Objavljeno: 4. 5. 2021. u 13:28
Administrator

Nedavno je u izdanju Hrvatske sveučilišne naklade, zagrebačkog Filozofskog fakulteta i Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar izašla knjiga povjesničara Mate Božića i Stjepana Ćosića ‘Hrvatski grbovi – Geneza, simbolika, povijest’.

Tim povodom razgovarali smo s jednim od autora, povjesničarem, aktualnim dekanom Fakulteta hrvatskih studija u Zagrebu i redovitim profesorom u trajnom zvanju na Odsjeku za povijest tog Fakulteta, dr. sc. Stjepanom Ćosićem.

Dr. sc. Ćosić rođen je u Makarskoj, povijest i sociologiju diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru, a magistrirao je i doktorirao (s temom “Dubrovačko područje od sloma Republike do 1848.”) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Od 1995. do 2003. zaposlen je u Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku. Od 2003. do 2012. bio je u tri mandata ravnatelj Hrvatskoga državnoga arhiva u Zagrebu. Od studenoga 2012. do kraja 2017. bio je zaposlen na Odsjeku za povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu, gdje je bio šef Katedre za ranonovovjekovnu i suvremenu povijest, a u prosincu 2017. izabran je za redovitoga profesora na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu.

Njegov znanstveni interes obuhvaća širok raspon tema iz političke, kulturne, intelektualne i demografske povijesti Dubrovnika, Dubrovačke Republike, Dalmacije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine od XVIII. do XX. stoljeća. Bavi se arhivističkim temama i pomoćnim povijesnim znanostima, napose heraldikom, poviješću kartografije i historijskom geografijom.

Za Narod.hr govorio je o svojoj najnovijoj knjizi, a dotaknuo se i drugih tema iz svog znanstvenog interesa, zatim Zakona o arhivima te pitanja povrata arhivskog gradiva koje po međunarodnom pravu pripada Hrvatskoj, ali se još uvijek nalazi u Srbiji.

Narod.hr: U suautorstvu s Matom Božićem, nedavno ste objavili knjigu “Hrvatski grbovi – Geneza, simbolika, povijest” u izdanju Hrvatske sveučilišne naklade, zagrebačkog Filozofskog fakulteta i Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar. Kako se rodila ideja za obrađivanjem ove teme i pisanjem knjige o hrvatskim grbovima?

Dr. sc. Stjepan Ćosić: U heraldici, historiografiji, a i u široj javnosti oduvijek je vladao interes za hrvatske zemaljske grbove i njihovu povijest, značenje i simboliku. Međutim, dugo se nismo makli dalje od davno oblikovanih pučkih legendi i historiografskih kontroverzija oko njihova značenja i uporabe. Prije desetak godina objavljena je knjiga Nikše Stančića i Dubravke Peić Čaldarović koja je u tom pogledu značila iskorak i u njoj su objedinjene skoro sve dotadašnje spoznaje o hrvatskom povijesnim grbovima. Istodobno, neke nove podatke o hrvatskome grbovlju u svojoj knjizi iznio je i Mario Jareb. U tom smislu vrijedno je spomenuti nekoliko studija Amera Sulejmanagića i još nekih autora. Unatoč obnovi znanstvenog interesa, mnoga su pitanja o genezi, uporabi, mijenama i simbolici hrvatskih grbova ostala neosvijetljena i neodgovorena. Napose mislim na pojavu i značenje šahiranoga grba. Dakle, odlučili smo sistematski pristupiti problemu i sa što više argumenata razriješiti većinu nepoznanica o hrvatskim grbovima. Željeli smo konačno napisati knjigu koja će na znanstveno utemeljeni način osvijetliti genezu, uporabu i simboliku svih naših grbova. Nadam se da smo u tome i uspjeli.

Narod.hr: U današnjem službenom hrvatskom grbu iznad šahiranog štita nalazi se kruna sa 5 grbova koji označavaju pojedine hrvatske regije. Jeste li se u knjizi detaljno bavili svakim pojedinim od tih 5 grbova? Smatrate li, nakon završetka istraživanja i pisanja knjige, da je izgled današnjeg službenog grba Republike Hrvatske uspješno odabran?

Dr. sc. Stjepan Ćosić: U knjizi smo tematizirali sve grbove koji čine suvremeni grb RH, a obuhvatili smo i druge grbove koji su se u različitim razdobljima pripisivali hrvatskim zemljama, Hrvatskoj i Dalmaciji zajedno i napose, Slavoniji, srednjovjekovnom Slovinju, fiktivnoj Iliriji, Dubrovačkoj Republici i Istri (grb s tri psa, grb s rukom koja drži sablju, grb s polumjesecom i zvijezdom itd.). Zbog isprepletene povijesti protumačili smo i sve što smo otkrili o nekoliko varijanti grbova Bosne i Huma/Hercegovine. Našim smo istraživanjem po prvi put obuhvatili kompletnu hrvatsku zemaljsku heraldiku. Što se tiče zemaljskih grbova u suvremenome grbu RH, možemo reći da on odražava našu regionalnu raznolikost i policentričnost. Sam izgled, odnosno stilizacija grba s „krunom“ sastavljenom od drugih grbova heraldički je problematičan. Problem predstavlja i grb Dubrovačke Republike i „Ilirski grb“ kao tobožnji najstariji hrvatski znamen. O tome detaljno pišemo u knjizi.

“Šahirani grb je redukcija bedema, zida i tvrđave”

Narod.hr: Je li najstariji hrvatski šahirani grb onaj iz Innsbrucka iz 1495. koji se nalazi naslikan na svodu kuće gradskog suca? Zašto se hrvatski grb nalazi upravo tamo?

Dr. sc. Stjepan Ćosić: Iz istoga vremena, vjerojatno i nešto stariji je šahirani grb Hrvatske na fresci u dominikanskome samostanu u gradu Bolzano (Bozen) te grb u grbovniku herolda Jörga Rugena koji se također čuva u Innsbrucku. Pojava hrvatskoga šahiranoga grba u Tirolu, potkraj 15. stoljeća vezana je za vjerojatnog kreatora toga grba cara Maksimilijana Habsburškoga koji je kao heraldičar i pretendent na hrvatsko-ugarsko prijestolje svojim hrvatskim vazalima neformalno (budući da Habsburgovci još uvijek nisu bili hrvatski kraljevi) dodijelio grb sa srebrno-crvenim šahiranim štitom. U Tirolu je potkraj 15. stoljeća bilo središte Habsburgovaca koji su tek kasnije povratili svoju vlast u Donjoj Austriji. Prvi primjeri šahiranih grbova Hrvatske imaju parni broj polja (4×4, 6×6, 8×8) u glavi štita pa obično započinju metalom (srebro) a završavaju bojom (crveno). Riječ je o heraldičkoj likovnoj redukciji bedema, zida i tvrđave. Time se simbolizirala uloga Hrvatske kao predziđa kršćanstva u tada aktualnoj borbi protiv Osmanlija. Dakle, šahirani štit likovna je i paralela sintagme Antemurale christianitatis.

Narod.hr: Koliko su vam u istraživanju koristili pojedini izvori dostupni na internetu?

Dr. sc. Stjepan Ćosić: Knjiga je objavljena nakon skoro pet godina istraživanja. Radili smo zaista predano i nastojali smo doći do svih relevantnih izvora u Europi i kod nas. Heuristički užitak tijekom zajedničkoga rada, diskutiranja, istraživanja i povezivanja zaista je bio jedinstven. To nipošto ne bi bilo moguće bez velikoga broja vrela koja su se u posljednjih dvadesetak godina pojavila na internetu. Brojne europske kulturne institucije, arhivi, knjižnice i muzeji digitalizirali su svoje gradivo i time ga učinili dostupnim svim zainteresiranima. To je prednost našega naraštaja. Osobito nas je nadahnuo golemi opus danskoga heraldičara i istraživača Steena Clemmensena koji je plodove svoga četrdesetogodišnjega rada na europskim grbovnicima učinio dostupnim na mreži.

Narod.hr: U svojem ste se znanstvenom radu posebno bavili dubrovačkom poviješću, a jedna od tema o kojoj ste pisali bila su vlastela Dubrovačke Republike. Jesu li Vam saznanja iz razdoblja rada na tim temama pomogla i prilikom istraživanja za najnoviju knjigu, s obzirom na heraldičku baštinu dubrovačkih vlasteoskih rodova?

Dr. sc. Stjepan Ćosić: Dubrovačkim vlasteoskim rodovima bavio sam se više u kontekstu proučavanja mana i vrlina dubrovačkoga republikanizma. Kao povijesni problem u simboličkom smislu puno zanimljivija od vlasteoske heraldike je takozvana „ilirska heraldika“ odnosno grbovnici začeti na području Slanskoga primorja, a koje je izradila tamošnja pomorska elita u sklopu grandioznih političkih planova za oslobađanje Balkana od Osmanlija pod vodstvom papinstva te španjolskih i austrijskih Habsburgovaca. U tim su europskim planovima potomci bivše bosanske i humske vlastele s dubrovačkoga područja igrali značajnu ulogu (Ohmućevići, Dolisti-Tasovčići i ostali). O tom malo poznatom fenomenu „dugoga trajanja“, vjerojatno ključnoj epizodi hrvatske „simboličke“ i intelektualne povijesti ranoga novoga vijeka napisao sam knjigu “Ideologija rodoslovlja. Korjenić-Neorićev grbovnik iz 1595”.

Narod.hr: U današnjem službenom hrvatskom grbu, kao grb Dubrovnika unutar krune nalazi se grb sa vodoravnim crvenim i plavim linijama, iako se kroz povijest Dubrovačke Republike možda i češće koristio grb s likom sv. Vlaha. Je li grb na kruni službenog grba sretno izabran?

Dr. sc. Stjepan Ćosić: Lik svetoga Vlaha više se koristio kao sveprisutni simbol zaštitnika Republike na pečatima, zastavama, novcima i na druge načine. Kao grb Republike od 15. stoljeća najčešće se koristio štit sa srebreno crvenim gredama koji su Dubrovčani baštinili od svoga suverena ugarsko-hrvatskoga kralja. Republika nikada nije čvrsto propisala korištenje grba pa se kasnije javljaju i varijante s valovitim, odnosno crveno modrim gredama u 18. stoljeću. Kod grba Dubrovnika u kruni suvremenoga grba RH problematično je to što je broj greda reduciran. O svemu tome detaljno pišemo u knjizi.

O Zakonu o arhivima i dokumentaciji koju je Srbija dužna vratiti

Narod.hr: U razdoblju od 2003. do 2012. bili ste ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu. Biste li nam voljeli sa svog stajališta prokomentirati ono što se posljednje 4 godine događa sa Zakonom o arhivima? Podsjetimo, godine 2017. u Saboru su na prijedlog Mosta izglasane Izmjene i dopune Zakona o arhivima, kojeg su brojni povjesničari i dio zainteresirane javnosti pozdravili navodeći kako se njime olakšao pristup građi iz komunističkog vremena, a zatim je, u lipnju 2018. izglasan novi Zakon o arhivima. Vladajući su poručili da se tim zakonom dodatno liberalizira dostupnost arhivskog gradiva, dok kritičari tvrde da taj zakon predstavlja “korak nazad” u donosu na raniji Mostov zakon. Što nam Vi možete reći o tome?

Dr. sc. Stjepan Ćosić: Budući da zadnjih godina ne pratim arhivsku problematiku na ovo Vam pitanje mogu odgovoriti samo načelno. Pitanje dostupnosti gradiva različite države rješavaju na različite načine. Općenito uzevši svo gradivo koje nije klasificirano trebalo bi biti dostupno istraživačima. Visok stupanj dostupnosti karakteristika je razvijenih demokracija. No, treba voditi računa o tome da arhivski zakon ne bude u koliziji s drugim zakonima i propisima koji štite privatnosti ili političke interese države. To nisu lagana pitanja koja se mogu riješiti preko noći. Na tome struka, politika i društvo trebaju postići konsenzus. U Hrvatskoj se o tome nikada nije dovoljno diskutiralo. Nije se posebno razmatralo pitanje arhivskoga gradiva tajnih službi i represivnoga aparata iz socijalističkoga razdoblja, kao ni pitanje o stenografskom gradivu nastalom u vrijeme predsjednika Tuđmana. Budući da je to gradivo dugo bilo izvan Arhiva s njim treba biti naročito oprezan zbog različitih oblika kontaminacije koja se može donekle umanjiti tek pomnom analizom i kontekstualizacijom. Smatram da bi bilo dobro oformiti jedno povjerenstvo koje bi bilo zaduženo za objavljivanje toga gradiva.

Narod.hr: Dok ste bili ravnatelj HDA upozoravali ste na problem da Republika Hrvatska od različitih institucija u Republici Srbiji još uvijek bezuspješno potražuje arhivsko gradivo koje joj temeljem međunarodnog prava pripada. Ima li ikakvih pomaka u smjeru rješavanja tog problema i kakve pritiske Republika Hrvatska može učiniti kako bi joj Republika Srbija ustupila tu građu?

Dr. sc. Stjepan Ćosić: Zbog drugih obveza ni tu temu nisam pomnije pratio posljednjih godina. Svakako, postoji pravni temelj za povrat (ne ustupanje) tih arhivalija. Riješeno je to Ugovorom o pitanjima sukcesije zemalja sljednica bivše SFRJ zaključenim u Beču 29. lipnja 2001., a koji je stupio na snagu saborskom ratifikacijom prije punih 17 godina, 2. lipnja 2004. Arhivski i pravni eksperti slažu se da je Aneks D Ugovora koji se odnosi na arhivsko gradivo korektan i stručan, laički rečeno pošten. Kako ostvariti odredbe Ugovora stvar je politike i diplomacije. S obzirom da RH po načelu provenijencije potražuje gradivo uglavnom od R. Srbije vjerujem da naša Vlada neće propustiti priliku da vrati to gradivo u svoj posjed što se može učiniti i bilateralnim pregovorima.

Narod.hr: Znate li nam reći neke primjere arhivskih fondova koje Hrvatska potražuje od Srbije?

Dr. sc. Stjepan Ćosić: O tome sam opširnije pisao još 2012. u jednom broju časopisa Vojna povijest. Brojni su fondovi iz različitih institucija bivše države i vojske koje potražujemo po načelu provenijencije, primjerice iz Arhiva Jugoslavije nekoliko manjih fondova, iz Arhiva bivšeg Saveznog sekretarijata za vanjske poslove sljedeće fondove: Povjerljiva služba “Velebit” (1941-1945); Ministarstvo vanjskih poslova NDH (1941-1945); Ministarstvo vanjskih poslova NDH Politički odjel (1941-1945); Ministarstvo vanjskih poslova NDH Izvještajni ured (1941-1945); Ministarstvo vanjskih poslova NDH. Konzularno-gospodarski odsjek (1941-1945); Poslanstvo NDH u Slovačkoj (1941-1945); Poslanstvo NDH u Italiji-Rim-Venecija (1941-1945); Generalni konzulat NDH u Milanu-Italija (1941-1945). Iz bivšeg Arhiva Vojnoistorijskog instituta: Glavni stan Poglavnika (1941-1945); Ministarstvo unutarnjih poslova NDH Glavno ravnateljstvo za javni red i sigurnost (1941-1945); Ministarstvo unutarnjih poslova NDH (1941-1945); Ministarstvo vanjskih poslova NDH (1941-1945); Ministarstvo oružanih snaga NDH (1943-1945); Ministarstvo prometa NDH (1941-1945); Ministarstvo pošta NDH (1942-1945); Predsjedništvo Vlade NDH (1941-1945); Ministarstvo domobranstva NDH (1941-1945); Županstvo pri Poglavniku (1942-1945); Zračne snage NDH – Zagreb (1941.-1944.); Vojno zrakoplovstvo NDH (1941-1945); Protuzrakoplovna obrana NDH (1941-1945); Zapovjedništvo plovnih snaga NDH (1941-1945); Poglavnikovi tjelesni zdrugovi (1943-1945); Ustaška vojnica (1941-1945); Glavni ustaški stan (1941, 1943-1945); Ustaša-hrvatski revolucionarni pokret (1918-1945); Ustaška nadzorna služba (1941-1944); Župska redarstvena oblast Karlovac (1943-1944); Župska redarstvena oblast Bjelovar (1943-1944); Zemljopisni zavod oružanih snaga NDH (1944-1945); Ratni arhiv i muzej NDH (1942-1943); Hrvatski dojavni ured “Kroatia” (1943-); Dinarska četnička divizija (1942-1945); Požeški četnički zbor (Požeški četnički korpus) (1942-1945) te brojne fondove Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Hrvatske, štabova, divizija i korpusa NOVJ te talijanskih i drugih okupacijskih snaga na području Hrvatske. Hrvatski filmovi i filmsko gradivo u Kinoteci Jugoslavije predstavlja posebnu cjelinu koja također podliježe povratu po Ugovoru.

 

Izvor: narod.hr

Popis obavijesti

Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu visokoučilišna je ustanova i znanstvena organizacija, koja ima poziv: istraživati i proučavati hrvatsko društvo, državu, prostor, stanovništvo, iseljeništvo, kulturu, hrvatsko civilizacijsko i povijesno naslijeđe u europskom i općesvjetskom kontekstu; o postojećim znanjima i novostečenim spoznajama poučavati u sustavu visokoučilišne naobrazbe te njegovati hrvatski nacionalni i kulturni identitet.

Adresa: Borongajska cesta 83d, Zagreb
© 2013. - 2024. Sveučilište u Zagrebu, Fakultet hrvatskih studija. Sva prava pridržana. Računalna služba         Izjava o pristupačnosti
QuiltCMS