Marin Držić
Šifra: 37847
ECTS: 4.0
Nositelji: izv. prof. dr. sc. Viktoria Franić Tomić
Prijava ispita: Studomat
Engleski jezik:

0,0,0

Nastavnik nije u mogućnosti ponuditi nastavu na engleskom jeziku.
Opterećenje:

1. komponenta

Vrsta nastaveUkupno
Predavanja 30
* Opterećenje je izraženo u školskim satima (1 školski sat = 45 minuta)
Opis predmeta:
Kolegij je monografski i obuhvatit će studij svih sačuvanih djela Marina Držića kao i neknjiževne tekstove koji su obilježili njegov život. Podijeljen je u petnaest cjelina koje imaju težište u svim najvažnijim punktovima najprije Držićeva života, zatim njegovih djela koja će se pojedinačno izučavati a onda u odnosima prema onodobnoj likovnosti, glazbi, znanosti i uopće stanju duhovnosti i ideološke svijesti u vrijeme kad je Držić živio i stvarao. Posebna će se pozornost posvetiti eruditskim slojevima u piščevim djelima kako s obzirom na njegovu lektiru a tako i s obzirom na moguće paralele između njegovih koedmiografskih tekstova, njegovih pastirskih drama i tragedije. Obrađivat će se oblici političke svijesti u renesansi kao i njihov odraz na stvarnost Dubrovnika i Držićevog pokušaja urote protiv tamošnje vlasti. Proučit će se domaći dramski poticaji što ih je Držić mogao primiti od prethodnika kao i njegovo parodiranje njihovih modela i jezika. U tom smislu posebnu pozornost pridat će se slojevima Držićevog antipetrarkizma. Studirat će se likovnost na izvedbama piščevih drama, kao i ikonografska svijest u vrijeme Držićeva života i rada. Osvijetlit će se koncepcije renesanse od Burckhardtove knjige Kultura renesanse u Italiji do najnovijih pogleda na ovu epohu. Pozornost će se posvetiti pojmu manirizma kako je uočen u Držićevim djelima, kao i intertekstualnim relacijama u njegovim dramama prema kultnim autorima njegova vremena Aretinu, Morusu, Macchiavelliju i Castiglioneu. Posebno će se proučiti žanrovski sustav renesanse s obzirom na standardizaciju komedije i tragedije te tzv. srednjeg žanra, pastirske drame. Opisat će se i proučiti brojni tematski sklopovi u Držićevoj biografiji pa će se posebno naglasiti pojmovnik u kojem će dominirati fortuna, urota, utopija, ljubav, ljepota a sve da bi se opisalo Držićevo mjesto u hrvatskom književnom kanonu i kulturnoj povijesti. Posebno će se uputiti studente u kanonizacijski proces Držićevih književnih i neknjiževnih tekstova ali i njegovih biografskih tekstova kako u izvedbenim umjetnostima, tako u znanosti i javnoj percepciji.

1. Formiranje Držićevog autorskog kanona. Put učvršćivanja piščeve dramografije od doprinosa Đure Matijaševića preko Đurđevića, Crijevića, Dolcija, Appendinija do Petračićevog izdanja iz 1875. Rešetarev doprinos fiksiranju Držićevog opusa. Pitanja autorstva i njihovo rješavanje. Djelomično sačuvani tekstovi. Povijest izgubljene hrvatske književnosti.
2. Piščev životopis analiziran na osnovu poznatih izvora. od pretpostavke o godini piščeva rođenja do lakuna u dokumentima iz zrelosti te nejasnih okolnosti smrti u Veneciji nakon urote protiv dubrovačkih vladalaca. Analiza nekih ključnih dokumenata. izbor za rektora crkve Svih Svetih 1526; odlazak u Sijenu i izbor za studentskog rektora; putovanja s grofom Rogendorfom u Beč i Carigrad; napadi na Držića u Dubrovniku; dokument o smrti prijatelja Primovića u Veneciji; Držićev politički memorandum iz 1566.
3. Teatar i dramska književnost prije Držićevih dramskih tekstova. Džore Držić, Mavro Vetranović i Nikola Nalješković, njihovi dramski opusi. Okolnosti kazališnog predstavljanja i teatralizacija u renesansnom Dubrovniku kao i prilike u kulturnom i duhovnom životu grada od dolaska Ivana Ravenjanina do rođenja Držićeva. Traktat Filipa De Diversisa kao važan izvor za kulturnu povijest Dubrovačke republike. Traktat Benedikta Kortruljevića kao važan izvor za istraživanje mentaliteta u vremenu prije Marina Držića.
4. Držić u Sieni. Okolnosti talijanskog renesansnog teatra. Iskustva Ilije Crijevića s Plautom i njegov traktat o prolozima nastao u ambijentu rimske akademije Pomponija Leta. Obrisi talijanske renesansne dramaturgije. Poliziano, Ariosto, Machiavelli, Aretino, Dolce, Grotto. Pojam renesanse prema Burckhardu, njegova važnost i organičenja.
5. Držićev Pomet. Tajna jednog izgubljenog teksta. Pitanje rekonstrukcije Pometa. Skandal oko Tirene i tzv. plagijatorska afera. Pogledi književnih povjesničara na taj događaj i interpretacija istoga s obzirom na Držićeve i Vetranovićeve iskaze. Predstava Tirene. Tirena i njezina dva Prologa. O pastoralnom žanru u renesansi. Ekskurz. Tirena i Dubravka u redateljskim čitanjima.
6. Novela od Stanca. Interpretacija teksta s obzirom na odnos prema Komediji III. Nikole Nalješkovića. Dovođenje u vezu ovoga teksta s Hektorovićevim proznim pismom liječniku Vanettiju. Motiv brade od antičke tragedije do renesansne komedije. Tema sifilisa u književnim i neknjiževnim tekstovima ranoga novovjekovlja. Aretinova Mudrovanja. Sudbina Amatausa Luzitanusa u Dubrovniku i dokument o liječenju Saba Bobaljevića.
7. Problematika teatra u teatru u Držićevoj Veneri. Najava analize manirističkog stila na primjeru ovoga dramskog teksta. Mitologija u renesansi i njezina ikonografija u najvažnijih onovremenih slikara. Slika iz Bagnocavalla. Držićev kanconijer. Problematika pjesničkih zbornika u hrvatskoj starijoj književnosti. Petrarkizam i antipetrarkizam u Držićevim književnim djelima.
8. Dundo Maroje kao Držićevo životno djelo. Okolnosti izvedbe i pitanje datacije. O likovnoj realizaciji predstava Držićevih drama. Držićeve pozornice i njihov odnos prema iskustvima kazališnih mjesta u tadašnjoj Europi. Analiza Negromantova govora kao utopijskog teksta i njegovi intertektsualni slojevi. Različite interpretacije Dunda Maroja. Živko Jelčić, Leo Košuta, Frano Čale, Slobodan P. Novak...
9. Čitanje grada u Dundu Maroju. Pitanje fortune i veza Držićeva s Machiavellijevim Vladarom. Ženski likovi u Dundu Maroju. Dopune Dunda Maroja u suvremenosti. Kombol, Marinković, Šoljan.
10. Blizanačka tema u kazališnoj povijesti. Menaechmi i Amfitrion. Držićev Pjerin. Oštećeni Đuho Krpeta kao primjer kontaminacije pastoralnog i komičkog žanra.
11. Analiza dvije Držićeve komedije. Arkulin i Mande. Teorije komičnog od Platona i Aristotela preko Baudelairea i nadrealista do Bahtina i Fryea.
12. Skup i njegovi tumači. Pregled književnih povjesničara koji su tumačili ovu komediju od Vatroslava Jagića, preko Frana Čale do našega vremena. Problematika zapleta u renesansoj komediji, analiza glavnih likova i odnosa prema Plautovom predlošku. Prepletanje književnih i neknjiževnih tekstova. portret Držićeva Skupa i opis dubrovačke oligarhijske vlasti u Držićevom posljednjem urotničkom pismu. Ženidbeni običaji u renesansnom Dubrovniku.
13. Grižula kao maniristička dramska tvorba. Antipetrarkizam i patrodiranje u drami. Marin Držić i William Shakespeare. izravne paralele. Veze Shakespearea s hrvatskom književnošću. slučaj zadarske praizvedbe Falstaffa, pra Romea i Giuliette u Gučetićevoj Dalidi, te zajednički izvori Palmotićevog Pavlimira i Shakespeareove Oluje.
14. Tragedija Hekuba i njezin odnos prema Dolcevom predlošku i Euripidovom praizvoru. Hekuba pročitana u manirističkom ključu u interpretaciji Frana Čale. O zabrani Hekube i njezinim razlozima. Scenski rukopis praizvedbe Hekube. Nikola Gučetić kao glumac u Hekubi. Mjesto Nikole Gučetića u hrvatskom književnom kanonu, te krug spisateljica oko njega. Figura dramske robinje kao nekadašnje kraljice. Usporedba s Posvetilištem Abramovim Mavra Vetranovića.
15. Držićeva urotnička pisma Cosimu I. Mediciju. Portret Jean Dayrea. Urotnici Držićeva vremena i smisao renesansnih urota. Utopia Thomasa Morusa. Smrt u Veneciji kao književna tema i kao biografem. Držićeva smrt kao književna tema suvremenih dramskih pisaca.
Literatura:
  1. Marin Držić; Djela, priredio, uvod i komentare napisao F. Čale, Zagreb, 1987 .; Cekade (1987)
  2. Viktoria Franić Tomić; Tko je bio Marin Držić, Zagreb, 2011.; Matica hrvatska (2011)
Preporučena literatura:
  1. Vinko Foretić; O Marinu Držiću, u: Rad JAZU, knj. 338, Zagreb 1965.; JAZU (1965)
  2. urednici: S. P. Novak et alia; Leksikon Marina Držića, ur. S. P. Novak et alia, Zagreb, 2009.; Leksikografski zavod Miroslav Krleža (2009)
  3. Slobodan Prosperov Novak; Planeta Držić, Zagreb, 1984.; Cekade (1984)
  4. Nikola Batušić; Držićeva redateljsko-inscenatorska načela, u: Mogućnosti, god. 23, br.3-4, Split, 1976.; Književni krug Split (1976)
  5. Rafo Bogišić; Tragom Držićeva groba, u: Forum, god. 6, knj. 14, br. 11-12, Zagreb, 1967.; HAZU (1967)
  6. Pero Budmani; Pjerin Marina Držića, u. Rad JAZU, knj. 148, Zagreb, 1902.; JAZU (1902)
  7. Wendell Cole; Scenografija u doba Marina Držića, u: Forum, br. 9-10, Zagreb, 1967.; Forum (1967)
  8. Marin Držić; Djela Marina Držića, prir. M. Rešetar, Stari pisci hrvatski, VII /2/, Zagreb, 1930.; JAZU (1930)
  9. Cvito Fisković; Pozornica Držićevih igara, u: Dubrovnik, 3, 1967.; Matica hrvatska (1967)
  10. Marko Fotez; Putovanja s Dundom Marojem, Dubrovnik, 1974.; Matica hrvatska (1974)
  11. Gustav Rene Hocke; Manirizam u književnosti: alkemija jezika i ezoterično umijeće kombiniranja, prev. A. Stamać, Zagreb, 1984.; Cekade (1984)
  12. Živko Jeličić; Marin Držić Vidra, Zagreb, 1961.; Naprijed (1961)
  13. Radoslav Katičić; O Držićevu jeziku pedeset godina nakon Rešetara, u. Forum, 28, 9-10, Zagreb, 1989.; Forum (1989)
1. semestar Ne predaje se
KRO (1787) - Izborni kolegiji - Redovni studij - Kroatologija
POV (3517) - izborni TZP - Redovni studij - Povijest

2. semestar
KRO (1787) - Izborni kolegiji - Redovni studij - Kroatologija
KRO (3001) - izborni TZP - Redovni studij - Kroatologija
POV (3517) - izborni TZP - Redovni studij - Povijest

3. semestar Ne predaje se
KRO (1787) - Izborni kolegiji - Redovni studij - Kroatologija
KRO (3001) - izborni TZP - Redovni studij - Kroatologija
POV (3517) - izborni TZP - Redovni studij - Povijest

4. semestar
KRO (1787) - Izborni kolegiji - Redovni studij - Kroatologija
KRO (3001) - izborni TZP - Redovni studij - Kroatologija
POV (3517) - izborni TZP - Redovni studij - Povijest

5. semestar Ne predaje se
KRO (1787) - Izborni kolegiji - Redovni studij - Kroatologija
POV (3517) - izborni TZP - Redovni studij - Povijest

6. semestar
KRO (1787) - Izborni kolegiji - Redovni studij - Kroatologija
POV (3517) - izborni TZP - Redovni studij - Povijest
Termini konzultacija:
Obavijesti

Bitno

Hrvatski studiji su osnovani 1992. godine, a od 2017. sveučilišni su odjel za interdisciplinarno istraživanje i poučavanje tradicionalnih i suvremenih kulturoloških, humanističkih i društvenih tema vezanih uz Republiku Hrvatsku, hrvatski narod i iseljeništvo, poput kulturne, političke intelektualne povijesti i zbilje; medijske javne i osobne komunikacije; djelovanja društvenih skupina; ljudskoga doživljavanja i ponašanja; odgoja i obrazovanja; razvoja jezika; otvorenih političkih, kulturnih, socijalnih i demografskih pitanja od nacionalnoga, regionalnoga ili sveeuropskoga interesa. Sukladno zacrtanim reformskim ciljevima uskoro bi se trebali ustrojiti kao Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, s jasno artikuliranim i koherentnim programima i hrvatskim identitetom, sukladno izvornoj zamisli i poslanju, kakvi su i potrebni hrvatskomu društvu.
Kao visokoobrazovna i znanstveno-istraživačka ustanova imaju studije preddiplomske, diplomske i poslijediplomske razine, a studijske programe temelje na četiri osnove: teorijsko-metodološkoj, nacionalnoj ili kroatološkoj, europskoj i globalnoj.

Adresa: Borongajska cesta 83d, Zagreb
© 2013. - 2019. Sveučilište u Zagrebu Hrvatski studiji. Sva prava pridržana. Webmaster
powered by QuiltCMS