| Hrvatska historiografija 19. i 20. st. |
| Kratica: POVBO265
|
Opterećenje: 30(P)
+ 0(S)
+ 0(A)
+ 0(PK)
+ 0(LK)
+ 0(M)
+ 0(E)
+ 0(SJ)
+ 0(TJ)
+ 0(T)
|
| Nositelji: |
Prof. dr. sc. Miroslav Bertoša |
| Izvođači: |
|
Opis predmeta: Temeljni je cilj kolegija upoznavanje studenata s novom etapom razvitka hrvatske historiografije u XIX. stoljeću i njezinim
postupnim prerastanjem u znanstvenu disciplinu. Studente je potrebno upoznati s različitim pristupom proučavanju prošlosti
u pojedinim područjima hrvatskoga etničkog prostiranja, ali i s glavnim predstavnicima u historiografiji XIX., a potom i XX.
stoljeća. Napose valja upozoriti na nove smjerove razvoja i moderne odskoke hrvatske historiografije u posljednja tri desetljeća.
Ako je Ivan Lučić ?europski? vrh hrvatske historiografije XVII. st., ona se, sve do 30-tih godina XIX. st., nalazila
nižoj razini. Novi je uspon uslijedio u doba etnokulturnog i političkog buđenja i pojačanoga zanimanja za narodnu prošlost
i nacionalnu osobitost. Isticanje državno-pravnih osobitosti i zaštita hrvatskih municipalnih prava, potaknut će hrvatske
intelektualce na dublja istraživanja, uz prikupljanje arhivskih vrela i svakovrsnih starina. Uspon hrvatske povijesne znanosti
u drugoj će polovici XIX. st. polučiti nove rezultate. Tada stupa na scenu nova plejada povjesničara, osposobljenih na Zagrebačkom
sveučilištu (otvorenom 1874.), premda je za njihovu sustavnu djelatnost nedostajalo znanstvenih ustanova. U XX. st. historiografija
je prolazila nekoliko faza padova i uspona, da bi u drugoj polovici krenula putem moderne povijesne znanosti.
Sadržaj
kolegija o hrvatskoj historiografiji XIX. i XX. st. obuhvatit će znanstvenoistraživačke smjerove, teme, probleme, proučavatelje,
institucije, glavna djela koja su označila pomake u hrvatskoj povijesnoj znanosti i dr. U preglednome prikazu ukazat će se
i na nastojanja u XXI. st., koja su ? osnivanjem novih odsjeka i katedri za povijest, novih instituta, kadrova i organizacije
rada - dala novi snažni poticaj razvoju hrvatske historiografije.
Tijekom semestra obvezna su tri pisana uradka ("testa"),
a svaki student treba pripremiti usmeno izlaganje o jednome od pročitanih djela hrvatske historiografije XIX. i XX. stoljeća
(obvezna je, dakle, svojevrsna ?historiografska lektira?).
Zbroj ocjena pisanih uradaka i usmenog izlaganja, uz usmeni
ispit, predstavlja konačnu ocjenu.
|
| Jezici na kojima se održava nastava: - - -
|
| Obavezna literatura: |
| 1. |
Literatura *Historiografija; u Enciklopediji hrvatske povijesti i kulture, Školska knjiga, Zagreb 1980., str. 201-212; *Kultura,
umjetnost, informacije; u Enciklopediji Jugoslavije, sv. 5, Zagreb 1988., str. 400-432; *Historiografija (A. Szabo); u Hrvatskom
leksikonu, I. svezak, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb 1966., str. 442-443; Antoljak, Stjepan, Hrvatska historiografija: Drugo
dopunjeno izdanje, Matica hrvatska, Zagreb 2004., str. 293 dalje. Popis povjesničara i pisaca o hrvatskoj prošlosti i starinama
koje treba znati: Istra i Kvarner: Pier Antonio Biancini, Giuseppe Brodmann, Martin Botterini, Josip Voltić, Ivan Feretić,
Girolamo Galzigna; Dalmacija: početak novinstva ? Kraljski Dalmatin; Grgur Stratico, Marko Lauro Ruić, Andrija Ciccarelli/Cikarelić/Ćikarelović;
Dubrovnik: Đuro Gvozdenica Ferić, Franjo Marija Appendini; Gornja Hrvatska: Maksimilijan Vrhovac, Josip Mikoczi (Mikoczy);
Matija Petar Katančić, Martin Đuro Kovačić; Ilirsko doba: Ljudevit Gaj, Ivan Švear, Romuald Josip Kvaternik, Ivan Katalinić/Giovanni
Cattalinich (Dalmacija); Pietro Kandler (Istra), Ivan Franjo Jukić (Bosna); Doba Bachovog apsolutizma: Antun Mažuranić, Ante
Starčević, Andrija Torkvat Brlić, Nikola/Niccolò Tommaseo (Dalmacija), Emanuel Sladović (Hrvatsko primorje), Petar Stanković/Pietro
Stancovich; Od 1860. do kraja 19. stoljeća: Ante Starčević, Josip Neustädter, Ivan Kukuljević Sakcinski, Šime Ljubić, Eugen
Kvaternik, Matija Mesić, Franjo Rački, Ivan Črnčić, Petar Matković, Radoslav Lopašić, Eusebije Fermendžin, Mijo Brašnić, Franjo
Trnka, Ante Kuzmanić, Carlo De Franceschi, Jakov Volčić, Ivan/Giovanni Kobler; Od 1900. do 1914.: Ivan Krstitelj Tkalčić,
Imbro Ignjatijević Tkalac, Natko Nodilo, Armin Pavić, Tadija Smičiklas, Konstantin Ante Vojnović, Josip Alačević, Janko Koharić,
Baltazar/Valtazar Bogišić; Od 1914. do 1918.: Ivan Strohal, Nikola Tomašić, Nikodim Milaš, Konstantin Jireček, Ljudevit/Lajos
Thalloczy; Završna riječ (autora): str. 793-826 (prvih nekoliko stranica odnosi se na starija razdoblja);Renesansa hrvatske
historiografije: str. 829-864. ? Polemična stajališta autora valja usporediti sa stajalištima suprotne strane (njihovi se
radovi također nalaze u ovom popisu literature). Suprotna stajališta obrađivana su i u seminarima, pa i ta razmatranja čine
dio ispitnoga gradiva. *Spomenica Josipa Matasovića (1892.-1962), str. 3-22; Šidak, Jaroslav, Ivan Kukuljević ? osnivač moderne
hrvatske historiografije; u knjizi Kroz pet stoljeća hrvatske povijesti, Zagreb 1981., str. 297-322; Šidak, Jaroslav, Hrvatska
historiografija ? njezin razvoj i današnje stanje (1971), u knjizi Kroz pet stoljeća, n. dj., str. 351-369; Racko, Ljerka,
Janko Koharić (prilog poznavanju njegova znanstvenog i publiciatičkog rada), Historijski zbornik, XXXI.-XXXII., Zagreb 1978.-1979.,
str. 253-269; Budak, Neven, Anali u hrvatskoj historiografiji; u Zborniku Mirjane Gross: U povodu 75. rođendana, Zagreb 1999.,
str. 459-467; Stipetić, Vladimir ? Vekarić, Nenad, Povijesna demografija Hrvatske, Zagreb ? Dubrovnik 2004., str. 9-32; str.
247-254 + poglavlje po osobnom izboru. *Koristiti izdanja Leksikografskog zavoda, napose Hrvatsku enciklopediju, Istarsku
enciklopediju i Hrvatski biografski leksikon (dosad izašle sveske).
|
| Preporučena literatura: - - - |
|