeme, a ako na autobusnom kolodvoru piše kako autobus polazi sa svog stajališta u 8 navečer, budite uvjereni da će on tamo tek stići oko pet minuta iza osam.

No navikne se čovjek na sve. Ipak, priznajem kako je bilo zanimljivo gledati ljude iz država poput Njemačke. Švedske ili Singapura dok pokušavaju shvatiti kako je moguće da autobusa nema u osam, ako piše da tada treba biti tamo.

U rujnu se semestar koji me očekivao činio beskrajno dugačak, međutim, dan za danom, petak za petkom, putovanje za putovanjem i približio se Božić, a time i rastanak sa svim divnim ljudima koje sam upoznala. Nakon suza i obećanja o tome kako ćemo jedni druge uskoro posjetiti, put me 22. prosinca vratio nazad na Barcelonski aerodrom, odakle sam se vratila u Lijepu našu. Mama me dočekala sa sarmom i mojoj sreći nije bilo kraja.

Ipak, neću ovaj tekst završiti s onom otrcanom frazom kako je kod kuće najljepše, jer vać nestrpljivo očekujem novu avanturu koja će me odvesti u neke nove, nepoznate krajeve i u neka nova, neverojatna iskustva.

 

 

 

Marko Radolović Sveučilište u Ljubljani 2012./2013.

 

Erasmus program je vrlo pozitivno osmišljen projekt koji kao takav donosi nova znanja i iskustva, kako u profesionalnom, tako u kulturuloškom smislu zbog čega je, pretpostavljam, i uveden. Konkretno, u mom slučaju, provesti semestar u Ljubljani bilo je više nego ugodno; od predavanja do slobodnog vremena.

Najviše me se dojmila birokracija koja je - ako je moje iskustvo relevantno - nevjerojatno funkcionalna, brza i efikasna, čime bih to mogao definirati kulturnim šokom, pogotovo uzmemo li u obzir birokraciju koja će biti potrebna u trenucima prijavljivanja itd.: kad vam budu rekli da ima puno papirologije za apliciranje, imajte na umu da je ima puno puno više od toga, i da će dobar dio prve mjesečne stipendije (ako ne i cijela) otići upravo na to.

Promjena sredine je - ponavljam - jako lijepa i ispunjavajuća, ali savjetujem da PRIJE odlaska provjerite više puta s matičnim fakultetom je  li program odabran preko Erasmusa dovoljno dobar kako bi se priznao; bez sarkazma provjerite više puta jer ponekad postoje neki PAMETNI ljudi koji vam za VAŠE DOBRO i za VAŠU BUDUĆNOST idu van svakog smisla i logike komplicirati život, osim ako se ta logika ne opravdava sadizmom autora komplikacije, ali takvo što niti mogu niti smijem implicirati.
Da skratimo: Erasmus je stvarno pozitivna ideja provedena u solidno djelo, ali prije i tokom apliciranja pitajte i pitajte i pitajte kako biste izbjegli sve moguće komplikacije na matičnom fakultetu, jer na onom gdje smo gostovali nije bilo takvih tragikomedija. Sretno!

Tino Deželić  Sveučilište Vitolda Velikog 2013./2014.

Kolumne o Erasmus iskustvu našeg studenta o Litvanskom iskustvu međunarodne razmjene možete vidjeti na ovoj poveznici.

Petra Škofić – University of Sunderland 2013/2014.

I prije no što sam upisala fakultet znala sam da barem jedan semestar moram provesti na stranom sveučilištu. Čekala sam najbolju priliku i na posljednjoj godini diplomskog želja mi se ostvarila – provela sam devet mjeseci U Sunderlandu na sjeveroistoku Engleske studirajući odnose s javnošću.

Iako sam prošla čitav pakao s papirologijom prije potpisivanja ugovora, nisam mogla dočekati rujan i početak avanture. Tek sam na letu prema Londonu shvatila u kakvoj sam zapravo situaciji – putovala sam potpuno sama u zemlju u kojoj nikad nisam bila i gdje nikoga ne poznajem da bih tamo provela skoro godinu dana. No nakon samo dva dana nisam mogla zamisliti odlazak kući.

Život i studiranje u Engleskoj uvelike se razlikuje od onog što sam navikla u Zagrebu. Kolegiji koje sam slušala naglasak stavljaju na praktični rad umjesto na teoriju. Stoga nisam pisala niti jedan ispit! Umjesto toga smo za teorijski dio pisali eseje, a praktični dio sastojao se u izradi PR i marketinških kampanja, izrade poslovnih prijedloga, marketinških analiza te rješavanja kriznih situacija. Iako su predavači otvoreni i pristupačni te spremni odgovoriti na sva pitanja, od studenata se očekuje samostalni rad. Čak i u knjižnici sami pronalazimo i posuđujemo knjige koje nam trebaju te je ujedno i sva papirologija dostupna online i sami je printamo.

Živjela sam u studentskom domu gdje sam stan dijelila s djevojkama iz Engleske, Amerike, Kine, Malezije, Grčke i Irske. Studenti su dolazili iz čitavog svijeta te sam vrijeme većinom provodila s Australcima, Amerikancima, Francuzima i Nijemcima. Iznenađujući je bio velik broj kineskih studenata – ponekad mi se činilo da studiram na Sveučilištu u Pekingu. Studenti se mogu baviti različitim aktivnostima – sportom, plesom, glazbom, stranim jezicima, a čak su i organizirani studentski izleti u različite dijelove Velike Britanije. Imala sam priliku proputovati velik dio zemlje, a posjetila sam i Irsku i Francusku.

Englezi su neobičan narod. Iako ponekad upitnog stila odijevanja, iznimno su ljubazni i tete na šalterima uvijek će vas dočekati s osmijehom na licu. Ako je istinit jedan od stereotipa, onda je to njihova ljubav prema čekanju u redovima. Redovi postoje za sve, pa čak i na stanici za autobus, no čak i ako se pokušate progurati, zbog svoje suzdržanosti neće vam ništa reći. Izlasci završe vrlo rano – glazba se gasi već oko 3 ujutro, no zato se barem stigne naspavati do početka predavanja drugi dan.

Nakon devet mjeseci života u Engleskoj bio je izazov vratiti se doma starom životu. No unatoč tome svakome bih preporučila da se sudjeluje u ovakvom programu jer vas na kraju učini puno bogatijom osobom nego što ste to bili prije.

 

 

Hui Ping Clara Cho   National University of Singapore 2012./2013.

2013 was a very memorable year as a student at the University of Zagreb in Croatia. Having lived for 5 months in the capital of Croatia has inspired me greatly in many ways. The myriad of experiences gained, be it attending classes with Croats and other European students on the Erasmus Programme, or planning a short getaway over the weekend to some exotic part of Europe, to sharing stories with your roommate from a different country; all these opened up opportunities to meet new people, make new friends and eventually rooting those emotional strings of attachment where you call this place your second home and where you find your second family.

My academic experience has been inspiring. I was taught by knowledgeable professors from the Centre for Croatian Studies, who are passionate about their fields of expertise. In exchange, they gave me opportunities to share about my life in Singapore, as a student and as a citizen from Singapore. They were open to understanding new, exotic cultures that were less existent in their everyday lives. I admire how the examination system in Croatia, and Europe in general works; where students are able to sit for oral exams and even have the liberty to negotiate the timing of the exam with the professors. Back home, exams are conducted in massive halls. Such a personal touch to the way students are tested on their material is something to be lauded. In general, coordinating all administrative matters relating to academia was slightly troublesome initially, but towards the end it was facilitated smoothly.

To conclude, my experience in Europe was out of this world. I could not have asked for a better ‘family’ to pass my time with, a better environment to experience and better continent to begin my travel adventure. As a student of European Studies, I am even more convinced of the beauty that lies within Europe. Five months, to the ears, sound long. In reality, the brevity of it is just insufficient to truly enjoy what Europe and in particular, Croatia has to offer. I will be back for more.

Eun Ji Choi Nacionalno sveučilište Chonnam 2012./13

Frankly, I never imagined that i will go to Zagreb as a exchange student. Especially for Korean, Croatia is not the country which is familiar. I still don’t know why i chose Croatia at that time. Maybe i was just attracted by beautiful sceneries of this country. But now I am sure that it was one of the most excellent choices in my life. There are always friendly people who have intrest on me. Professors have lots of passion and Coordinators gave me so many helps and attentions. Also there are many special experiences, such as party, clubbing and travel. I can tell you that i fully enjoyed my exchange student life because of the programmes of University of Zagreb. Croatia and Zagreb is just amazing. They got the most sweet and strong alcohol(I am sorry to refer alcohol beverage but it is so damn good) and believe me, Croatia is one of the most beautiful country in the whole world. You will get it if you go to Dubrovnik which is southern part of Croatia. Good classes, lovely beverages and amazing travel spot. I bet that they got every thing you want as a Erasmus.

Toni Fijan Sveučilište u Braunschweigu 2014./15.

Oduvijek sam volio putovati, a isto tako oduvijek sam želio vidjeti kako je živjeti u inozemstvu, a kao idealne zemlje smatrao sam srednjoeuropske zemlje, poput Njemačke ili Austrije.

Prije završetka studija odlučio sam jedan semestar provesti u Njemačkoj. Studirao sam na Odsjeku „Medientechnik und Kommunikation“ na Tehničkom Sveučilištu u Braunschweigu. To je najstarije tehničko sveučilište u Njemačkoj i spada u skupinu devet najboljih njemačkih tehničkih sveučilišta, takozvani „TU9“.

Braunschweig je grad s otprilike 250 tisuća stanovnika, a pošto je to važni sveučilišni grad, ima puno studenata, što je svakako dobro za društveni život. Grad je vrlo lijep, ali kao i kod mnogih njemačkih gradova, stara gradska četvrt više nije u izvornom obliku jer je gotovo u potpunosti uništena u Drugom svjetskom ratu. Na sreću, grad je obnovljen tako da je sigurno zanimljiv i za turiste.

Za studiranje u Njemačkoj, pa čak i na razmjeni poput Erasmusa, potrebno je barem solidno znati njemački. Sva predavanja koja sam imao bila su na njemačkom jeziku i na predavanja sam išao s redovitim studentima Sveučilišta u Braunschweigu. To je značilo da su sve obaveze koje su vrijedile za redovne studente, vrijedile i za mene. To je znalo biti naporno, ali na sreću imao sam kolege koji su mi uvijek bili spremni pomoći kada je trebalo.

Družio sam se i s njemačkim studentima, i s redovitim studentima koji su dolazili iz cijelog svijeta, i s onima koji su bili na studentskoj razmjeni ili stručnoj praksi. Ipak sam više slobodnog vremena provodio sa stranim studentima, a manje s Nijemcima. Među „Erasmusovcima“ je prevladavalo mišljenje da su njemački studenti zatvoreniji i manje motivirani za druženje i upoznavanje s novim ljudima, ali ja mislim da to nije tako. Jednostavno, redovni studenti imaju nešto drukčije prioritete. Njima su vjerojatno na prvom mjestu prijatelji s kojima se druže duže vrijeme, a i nisu u istim okolnostima kao i „Erasmusovci“ koji koriste svaku priliku za izlet ili putovanje, jer žele upoznati nove ljude i nova mjesta.

Klasični izlazak u Njemačkoj je druženje u pivnici ili pubu, ali bilo je i tuluma po studentskim domovima, puno zanimljivih događanja u gradu, i događanja koje organiziraju studentske udruge. To su najčešće izleti u okolne gradove, druženja uz međunarodna jela i slično.

Posjetio sam mnogo gradova u Njemačkoj, te sam još putovao u Nizozemsku i Poljsku. Na izletima i putovanjima je uvijek zanimljivo zbog dobrih ljudi i društva te zbog neuobičajenih i smiješnih situacija.

Naravno, nije sve idilično. Prije, tijekom i poslije studentske razmjene ima puno papirologije, a moje je iskustvo u Braunschweigu pokazalo da i za obaveze na fakultetu treba dosta truda.

Ipak, na studentsku se razmjenu isplati otići jer je neprocjenjivo iskustvo upoznati ljude iz mnogih krajeva svijeta, upoznati njihove kulture i jedan mali dio svijeta koji je za tebe potpuno nov. Na kraju mi se čini da se doma možeš vratiti s lijepim uspomenama, novim znanjima i iskustvom. Osim toga, lijepo je imati prijatelje iz mnogih krajeva svijeta.

 

 

 

Pei-Ting,Huang/ Taiwan/ National Cheng Kong University/ 2015 winter semester

I’m always looking for brand new challenge. In an honest way to say – I get bored easily. Surviving in foreign country for one semester without the protection of parents sounds not only challenging but also exciting. Being on exchange program at the third year of bachelor degree had been on my life plan since I was little. “But, Why Croatia?” No matter where I went who I met, this was always the first question that people asked me. “Well….I chose Croatia only because my best friend said that Croatia sounds cool. So here I am!” this was always my answer. Indeed, we, Taiwanese, knows a lot about Eastern Europe, but almost none about Croatia. With my “overloaded” curiosity, I hopped on plane and started my adventure. It’s not only about academic purpose, it’s about life. Though sometimes I complained about the slow tram in Zagreb, I’m deeply in love with this amazing city. I enjoyed all the cozy times having coffee with a slice of sunshine. I had fun discovering the best apple pie in Zagreb. I like the course which professor brought us exploring Zagreb by foot. I made my Taiwanese jealous by showing of the price by using student card in Menza. I felt lucky that I met awesome friends from all over the world here. They played an big role of my vivid life here. The city that people in loved with is always the place where the people that they love are. After this 6 months long exchange life, I became more mature and more opened minded. I believe this is the best gift that I gave myself for my 21 birthday. It’s really a life changing experience.

 

 


Informacije

Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu pokrenuti su i ustrojeni 16. studenoga 1992., isprva samo kao dvosemestralni Sveučilišni komparativni studij hrvatske filozofije i društva. Taj je program potom preoblikovan u program redovitog četverogodišnjeg studija.

Adresa: Borongajska cesta 83d, Zagreb
© 2013. - 2017. Sveučilište u Zagrebu Hrvatski studiji. Sva prava pridržana. Webmaster
powered by QuiltCMS