Hrvatski književni kanon
Šifra: 130432
ECTS: 4.0
Nositelji: doc. dr. sc. Viktoria Franić Tomić
Izvođači: Viktoria Franić Tomić - Seminar
Prijava ispita: Studomat
Engleski jezik:

1,0,0

Nastava se odvija na hrvatskom jeziku u svim svojim elementima, a stranim studentima koji su pridruženi mješovitoj grupi nudi se mogućnost savladavanja predmeta pomoću dodatnih izravnih konzultacija s nastavnikom i asistentima na engleskom jeziku. Pri tome, nastavnik stranog studenta upućuje na odgovarajuću literaturu na engleskom jeziku te mu osigurava mogućnost polaganja predmeta na engleskom jeziku.
Opterećenje:

1. komponenta

Vrsta nastaveUkupno
Predavanja 15
Seminar 15
* Opterećenje je izraženo u školskim satima (1 školski sat = 45 minuta)
Opis predmeta:
U metodološkom temelju ovoga predmeta nalazi se jedno od središnjih pitanja suvremenog književnog studija a to je proces kanonizacije i učvršćivanja vrijednosnih sustava unutar nacionalne književnosti. Za vrijeme studija studenti se upoznaju sa svim oblicima dosadašnjih povijesti književnosti kao što se posebno analiziraju procesi njihovog oblikovanja kako onih u ranonovovjekovlju (Đurđević, Crijević, Dolce, Appendini) do onih u razdoblju postpreporodne književnosti (Kukuljević, Ljubić, Jagić) pa sve do modernih i znanstvenih pristupa oblikovanju povijesti književnosti od Đure Šurmina i Branka Vodnika preko Mihovila Kombola i Slavka Ježića, do Ive Frangeša i danas aktivnih povjesničara. Studenti se upoznaju s pogledima na komparativnu i svjetsku književnost. Posebna pozornost posvećuje se onima autorima čija je inauguracija u kanon bila bitnom za ideološki i estetski kontekst pa se tako tumače procesi koji su pratili u starijoj književnosti kanonizacije Marulića, Držića i Gundulića, u novijoj književnosti Matoša, Kamova i Krleže. Problematika hrvatskih književnika u nadnacionalnom kanonu i u povijestima svjetskih književnosti posebno je obrađena kao što je naglašena problematika u slavenskom kontekstu. Studenti se instruiraju u pojmovlju kao što je nacionalni i svjetski klasik, te zapadni kanon, a također studiraju ikonografiju hrvatske književnosti u vrijeme razvoja domaćeg građanstva i izrade Bukovčeva zastora u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu kao ikonografskog učvršćivanja ideje o kanoniziranim vrijednostima i pojedincima. Posebno se proučava povijest hrvatske i svjetske leksikografije, zatim pitanja ideologija u kanonizacijskim procesima tijekom XIX. stoljeća. U tom svjetlu proučavaju se pitanja prisvajanja hrvatske književnosti od strane talijanske i srpske iredente. Predmet završava uvidom u parodiranje kanona u književnim djelima, na primjer u djelima Ante Kovačića i Antuna Šoljana čime se potvrđuje da je nacionalni književni kanon postao čvrst kad ga se može i destruirati. Polaznici će na kraju studija biti upućeni u važnost književne historiografije i pojma kanonizacije u shvaćanju hrvatske nacionalne književnosti i sveukupnog nacionalnog identiteta. Postat će svjesni važnosti toga procesa, naročito vidljivog u historiografskim tekstovima, kako za formiranje kulturoloških komponenti toga identiteta, a najviše uvid u pripadnost hrvatske književnosti zapadnoeuropskom kulturnom krugu koji je imao primarnu ulogu u svim epohama hrvatske književne povijesti. Razumjet će polaznici predmeta kulturno-povijesni kontekst nacionalnog književnog korpusa, kao što će postati svjesni njegove promjenjivosti u vremenu ali i u prostoru s obzirom na regionalne njegove komponente. Nakon završenog studija studenti će moći obrazložiti vrijednost i značenje izvornih tekstova hrvatske književnosti kao što će moći tumačiti tijek kanonizacijskog procesa koji je nad njima ostvarivan, njegove mijene ali i čvrste točke. Moći će prepoznati obilježja hrvatskoga identiteta u književnim djelima hrvatskih pisaca te se koristiti znanstvenom sekundarnom i izvornom literaturom u interpretaciji kanonskih djela. Uz to oni će steći kompetenciju da književni kanon sami prosuđuju, pa i samostalno dopunjuju, a kad je potrebno i razgrađuju.

Detaljno razrađen syllabus:

1. Uvodno predavanaje: kanon značenje i nastanak. Posvete i predgovori u hrvatskoj ranonovovjekovnoj književnosti u kojima se prezentiraju kanonske vrijednosti. Pojam kanona kako ga tumače noviji metodološki smjerovi.
2. Metodologija povijesti književnosti. Spis Branka Vodnika iz dvadesetih godina kao prvi prilog toj temi. Upoznavanje s osnovnim metodološkim pitanjima povijesti književnosti i upoznavanje s hrvatskim književnim historiografskim djelima.
3. Analiza povijesti Đure Šurmina prema problemima dijakronije, periodizacije i karakterizacije. Analiza najstarijih hrvatskih povijesti književnosti. Jagić i pogledi na komparativnu književnost sve do najnovijeg doba.
4. Novije teorije o problemima historiografije. Pregled novijih pogleda na ta pitanje s uvidom u nekoliko kritički bibliografiranih hrvatskih autora. Primjer Marin Držić, primjer, Antun Gustav Matoš, primjer Janko Polić Kamov.
5. Hrvatski književnici u nadnacionalnom kanonu / povijestima svjetskih književnosti naših povjesničara: prilozi Milivoja Solara i Ivana Slamniga inauguracije hrvatske književnosti u nadnacionalni kanon zapadnoga kulturnog kruga. Hrvatska književnost u slavenskom kontekstu: Prohaska, Novak.
6. Novi historizam i kulturni materijalizam. Metode novoga historizma i kulturnoga materijalizma u hrvatskoj praksi. Pogled na neka tumačenja Shakespearea. O vezi Gundulića i Mažuranića u tekstovima Ive Frangeša.
7. Književni i izvanknjiževni čimbenici u nastanku književnog kanona. Kanonsko djelo ili autor: Ivan Gundulić. Pogled na slijed njegovih obljetnica od 1838/1888/1939/1989.
8. Biografski tekstovi u kontekstu književne historiografije. Slijepe pjege/ideologemi unutar biografskoga žanra. Na primjeru biografskih tekstova o Marku Maruliću, Marinu Držiću, Ivanu Gunduliću, Antunu Gustavu Matošu, Miroslavu Krleži.
9. Marin Držić vs. Ivan Gundulić: izvanknjiževni čimbenici u kanonizaciji/dekanonizaciji autora. Značenje/a klasika u esejima: Saint-Beuve, Što je klasik? i T. S. Eliot: Why Read the Classics? Eliotov esej i njegova primjena u hrvatskoj književnosti. Frangešov esej o Mažuraniću.
10. Preporodni hrvatski književni kanon. Kukuljević, Glasoviti Hrvati. Programski tekstovi o odnosu preporoditelja prema tradiciji. Pogledi Iva Banca na pitanja ideologija i književnih kanonizacija u XIX. stoljeću.
11. Krležina dekanonizacija hrvatskog preporodnog književnoga kanona. Hrvatska književna laž, O našem dramskom repertoaru. Hrvatski književni kanon u Enciklopediji Jugoslavije. Ivo Frangeš pisac natuknice o hrvatskoj književnosti i autor Povijest hrvatske književnosti.
12. Krležino mjesto u hrvatskom hrvatskom kanonu i Andrićevo mjesto u srpskom književnom kanonu u Enciklopediji Jugoslavije. Pitanje pripadnosti tzv. dubrovačke književnosti.
13. Mate Ujević pisac povijesti hrvatske književnosti, sinopsisa za Enciklopediju Hrvatske u vrijeme drugoga svjetskog rata i suradnik Jugoslavenske Enciklopedije. Enciklopedistika od Skalića do Ujevića.
14. Bloomov koncept književnoga kanona i njegova primjena na hrvatsku književnost prema sugestiji hrvatskih suvremenih komparatista. Opravdanje niza Marulić, Držić, Gundulić, preko konsolidiranog demokratskog pisanja (hrvatski romantizam: Vraz, hrvatski književni realizam: Šenoa, te Matoš kao modernist), do kritičara dvadesetoga stoljeća (Kamov, A. B. Šimić, Ujević, Krleža, Marinković).
15. Parodiranje kanonskih djela u hrvatskoj književnosti te odnos prema kanonu kao književni tekst. Smrt Babe Čengićkinje Ante Kovačića: interpretacija; Antun Šoljan o izmišljenom književniku, inače sljedbeniku Jamesa Joycea, Šimunu Freudenreichu. Slamnigove i Paljetkove pjesme o kanoniziranim književnicima.
16. Udio likovnih predodžbaba u formiranju književnog kanona. Slučaj Vlaha Bukovca :od zastora HNK u Zagrebu do slike u čitaonici NSK. J. Kljaković, B. Čikoš Sesija itd. Književnička ikonografija u ranom novovjekovlju. Analiza 10 portreta hrvatskih književnika od Hermana Dalmatinca do Danijela Dragojevića. Ikonografija radnog prostora.
Literatura:
  1. 1. Banac, Ivo, Gundulić u hrvatskim nacionalnim ideologijama 19. i 20. stoljeća, (u: Gundulićev san / Gundulić s dream, ur. S. P. Novak), Zagreb 1989.
    2. Dukić, Davor, Promišljanje književne historiografije u hrvatskoj znanosti o književnosti, (u: Trag i razlika, ur. V. Biti, N. Ivić i J. Užarević), Zagreb 1995.
    3. Franić Tomić, Viktoria, Tko je bio Marin Držić, Matica hrvatska, Zagreb, 2011. (izabrana poglavlja)
    4. Hrvatska književnost u europskom kontekstu, ur. A. Flaker i K. Pranjić, Zagreb 1978. (izabrane studije)
    5. Krleža, Miroslav, O našem dramskom repertoaru: povodom 400. godišnjice Tirene, u: Djelo, 1, 1948.
    6. Slabinac, Gordana, Zapadni kanon i hrvatska književnost, u: Književna smotra: časopis za svjetsku književnost, 37, 1, 153, 2005, str. 3-15.
Preporučena literatura:
  1. 1. Beker, Miroslav, Uvod u komparativnu književnost, Zagreb 1995.
    2. Bloom, Harold, The Western Canon, London 1996.

    3. Eliot, Thomas Stearns, Izabrani tekstovi, prevela M. Mihailović; predgovor i objašnjenja J. Hristić, Beograd,1963.

    4. Franić Tomić, Viktoria i Novak, Slobodan, Dubrovnik na najstarijoj hrvatskoj kazališnoj slici, u: Anali Centra za povijesna istraživanja HAZU, 48, Dubrovnik 2010.
    5. Lasić, Stanko, Krleža. Kronologiji života i rada, Zagreb 1982.
    6. Leksikon Marina Držića, ur. S. P. Novak, M. Tatarin, L. Rafolt, M. Mataija, Zagreb 2009.
    7. Matković, Marijan, Hrvatska drama 19. stoljeća, (u: Ogledi i ogledala), Zagreb 1977.
    8. Novak , Slobodan Prosperov, Slaveni u renesansi, Zagreb, 2009.
    9. Poetika renesansne kulture: novi historizam, (ur. D. Šporer), Zagreb, 2007.
    10. Putovima kanonizacije: zbornik radova o Marinu Držiću, ur. D. Fališevac i N. Batušić, Zagreb, 2008.
    11. Zlatar, Andrea, Istinito, lažno, izmišljeno, Zagreb, 1989.
    12. Slamnig, Ivan, Svjetska književnost zapadnoga kruga, Zagreb, 2001.
    13. Solar, Milivoj Povijest svjetske književnosti, Zagreb, 2003.
    14. Škreb, Zdenko, Studij književnosti, Zagreb, 1976.
    15. Tomasović, Mirko, Mihovil Kombol, Zagreb, 1978.
    16. Torbarina, Josip, Komparatističke rasprave, prir. S. P. Novak, Zagreb 1997.

    Pregled Povijesti hrvatske književnosti i srodnih djela:
    Kukuljević Sakcinski, Ivan, Glasoviti Hrvati prošlih vjekova, u: Most / The Bridge, Zagreb, 1991. Izvornik objavljen 1886.
    Jagić, Vatroslav, Izabrani kraći spisi, ur. i prev. M. Kombol, Zagreb, 1948.
    Ljubić, Šime Ogledalo književne poviesti jugoslavjanske. Na podučavanje mladeži nacrtao (prof. Šime Ljubić), 1-2, Rijeka, 1864-1869.
    Pavić, Armin, Historija dubrovačke drame, Zagreb, 1871.
    Šurmin, Đuro, Povijest književnosti hrvatske i srpske, Zagreb, 1898.
    Medini, Milorad, Povijest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku, knj. 1, Zagreb, 1902.
    Branko Vodnik, Povijest hrvatske književnosti, knj. 1, Od humanizma do potkraj 18. stoljeća, Zagreb, 1913.
    Popović, Pavle, Pregled srpske književnosti. Stara književnost, Beograd, 1909.
    Ujević, Mate, Hrvatska književnost: pregled hrvatskih pisaca i knjiga, Zagreb, 1931.
    Lozovina, Vinko, Dalmacija u hrvatskoj književnosti, Zagreb, 1936.
    Ježić, Slavko, Hrvatska književnost, Zagreb, 1944.
    Kombol, Mihovil, Poviest hrvatske književnosti do narodnog preporoda, Zagreb 1945.
    Frangeš, Ivo, Povijest hrvatske književnosti, Zagreb - Ljubljana, 1987. (Redigirani prijevod na njemački jezik: Geschichte der kroatischen Literatur. Von den Anfängen bis zur Gegenwart, Köln- Weimar -Wien, 1995.)
    Jelčić, Dubravko, Povijest hrvatske književnosti: tisućljeće od Baščanske ploče do postmoderne, Zagreb, 1997.
    Novak, Slobodan Prosperov, Povijest hrvatske književnosti, sv. 1. Od početaka do Krbavske bitke 1493, Zagreb,1996; Isti, Povijest Hrvatske književnosti, sv. 2, Od humanističkih početaka do Kašićeve gramatike ilirskog jezika, Zagreb, 1997; Povijest hrvatske književnosti, sv. 3, Od Gundulićeva poroda od tmine do Kačićeva Razgovora ugodnoga naroda sloovinskog 1756, Zagreb, 1999.
    Isti, Povijest hrvatske književnosti, sv. 1-4, Split, 2004.
1. semestar Ne predaje se
KRO-dipl (13096): Izborni kolegiji 2 - Redovni smjer - Nastavnički
KRO-dipl (4425): Izborni kolegiji 2 - Redovni smjer - Znanstveni

2. semestar
KRO-dipl (13096): Izborni kolegiji 2 - Redovni smjer - Nastavnički
KRO-dipl (4425): Izborni kolegiji 2 - Redovni smjer - Znanstveni

3. semestar Ne predaje se
KRO-dipl (13096): Izborni kolegiji 2 - Redovni smjer - Nastavnički
KRO-dipl (4425): Izborni kolegiji 2 - Redovni smjer - Znanstveni

4. semestar
KRO-dipl (4425): Izborni kolegiji 2 - Redovni smjer - Znanstveni
Termini konzultacija:
Obavijesti
Objavljeno: 20. 2. 2015. u 19:46
Uređeno: 20. 2. 2015. u 20:27
Viktoria Franić Tomić
Opis predmeta Hrvatski književni kanon
  1. Uvodno predavanaje קָנֶה, κάνων, kanon – značenje i nastanak. Posvete i predgovori u hrvatskoj ranonovovjekovnoj književnosti u kojima se prezentiraju kanonske vrijednosti. Pojam kanona kako ga tumače noviji metodološki smjerovi.
  2. Metodologija povijesti književnosti. Spis Branka Vodnika iz dvadesetih godina kao prvi prilog toj temi. Upoznavanje s osnovnim metodološkim pitanjima povijesti književnosti i upoznavanje s hrvatskim književnim historiografskim djelima.
  3. Analiza povijesti Đure Šurmina prema problemima dijakronije, periodizacije i karakterizacije. Analiza najstarijih hrvatskih povijesti književnosti. Jagić i pogledi na komparativnu književnost sve do najnovijeg doba.
  4. Novije teorije o problemima historiografije. Pregled novijih pogleda na ta pitanje s uvidom u nekoliko kritički bibliografiranih hrvatskih autora. Primjer Marin Držić, primjer, Antun Gustav Matoš, primjer Janko Polić Kamov.
  5. Hrvatski književnici u nadnacionalnom kanonu / povijestima svjetskih književnosti naših povjesničara: prilozi Milivoja Solara i Ivana Slamniga inauguracije hrvatske književnosti u nadnacionalni kanon zapadnoga kulturnog kruga. Hrvatska književnost u slavenskom kontekstu: Prohaska, Novak.
  6. Novi historizam i kulturni materijalizam. Metode novoga historizma i kulturnoga materijalizma u hrvatskoj praksi. Pogled na neka tumačenja Shakespearea. O vezi Gundulića i Mažuranića u tekstovima Ive Frangeša.
  7. Književni i izvanknjiževni čimbenici u nastanku književnog kanona. Kanonsko djelo ili autor: Ivan Gundulić. Pogled na slijed njegovih obljetnica od 1838/1888/1939/1989.
  8. Biografski tekstovi u kontekstu književne historiografije. Slijepe pjege/ideologemi unutar biografskoga žanra. Na primjeru biografskih tekstova o Marku Maruliću, Marinu Držiću, Ivanu Gunduliću, Antunu Gustavu Matošu, Miroslavu Krleži.
  9. Marin Držić vs. Ivan Gundulić: izvanknjiževni čimbenici u kanonizaciji/dekanonizaciji autora. Značenje/a klasika u esejima: Saint-Beuve, Što je klasik?  i T. S. Eliot: Why Read the Classics?  Eliotov esej i njegova primjena u hrvatskoj književnosti. Frangešov esej o Mažuraniću.
  10. Preporodni hrvatski književni kanon. Kukuljević, Glasoviti Hrvati. Programski tekstovi o odnosu preporoditelja prema tradiciji. Pogledi Iva Banca na pitanja ideologija i književnih kanonizacija u XIX. stoljeću.
  11. Krležina dekanonizacija hrvatskog preporodnog književnoga kanona. Hrvatska književna laž, O našem dramskom repertoaru. Hrvatski književni kanon u Enciklopediji Jugoslavije. Ivo Frangeš pisac natuknice o hrvatskoj književnosti i autor Povijest hrvatske književnosti.
  12. Krležino mjesto u hrvatskom hrvatskom kanonu i Andrićevo mjesto u srpskom književnom kanonu u Enciklopediji Jugoslavije. Pitanje pripadnosti tzv. dubrovačke književnosti.
  13. Mate Ujević pisac povijesti hrvatske književnosti, sinopsisa za Enciklopediju Hrvatske u vrijeme drugoga svjetskog rata i suradnik Jugoslavenske Enciklopedije. Enciklopedistika od Skalića do Ujevića.
  14. Bloomov koncept književnoga kanona i njegova primjena na hrvatsku književnost prema sugestiji hrvatskih suvremenih komparatista. Opravdanje niza Marulić, Držić, Gundulić, preko konsolidiranog demokratskog pisanja (hrvatski romantizam – Vraz, hrvatski književni realizam – Šenoa, te Matoš kao modernist), do kritičara dvadesetoga stoljeća (Kamov, A. B. Šimić, Ujević, Krleža, Marinković).
  15. Parodiranje kanonskih djela u hrvatskoj književnosti te odnos prema kanonu kao književni tekst. Smrt Babe Čengićkinje Ante Kovačića: interpretacija; Antun Šoljan o izmišljenom književniku, inače sljedbeniku Jamesa Joycea, Šimunu Freudenreichu. Slamnigove i Paljetkove pjesme o kanoniziranim književnicima.
  16. Udio likovnih predodžbaba u formiranju književnog kanona. Slučaj Vlaha Bukovca :od zastora HNK u Zagrebu do slike u čitaonici NSK. J. Kljaković, B. Čikoš Sesija itd. Književnička ikonografija u ranom novovijekovlju. Analiza 10 portreta hrvatskih književnika od Hermana Dalmatinca do Danijela Dragojevića. Ikonografija radnog prostora.

Informacije

Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu pokrenuti su i ustrojeni 16. studenoga 1992., isprva samo kao dvosemestralni Sveučilišni komparativni studij hrvatske filozofije i društva. Taj je program potom preoblikovan u program redovitog četverogodišnjeg studija.

Adresa: Borongajska cesta 83d, Zagreb
© 2013. - 2017. Sveučilište u Zagrebu Hrvatski studiji. Sva prava pridržana. Webmaster
powered by QuiltCMS