Ovo web sjedište koristi tehnologiju "kolačića" (eng. cookie) da bi se korisnicima prikazao dinamičan i personaliziran sadržaj, te su oni nužni za ispravan rad. Ako nastavite pregledavati ove stranice, kolačići će biti korišteni u suradnji s vašim preglednikom Weba.
Savjetovalište Fakulteta hrvatskih studija je centar za unaprjeđenje kvalitete života, karijerni razvoj i pružanje podrške. Ono osigurava besplatne i povjerljive usluge. Osnovano je Odlukom Znanstveno-nastavnoga vijeća 8. srpnja 2014.
Preko ove stranice može se zakazati termin, saznati više o grupama podrške, pristupiti resursima za samopomoć i saznati više o sredstvima za krizne situacije.
Svatko ima pravo na zdrav život. Obrazovanje je svakomu dostupno, pod jednakim uvjetima, u skladu s njegovim sposobnostima. Fakultet hrvatskih studija stvara socijalne, kulturne, odgojne i druge uvjete kojima se promiče ostvarivanje prava na dostojan život.
Student ima pravo na psihološku, duhovnu i druge oblike savjetodavne potpore vezano uz akademske i osobne poteškoće, karijerno savjetovanje i informiranje, razvoj akademskih i životnih umijeća i vještina, poput komunikacijskih i socijalnih, suočavanja s izvorima stresa, izbora strategije učenja i organizacije vremena, odgovarajuće prilagodbe.
Savjetovanje je dobrovoljan i povjerljiv odnos između korisnika i savjetovatelja. Temelji se na primjeni znanja i vještina u ostvarivanju ciljeva savjetovanja. Obično se provodi tjedno, mjesečno ili prema potrebi.
Savjetodavna djelatnost jedna je od posebnih djelatnosti Fakulteta hrvatskih studija koja obuhvaća pružanje podrške studentima i zaposlenicima u pogledu suočavanja s osobnim poteškoćama, pitanjima osobnoga razvoja i profesionalnim dvojbama, a može uključivati individualni i grupni rad, predavanja, izradbu tekstnih i vizualnih materijala te povezivanje s primjerenijim izvorima podrške u slučaju potrebe.
Radi kvalitetnijega svladavanja obrazovnih programa i uspješnije psiho-socijalne prilagodbe studenti Fakulteta hrvatskih studija mogu zatražiti i dobiti psihološko savjetovanje:
izravno kod studentske liječnice
u Zavodu za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“
u Centru za savjetovanje i podršku studentima Sveučilišta u Zagrebu
Radno vrijeme: parni datumi prije podne od 8 do 13 sati; neparni datumiposlije podne od 13 do 20 sati. Obvezna najava telefonom zbog rada na terenu. Petkom liječnica nije u ambulanti.
Zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“
Tatjana Petričević Vidović, dr. med., specijalistica školske medicine
Voditeljica Službe za školsku i adolescentnu medicinu
Studenti trebaju unaprijed dogovoriti termin. Termin je moguće dogovoriti telefonom 01/4696-281 ili e-poštom: savjet-mladi@stampar.hr
Pandemija virusa COVID-19 zatekla je sve dionike obrazovnoga sustava, a naročito studente. Od uvjeta rada i studiranja, do ograničenoga kretanja i trauma uzrokovanih potresima u 2020. godini – sve to doprinijelo je stvaranju otežanih uvjeta učenja. Obrazovanje unutar vlastita četiri zida na vidjelo je iznijelo čitav niz nejednakosti u digitalnim mogućnostima i vještinama studenata, ali i brojne probleme na psihološkoj razini – pad motivacije za učenjem, gubitak osjećaja privrženosti studijskoj grupi, simptome tjeskobe, depresije i PTSP-a. Studentska mobilnost značajno je smanjena, kao i mogućnosti za suradničko učenje i stjecanje praktičnih vještina. U posebno nepovoljnome položaju bili su učenici i studenti s teškoćama.
Izvješće o studentskom iskustvu tijekom korona krize i izolacije, odnosno istraživanje koje je proveo tim sa Sveučilišta u Zadru pruža zanimljiv uvid u akademski život, mreže podrške, emocionalnu dobrobit i prilagodbu studenata u RH. Primjerice, najčešće emocije koje su studenti doživljavali uključuju frustraciju, tjeskobu i dosadu. Kriza je teže pogodila djevojke, studente koji imaju probleme s mentalnim zdravljem, financijama, nedostatnom socijalnom podrškom i lošim uvjetima za učenje kod kuće – primjerice, 3.3% studenata nema tiho mjesto za učenje, 3.2% njih nema radni stol, a samo trećina studenata navodi kako su im materijali za učenje uvijek dostupni.
Najveći pad u akademskom uspjehu utvrđen je za 1. godinu preddiplomske razine studija. Studenti viših godina humanističkih i društvenih područja najviše su zadržali osjećaj samoefikasnosti, no s druge strane su postizali niže razine na mjerama dobrobiti. U kvalitativnome dijelu istraživanja nastojale su se utvrditi prednosti i nedostaci nastave na daljinu. Kao prednosti nastave na daljinu studenti navode autonomiju u organizaciji vremena, više vremena za učenje (ali i za obitelj), uštede, izbjegavanje prometa, bolju prehrana i generalno više sna. Kao negativno, isticali su stres zbog tehničkih uvjeta, nedostupnost materijala za učenje (tijekom zatvaranja i ograničenja rada knjižnica), depresivnost, gubitak prakse i nemogućnost stupanja u interakciju s kolegama i nastavnicima, previše vremena uz ekrane, brisanje granica između osobnog i akademskog života, privremeni ili stalni gubitak studentskog posla. Navode i nedostatak motivacije, navike odugovlačenja, teškoće pozornosti i slično.
Unatoč navedenim rezultatima, iz iskustva rada Studentskoga savjetovališta FHS-a razvidno je kako studenti završnih godina osjećaju pojačani strah i brigu zbog skorog ulaska na svijet tržišta rada i na određeni način prepoznaju kako su mladi u tom smislu ranjiva skupina (nedostatak radnog iskustva, velike stope rada na određeno itd.). Nezaposlenost mladih je još od Svjetske financijske krize 2007. godine rastući problem koji pogađa čitavo društvo. Od 2008. prijelaz mladih iz škole na posao postao je duži, složeniji i turbulentniji (Schoon i Silberstein, 2009). Nezaposlenost ima dugoročno loše posljedice u smislu neiskorištenosti znanja i vještina, općenito nizak socio-ekonomski status i socijalnu neuključenost mladih. Studentima su dostupni uglavnom slabije plaćeni poslovi, a po završetku studija često ne posjeduju vještine koje su poslodavcima potrebne što je posebno rizično u gospodarstvima sa sporim rastom zaposlenja i manjom potrebom za visokokvalificiranim radnicima.
Slika preuzeta sa: https://www.iamexpat.nl/career/employment-news/unemployment-netherlands-continues-rise
Hrvatska je u EU pri vrhu ljestvice prema pokazateljima stopa nezaposlenosti mladih (Bartolović, 2021). Prema podacima EUROSTAT-a (2021) u svim dobnim skupinama evidentan je porast nezaposlenosti 2021. godine u odnosu na 2020. godinu. Nezaposlenost je izazov s brojnim pratećim poteškoćama u svim životnim razdobljima, no u periodima rane i mlađe odrasle dobi povezuje se sa specifičnim psihosocijalnim poteškoćama. Visokoobrazovani profesionalci ključni su dio gospodarskog i društvenog života, no mladi koji nisu u edukaciji niti treningu posebna su ranjiva skupina na tržištu rada (Bartolović, 2021).
Psihološke i psihosocijalne posljedice nezaposlenosti
Razdoblje pandemije COVID-19 i posljedična ekonomska i recesijska kriza dovode do negativnih psiholoških učinaka, uključujući simptome posttraumatskog stresa, anksioznost, simptome depresije, ljutnju i zbunjenost (Brooks i sur., 2020 .; Rajkumar, 2020.). Iako ekonomska recesija pogađa sve, nezaposleni su najosjetljiviji na njene posljedice. Smanjen dohodak i nezaposlenost povezani su s povećanim problemima mentalnog zdravlja (Antoniou i Dalla, 2011, 2015; Economou i sur., 2013; Murphy i Athanasou, 1999), problemima ovisnosti i zlouporabe opojnih sredstava te tjelesnim i zdravstvenim problemima. Gubitak posla predstavlja neorganiziran, neugodan i bolan događaj za ljude, a ponajviše za one koji su uložili veliku količinu svog vremena i identiteta u svoju karijeru (Gabriel, Gray i Goregaoker, 2010). Osobe koje su doživjeli iskustvo da su postali “tehnološki višak” doživljavaju razne negativne osjećaje, poput srama, straha, bijesa i frustracije (Parris i Vickers, 2010). Zapošljavanjem se ispunjava prirodna težnja za socijalnom povezivanjem, a socijalne interakcije koje se razvijaju na radnom mjestu pružaju važne psihološke resurse, dok gubitak posla može dovesti do osjećaja izolacije (Blustein, 2006., 2019 .; Blustein, Kenny, Di Fabio & Guichard, 2019 .; Paul & Moser, 2009). Uz to, dugotrajna nezaposlenost i smanjenje dohotka mogu rezultirati drugim problemima povezanima s primarnim ljudskim potrebama (nemogućnost podmirivanja financijskih obveza, pristup zdravstvenim ustanovama, plaćanja stanarine, nedostatak hrane itd.). Mladi ljudi koji su nezaposleni duže vrijeme skloni su okriviti vlast i društvo te percipirati ilegalno tržište rada boljom prilikom za sebe (Vujčić, 2019).
Shupe i Buchholtz (2013.) razvili su teorijski okvir prema kojem gubitak posla rezultira stresom koji za posljedicu ima:
(a) probleme povezane s karijerom, uključujući smanjenu organizacijsku predanost,
(b) socijalne probleme, koje uključuje pogoršanje značajnih socijalnih odnosa i stigmu nezaposlenosti,
(c) mentalne zdravstvene poteškoće i
(d) tjelesne zdravstveni problemi.
Slika preuzeta sa: https://www.rimonthly.com/whole-woman-fact-fiction/mental-health/
Nezaposlene osobe mogu biti zarobljene u začaranom krugu (Drosos, 2012, 2016; Bartolović, 2021) koji im ne dopušta da lako pobjegnu iz njega. Gubitak posla u početku dovodi do jakih negativnih emocija (tuga, nepravda, gorčina, bijes, itd.). I pojedincima je potrebno vrijeme da se prilagode novoj situaciji. Nakon toga čine napore da pronađu novi posao, ali ti su napori često nedosljedni i loše izvedeni zbog nedostatka tehnika traženja posla. S obzirom na smanjenje broja slobodnih radnih mjesta i recesiju, oni su često neuspješni što izaziva razočaranje i depresivne misli. U slučajevima pojedinaca s ograničenim formalnim kvalifikacijama, ograničenim društvenim mrežama i nedostatkom vještina samopredstavljanja, njihov je zadatak još teži. Ne pronalazak posla doživljava se kao potvrda nesposobnosti osoba da se ponovno integriraju na tržište rada. Slijedom toga, dugotrajna nezaposlenost dovodi do intenzivnijih negativnih emocija, a pojedinci počinju ulagati sve manje truda u traženje posla. Stoga se pojedincima često teško ponovno integrirati na tržište rada.
ZAKLJUČAK:
Za studente, pandemija je značila gubitak resursa koji su im inače dostupni (Lee, 2020). Mentalno zdravlje je bilo narušeno uslijed iskustva straha, neizvjesnosti, zdravstvenih briga i nedostupnosti određenih usluga. Gubitak svakodnevne rutine bio je veliki izazov za samodisciplinu, motivaciju i mehanizme suočavanja. Depresivnost zbog osamljivanja i tjeskoba izazvana neizvjesnošću i prije pandemije bili su među najčešćim poremećajima u adolescenciji i ranoj odrasloj dobi. Još uvijek ne možemo sa sigurnošću reći koji će izazovi pratiti povratak tradicionalnoj nastavi, ali je sigurno da gubitke trebamo nadoknaditi, a naučeno zadržati. Studente sve više brine tržišta rada na koje će ići uskoro, a porast obiteljskoga nasilja i ekonomskih neprilika su potencijalni novi izvori stresa koje je potrebno prevenirati. Naša je uloga, ali i želja poticati mlade na korištenje vlastitih resursa i resursa iz svoje okoline, kako bi postali otporni, konkurentni i kvalitetni - ljudi i zaposlenici.
Što studenti mogu učiniti za povećanje svoje buduće zapošljivosti? (prilagođeno prema Smith, 2021 i Kinash, 2015)
početi razmišljati o svojoj karijeri što ranije
nastojati iskoristiti prilike za stjecanje radnog iskustva za vrijeme studija (kroz npr. pripravništvo, praksu ili volontiranje)
uključiti se u aktivnosti izvan nastavnih obaveza: studentske udruge, klubove, sportske aktivnosti i sl.
uspostaviti kontakt sa karijernim savjetovalištem na fakultetu.
početi istraživati različite ustanove/poslodavce i odabrati one koji vam najviše odgovaraju
pripremati prve prijave za posao
pažljivo provjeriti sve dokumente/mailove namijenjene budućim poslodavcima kako biste u njima izbjegli pogreške
uključiti se u različite edukacije/tečajeve/webinare koji su prilika za usavršavanje vještina i stjecanje dodatnih znanja, a često su dostupni online i besplatno
urediti profile društvenih mreža (online platforme mogu poslužiti za povezivanje sa poslodavcima i praćenje područja struke koje vas zanima)
volontirati (osim društveno korisnog doprinosa, kroz volontiranje možete razvijati različite vještine korisne za razvoj karijere, a ono je ujedno i vrijedna referenca u vašem životopisu)
posvetiti vrijeme izradi kvalitetnog životopisa (pri tome se možete poslužiti informacijama dostupnima na internetu, ali i savjetovati sa stručnjacima iz karijernih centara)
Što mi kao nastavnici možemo pružiti?
Akademsku podršku, fleksibilnost i vodstvo
Podršku mentalnome zdravlju – ulaganje u usluge savjetovanja i poboljšanje kvalitete života
Podršku u karijernom razvoju – biti ‘’most’’ prema tržištu rada
Pružiti tzv. meke vještine – empatiju, suosjećanje, otpornost, vještine komunikacije, validaciju proživljenih iskustava, vještine suočavanja sa stresom i emocionalnu pismenost
Prilike za umrežavanje – događanja, usluge i aktivnosti koje ih/nas zbližavaju
Dugoročno planiranje – izvući pouku iz krize i pripremiti se za nove izazove
Iva Černja Rajter, mag. Psych.
Katarina Jelić, mag. Psych.
Ana Petak, mag. Psych.
Literatura:
Bartolović, V. (2021). Radna snaga budućnosti – problemi i prilike studentske populacije. Doktorska disertacija. Osijek: Ekonomski fakultet.
Lee, J. (2020). Mental health effects of school closures during COVID-19. The Lancet Child & Adolescent Health, 4 (6), 421. https://doi.org/10.1016/S2352-4642(20)30109-7.
Schoon, I. i Silberstein, R. K. (2009). Conceptualising school to work transitions in context. U: Schoon i Silberstein (ur.), Transitions to work – Globalization, individualization and patterns of delivery. Cambridge: Cambridge University Press.
Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu visokoučilišna je ustanova i znanstvena organizacija, koja ima poziv: istraživati i proučavati hrvatsko društvo, državu, prostor, stanovništvo, iseljeništvo, kulturu, hrvatsko civilizacijsko i povijesno naslijeđe u europskom i općesvjetskom kontekstu; o postojećim znanjima i novostečenim spoznajama poučavati u sustavu visokoučilišne naobrazbe te njegovati hrvatski nacionalni i kulturni identitet.
Prijava
