Prijava
- Uvodno predavanaje קָנֶה, κάνων, kanon – značenje i nastanak. Posvete i predgovori u hrvatskoj ranonovovjekovnoj književnosti u kojima se prezentiraju kanonske vrijednosti. Pojam kanona kako ga tumače noviji metodološki smjerovi.
- Metodologija povijesti književnosti. Spis Branka Vodnika iz dvadesetih godina kao prvi prilog toj temi. Upoznavanje s osnovnim metodološkim pitanjima povijesti književnosti i upoznavanje s hrvatskim književnim historiografskim djelima.
- Analiza povijesti Đure Šurmina prema problemima dijakronije, periodizacije i karakterizacije. Analiza najstarijih hrvatskih povijesti književnosti. Jagić i pogledi na komparativnu književnost sve do najnovijeg doba.
- Novije teorije o problemima historiografije. Pregled novijih pogleda na ta pitanje s uvidom u nekoliko kritički bibliografiranih hrvatskih autora. Primjer Marin Držić, primjer, Antun Gustav Matoš, primjer Janko Polić Kamov.
- Hrvatski književnici u nadnacionalnom kanonu / povijestima svjetskih književnosti naših povjesničara: prilozi Milivoja Solara i Ivana Slamniga inauguracije hrvatske književnosti u nadnacionalni kanon zapadnoga kulturnog kruga. Hrvatska književnost u slavenskom kontekstu: Prohaska, Novak.
- Novi historizam i kulturni materijalizam. Metode novoga historizma i kulturnoga materijalizma u hrvatskoj praksi. Pogled na neka tumačenja Shakespearea. O vezi Gundulića i Mažuranića u tekstovima Ive Frangeša.
- Književni i izvanknjiževni čimbenici u nastanku književnog kanona. Kanonsko djelo ili autor: Ivan Gundulić. Pogled na slijed njegovih obljetnica od 1838/1888/1939/1989.
- Biografski tekstovi u kontekstu književne historiografije. Slijepe pjege/ideologemi unutar biografskoga žanra. Na primjeru biografskih tekstova o Marku Maruliću, Marinu Držiću, Ivanu Gunduliću, Antunu Gustavu Matošu, Miroslavu Krleži.
- Marin Držić vs. Ivan Gundulić: izvanknjiževni čimbenici u kanonizaciji/dekanonizaciji autora. Značenje/a klasika u esejima: Saint-Beuve, Što je klasik? i T. S. Eliot: Why Read the Classics? Eliotov esej i njegova primjena u hrvatskoj književnosti. Frangešov esej o Mažuraniću.
- Preporodni hrvatski književni kanon. Kukuljević, Glasoviti Hrvati. Programski tekstovi o odnosu preporoditelja prema tradiciji. Pogledi Iva Banca na pitanja ideologija i književnih kanonizacija u XIX. stoljeću.
- Krležina dekanonizacija hrvatskog preporodnog književnoga kanona. Hrvatska književna laž, O našem dramskom repertoaru. Hrvatski književni kanon u Enciklopediji Jugoslavije. Ivo Frangeš pisac natuknice o hrvatskoj književnosti i autor Povijest hrvatske književnosti.
- Krležino mjesto u hrvatskom hrvatskom kanonu i Andrićevo mjesto u srpskom književnom kanonu u Enciklopediji Jugoslavije. Pitanje pripadnosti tzv. dubrovačke književnosti.
- Mate Ujević pisac povijesti hrvatske književnosti, sinopsisa za Enciklopediju Hrvatske u vrijeme drugoga svjetskog rata i suradnik Jugoslavenske Enciklopedije. Enciklopedistika od Skalića do Ujevića.
- Bloomov koncept književnoga kanona i njegova primjena na hrvatsku književnost prema sugestiji hrvatskih suvremenih komparatista. Opravdanje niza Marulić, Držić, Gundulić, preko konsolidiranog demokratskog pisanja (hrvatski romantizam – Vraz, hrvatski književni realizam – Šenoa, te Matoš kao modernist), do kritičara dvadesetoga stoljeća (Kamov, A. B. Šimić, Ujević, Krleža, Marinković).
- Parodiranje kanonskih djela u hrvatskoj književnosti te odnos prema kanonu kao književni tekst. Smrt Babe Čengićkinje Ante Kovačića: interpretacija; Antun Šoljan o izmišljenom književniku, inače sljedbeniku Jamesa Joycea, Šimunu Freudenreichu. Slamnigove i Paljetkove pjesme o kanoniziranim književnicima.
- Udio likovnih predodžbaba u formiranju književnog kanona. Slučaj Vlaha Bukovca :od zastora HNK u Zagrebu do slike u čitaonici NSK. J. Kljaković, B. Čikoš Sesija itd. Književnička ikonografija u ranom novovijekovlju. Analiza 10 portreta hrvatskih književnika od Hermana Dalmatinca do Danijela Dragojevića. Ikonografija radnog prostora.
Odsjeci
Studiji
Preddiplomski
Integrirani
Diplomski
Poslijediplomski
Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu visokoučilišna je ustanova i znanstvena organizacija, koja ima poziv: istraživati i proučavati hrvatsko društvo, državu, prostor, stanovništvo, iseljeništvo, kulturu, hrvatsko civilizacijsko i povijesno naslijeđe u europskom i općesvjetskom kontekstu; o postojećim znanjima i novostečenim spoznajama poučavati u sustavu visokoučilišne naobrazbe te njegovati hrvatski nacionalni i kulturni identitet.
Adresa: Borongajska cesta 83d, Zagreb
© 2013. - 2024.
Sveučilište u Zagrebu, Fakultet hrvatskih studija. Sva prava pridržana.
Računalna služba
Izjava o pristupačnosti
