Sveučilište u Zagrebu

Fakultet hrvatskih studija

logo

Facebook stranica FHS-a
YouTube kanal FHS-a
LinkedIn stranica FHS-a
Molimo studente, nastavnike i zaposlenike koji su pozitivni na COVID-19, imaju simptome ili su bili u bliskom kontaktu sa zaraženim da se jave na kvaliteta@hrstud.hr
Objavljeno: 18. 12. 2020. u 12:04
Danijel Jurković

Dobriša Cesarić bio je prevoditelj, poznatiji kao začetnik hrvatske poezije te jedan od najvećih hrvatskih pjesnika 20. stoljeća. Cesarić je i autor poznate pjesme Voćka poslije kiše, a o njegovoj veličini i genijalnosti govori i podatak kako se našao u društvu hrvatskih pjesnika čija su djela prevedena na većinu europskih jezika.

Hrvatski pjesnik rođen je 10. siječnja 1902. godine u Požegi, a umro je 18. prosinca 1980. godine u Zagrebu.

Pučku školu i četiri razreda gimnazije završio je u Osijeku, a nakon toga se s roditeljima seli u Zagreb. U zagrebačkom omladinskom listu Pobratim godine 1916. objavljena je njegova prva tiskana pjesma I ja ljubim s kojom sa samo četrnaest godina započinje njegovo lirsko stvaranje. Upisuje Pravni fakultet u Zagrebu.

Objavljena mu je još jedna pjesma pod nazivom Buđenje šume u književnom listu Kritika. Napušta studij na Pravnom fakultetu i upisuje Filozofski fakultet (odsjek filozofije). S Vjekoslavom Majerom 1923. godine pokreće i uređuje književni list Ozon. Iako je izašao samo jedan broj, tu je objavio još jednu svoju pjesmu Mrtva luka. Surađuje i u Savremeniku (urednici M. Begović i A. B. Šimić) gdje mu izlaze pjesme: Kad budem trava, Želje, Sakriveni bol i Tiha bolest. Surađivao je u Književnoj republici, radio je u Hrvatskom narodnom kazalištu gdje je učio režiju i sređivao kazališni arhiv, služio je vojni rok u Zagrebu i Osijeku.

U vlastitoj nakladi 1931. izdaje svoju prvu knjigu pjesama Lirika. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti tu je knjigu nagradila kao najbolju pjesničku zbirku godine. Osim što je većinom pisao pjesme, pisao je i kritičko-memoarsku prozu te je objavljivao prepjeve s njemačkog, ruskog, bugarskog i slovenskog jezika. Prema Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža pjesničku afirmaciju stekao je u vodećim književnim časopisima (Kritika, Savremenik, Literatura, Književnik, Hrvatska revija).

Ipak, najviše je pjesama objavio u Krležinoj Književnoj republici. Cesarić je 1951. godine izabran za člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Za života je objavio 127 pjesama u 15 samostalnih zbirki. Osim što su mu djela bila često nagrađivana, Cesarić je i dobitnik nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 1967. godine i  Goranova vijenca 1976. godine. Dobio je i broje druge nagrade kao što su Zmajeva nagrada, nagrada Saveza književnika Jugoslavije za knjigu Osvijetljeni put i nagrada za prepjeve iz Puškinove poezije. U svome lirskom stvaranju bio je blizak romantičarima i modernistima. Motive gradskog života i svakodnevice između dva svjetska rata miješa s romantičkim sadržajima. Takav način pisanja učinio ga je urbanim pjesnikom, ali i začetnikom moderne poezije u hrvatskoj književnosti. Postupkom ponavljanja glasova i stihova nasljeđuje usmeno pjesništvo i gradske popijevke. Na umjetnički način kombinira visoke teme s daškom običnog i banalnog. Mnoge Cesarićeve pjesme su i uglazbljene. Jedna od njegovih najpoznatijih pjesama koja se uči u najnižim razredima osnovne škole zasigurno je Voćka poslije kiše. U istoimenoj zbirci nalazimo ostale Cesarićeve poznate pjesme poput Oblak, Slap, Balade iz predgrađa, Pjesma mrtvog pjesnika, Vagonaši i mnoge druge. Cesarić je ušao u talijansku antologiju svjetske lirike Poeti del mondo i u njemačku antologiju suvremene europske lirike. Još jednu značajku koju prepisujemo Cesariću jest to da je on jedan od najviše prevođenih hrvatskih pjesnika.

Osim što su mu brojna djela prevođena na slavenske jezike (ruski, poljski, češki, bugarski, slovački, slovenski, makedonski) pjesme su mu prevođene na engleski, njemački, francuski, talijanski, španjolski, mađarski, rumunjski, turski, albanski i latinski. Također je i on sam prevodio niz novela s ruskog (Turgenjev, Čehov, Gorki, Koroljenko), njemačkog (Kleist), bugarskog (Jovkov) i slovenskog jezika (Kersnik). Putovao je te bio u mnogim stranim zemljama poput Austrije, Bugarske, Italije, Njemačke i Mađarske. Kao gost bio je u Sovjetskom Savezu kako bi sudjelovao na Svesaveznom puškinskom prazniku poezije.

 

Cesarić

Izvor: Leksikografski zavod Miroslav Krleža

 

Neki od najpoznatijih citata iz pjesama Dobriše Cesarića:

"Teče i teče, teče jedan slap; što u njemu znači moja mala kap?" (Slap)

"Gle malu voćku poslije kiše: puna je kapi, pa ih njiše. I bliješti, suncem obasjana, čudesna raskoš njenih grana." (Voćka poslije kiše)

"I lije na uglu petrolejska lampa svjetlost crvenkastožutu na debelo blato kraj staroga plota i dvije, tri cigle na putu." (Balada iz predgrađa)

"Još bi nam mogla desiti se ljubav, desiti – velim, ali ja ne znam da li da je želim ili ne želim." (Povratak)

"U ljubavi bih s tobom, draga, nestati htio ja bez traga." (Ljubav)

 

 

Priredila: Viktoria Ivanović (Odsjek za kroatologiju)

u okviru kolegija Institucije hrvatskog naroda, društva i države

 

Popis obavijesti

Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu visokoučilišna je ustanova i znanstvena organizacija, koja ima poziv: istraživati i proučavati hrvatsko društvo, državu, prostor, stanovništvo, iseljeništvo, kulturu, hrvatsko civilizacijsko i povijesno naslijeđe u europskom i općesvjetskom kontekstu; o postojećim znanjima i novostečenim spoznajama poučavati u sustavu visokoučilišne naobrazbe te njegovati hrvatski nacionalni i kulturni identitet.

Adresa: Borongajska cesta 83d, Zagreb
© 2013. - 2021. Sveučilište u Zagrebu, Fakultet hrvatskih studija. Sva prava pridržana. Računalna služba         Izjava o pristupačnosti
QuiltCMS