Pregled povijesti svjetske književnosti
Šifra: 173445
ECTS: 5.0
Nositelji: doc. dr. sc. Davor Piskač
Izvođači: Anela Mateljak Popić - Seminar
Prijava ispita: Studomat
Engleski jezik:

1,0,0

Nastava se odvija na hrvatskom jeziku u svim svojim elementima, a stranim studentima koji su pridruženi mješovitoj grupi nudi se mogućnost savladavanja predmeta pomoću dodatnih izravnih konzultacija s nastavnikom i asistentima na engleskom jeziku. Pri tome, nastavnik stranog studenta upućuje na odgovarajuću literaturu na engleskom jeziku te mu osigurava mogućnost polaganja predmeta na engleskom jeziku.
Opterećenje:

1. komponenta

Vrsta nastaveUkupno
Predavanja 30
Seminar 30
* Opterećenje je izraženo u školskim satima (1 školski sat = 45 minuta)
Opis predmeta:
SVJETSKA KNJIŽEVNOST

ECTS: 5

OBVEZE STUDENATA I STUDENTICA

1. Pohađati nastavu, najmanje 70% predavanja i 70% seminara.
2. Održati izlaganje uz ppt do kraja predavanja.
3. Obvezno napisati dva eseja.
(NAPOMENA: Uz prethodni dogovor i odobrenje predavača, bilo koji esej može biti zamijenjen prijevodom cca 30 stranica stručnoga teksta s engleskoga jezika. Predavač odabire tekst!)

UVJETI ZA POTPIS

1. Prisutnost na 70% nastave
2 Predati prvi esej do 6. 12. 2017. u 20 sati na e mail: kroatologija@gmail.com
3. Održati izlaganje na dogovoreni dan

OCJENJIVANJE

Pohađanje nastave: do najviše 20% ocjene (10% predavanja + 10% seminar)
Održavanje izlaganja (ppt): do najviše 20% ocjene
Esej 1: do najviše 30% ocjene
Esej 2: do najviše 30% ocjene

ZAKLJUČIVANJE OCJENA

Zaključna ocjena (kada se zbroje svi postoci pohađanja, aktivnosti i dvaju eseja)

0 do 50% = nedovoljan (1)
51 do 60% = dovoljan (2)
61 do 80% = dobar (3)
81 do 90% = vrlo dobar (4)
91 do 100% = izvrstan (5)

PISANJE ESEJA

Svaki esej se boduje bodovima od 1 do 30 (bodovi su jednaki postocima)
Esej mora imati između 1200 i 1600 riječi.
Iz svakoga područja esej može dobiti najviše bodova kako je naznačeno:

1. Pismenost i broj riječi (Esej ima najviše 5 pravopisnih i gramatičkih pogrešaka i ima adekvatan broj riječi)= 2 boda
2. Uporaba jezika (Koristi se stručni jezik i metajezik na akademskoj razini)= 2 boda
3. Teorijska literatura (U popisu korištene literature navesti najmanje 2 naslova teorijske literature)= 2 boda
4. Djela iz književnosti (U popisu korištene literature navesti najmanje 1 naslov književnoga djela) = 2 boda
5. Jasno i dobro razumijevanje teme (Tema je jasno obrazložena u uvodu eseja) = 3 boda
6. Pokazivanje znanja (Najmanje tri tvrdnje u eseju su jasno navedene) = 3 boda
7. Dokazivanje znanja (Tvrdnje su dokazane uporabom teorijske literature. Ukoliko tvrdnja nije potkrijepljena teorijskom literaturom, ne dobiva se bod)= 3 boda
8. Oprimjerivanje citatima iz književnih djela (U svrhu oprimjerivanja citiraju se adekvatni dijelovi iz književnih djela, najmanje 2 citata)= 4 boda
9. Originalnost pristupu temi (Iznosi se barem jedna originalna ideja u eseju)= 4 boda
10. Dokazivanje originalnih ideja (Originalna ideja se dokazuje uporabom navedene literature) = 5 bodova.

Eseji se šalju na e mail: kroatologija@gmail.com

VAŽNA NAPOMENA!

1. Prvi esej MORA biti poslan na adresu kroatologija@gmail.com najkasnije do dogovorenoga datuma u 20 sati. Za svaki dan kašnjenja esej gubi 20% ocjene.
2. Drugi esej mora biti poslan najmanje 14 dana (336 sati) prije bilo kojeg redovnog ispitnog roka.

OCJENJIVANJE IZLAGANJA

1. Pismenost (PPT ima najviše 5 pravopisnih i gramatičkih pogrešaka)= 2 boda
2. Uporaba jezika (Koristi se stručni jezik i metajezik na akademskoj razini)= 2 boda
3. Teorijska literatura (U popisu uporabljene literature navesti najmanje 2 naslova teorijske literature)= 2 boda
4. Jasno i dobro razumijevanje teme (Tema je jasno obrazložena u uvodu PPT) = 3 boda
5. Dokazivanje znanja (Tvrdnje su dokazane uporabom teorijske literature. Ukoliko tvrdnja nije potkrijepljena teorijskom literaturom, ne dobiva se bod)= 3 boda
6. Oprimjerivanje citatima iz književnih djela (U svrhu oprimjerivanja citiraju se adekvatni dijelovi iz književnih djela, najmanje 5 citata)= 4 boda
7. Originalnost pristupu temi (Iznosi se barem jedna originalna ideja u PPT)= 4 boda

SADRŽAJ PREDAVANJA
(po tjednima):

1. 13. 10. Uvodno predavanje
2. 20.10. Počeci književnosti (lektira: Gilgameš)
3. 27. 10. Antička književnost (lektira: Sofoklo: Antigona)
4. 3. 11. Srednjovjekovna književnost (lektira: Tristan i Izolda)
5. 10.11. Predrenesansna književnost (lektira: Giovanni Boccaccio: Decameron)
6. 17.11. Renesansna književnost (Cervantes: Bistri vitez Don Quijote)
7. 24.11. Književnost baroka (lektira: Calderon de la Barca: Život je san)
8. 1.12. Književnost prosvjetiteljstva i klasicizma (lektira: Voltaire: Candide)
9. 8. 12. Književnost romantizma (lektira: Goethe: Patnje mladog Werthera)
10. 15. 12. Književnost realizma (lektira: Dostojevski: Zločin i kazna)
11. 22. 12. Književnost moderne (lektira: Charles Baudelaire: Cvjetovi zla)
12. 12. 1. Avangardna književnost (lektira: Kafka: Preobrazba)
13. 19. 1. Postmodernizam (lektira: Umberto Eco: Ime ruže)
14. 26. 01. Suvremena književnost (lektira: Alessandro Baricco: Ocean more)



TEME ESEJA

Za prvi esej se može birati između tema:

1. Utjecaj Homera na pisce svjetske književnosti
2. Renesansni odjeci u književnosti baroka i klasicizma
3. Velike religijske knjige europske književnosti i kulture

Za drugi esej se može birati između tema:

1. Razvoj romana u svjetskoj književnosti
2. Motivi duhovnosti u svjetskoj književnosti
3. Utjecaj avangarde na svjetsku postmodernu književnost


DATUMI I TEME SEMINARSKIH IZLAGANJA

16. 10. 2017.
Literatura:
  1. OBVEZNA LITERATURA:

    Milivoj Solar; Povijest svjetske književnosti.; Golden marketing TK, Zagreb (2003)
  2. Prva lektira

    GILGAMEŠ
    SADRŽAJ

    Prva ploča
    Druga ploča
    Treća ploča
    Četvrta ploča
    Peta ploča
    Šesta ploča
    Sedma ploča
    Osma ploča
    Deveta ploča
    Deseta ploča
    Jedanaesta ploča
    Dvanaesta ploča


    1.
    2. PRVA PLOČA
    3. Sve je vidio on, gospodar zemlje.
    4. Upoznao je svakoga i svačije znanje i djelo,
    5. sve je razumio.
    6. Vidio je život i rad ljudi.
    7. Iznjeo je na svjetlo tajne i skrivene stvari,
    8. Mudrost, kao ponor duboka, bila mu je jasna.
    9. Donio je vijesti iz vremena prije velikog potopa.
    10. Dugim putem išao je u daljinu.
    11. Mučno je bilo dugo putovanje i tegobna vožnja.
    12. Svu muku dao je patnik napisati klinovima.
    13. U tvrdom kamenu uklesana su sva djela
    14. i sve patnje.

    15. Gilgameš, pobjedonosni junak,
    16. sagradio je zid oko Uruka. Visoko kao brijeg diže se sveti hram
    17. u utvrđenom gradu.
    18. Čvrsto, kao od tuča, leži nasuti temelj. Pod zaštitom uzvišene kuće,
    19. u kojoj prebiva bog neba,
    20. daleko se pruža žitnica grada,
    21. prekrasno spremište. Sjajnom bjelinom blista u svjetlu
    22. kraljevska palača.

    23. Cio dan stoje stražari na bedemima,
    24. a i noću bdiju ratnici.
    25. Samo jedna trećina Gilgameša je čovjek,
    26. a dve trećine bog.
    27. S divljenjem i strahom
    28. gledaju građani njegov lik,
    29. po ljepoti i snazi
    30. nikada mu nisu vidjeli ravnog.
    31. Lava tjera iz svog skloništa,
    32. hvata ga za bradu i probada.
    33. Divljeg bika lovi brzinom
    34. i snagom svog luka.
    35. Njegova riječ i govor u gradu su zakon.
    36. Sinu je važnija kraljeva volja
    37. nego očeva želja.
    38. Čim sin postane čovjek,
    39. u službi je velikog pastira
    40. kao ratnik i lovac, čuvar stada,
    41. nadzornik gradnje i pisar
    42. ili sluga svetog hrama.
    43. Gilgameš, čovjek bola i radosti,
    44. nije umoran.
    45. Za njega, jakoga, divnoga, mudroga,
    46. moraju da rade mladi i stari,
    47. moćni i neznatni.

    48. Urukov sjaj treba da sija
    49. pred svim gradovima zemlje.
    50. Gilgameš ne pušta ljubavnicu njenom dragom,
    51. ni kćerku silnoga njenom junaku.
    52. Njihovo jadikovanje dopire do velikih bogova,
    53. bogova neba, gospodara svetoga Uruka:
    54. Vi ste stvorili moćnog divljeg bika
    55. i bradatog lava.
    56. Gilgameš, naš knez jači je od njih.
    57. Nećete naći njemu ravnoga.
    58. Silna je njegova moć nad nama.
    59. Ne pušta ljubavnicu njenom dragom,
    60. Ni kćerku junaka njenom mužu.
    61. Njihovo jadikovanje čuo je Anu, bog neba.
    62. On pozove veliku Aruru,
    63. boginju veštu oblikovanju.
    64. Ti si, Aruru, stvorila ljude i životinje
    65. zajedno sa Mardukom, junakom.
    66. Stvori sada lik koji bi bio sličan Gilgamešu,
    67. biće koje bi bilo kao on,
    68. no ne samo pustinjska životinja.
    69. Neka zatim dođe taj silni u Uruk.
    70. Neka se bori s Gilgamešom,
    71. a tada budi spokojan, Uruče!
    72. Kad to ču Aruru, stvori u mislima biće
    73. kao što je željeo Anu, bog neba.
    74. Ona opra ruke, uze blato
    75. i ovlaži ga svojom božanskom
    76. majčinskom pljuvačkom.
    77. Oblikova Enkidua, stvori junaka
    78. oživljenog krvlju i dahom
    79. borbenog boga Niniba.
    80. Sada on stoji sam u stepi,
    81. dlakav po cijelom tijelu.
    82. Kao u žene vijori mu se duga kosa,
    83. pruža se kao pšenica.
    84. Ništa ne zna o zemlji ni o ljudima.
    85. Krznima je odjeven kao Sumukan,
    86. bog njiva i stada.
    87. Sa gazelama jede travu po polju.
    88. Sa stokom pije na zajedničkom pojilu.
    89. Sa mnoštvom životinja gura se u rijeci.
    90. Na tom pojilu neki lovac postavi zamke.
    91. Enkidu se suprotstavi tom čovjeku,
    92. koji je dolazio da poji svoju stoku.
    93. Jednog dana, pa i drugog, i trećeg
    94. stoji Enkidu prijeteći tu na pojilu.
    95. Lovac ga opazi i dugo gleda netremice.
    96. Sa stokom se vraća natrag u tor.
    97. Spopada ga srdžba,
    98. Unezvjerena i mračna lica viče od bijesa.
    99. Bol obuze njegovo srce, jer se uplašio.
    100. Enkidu mu se pričino kao čudovište iz planine.
    101. Lovac podiže glas i reče svome ocu:
    102. Oče, neki je čovjek došao izdaleka, sa planine,
    103. čini se kao da je potomak Anua.
    104. Silna je njegova snaga,
    105. neprestano luta po stepi.
    106. Zajedno sa životinjama stoji na našem pojilu.
    107. Strašan je njegov lik,
    108. ne smijem mu se približiti.
    109. Zasuo je jamu za hvatanje koju sam iskopao,
    110. pokidao zamke koje sam postavio.
    111. Tako su mi izmakle iz ruku
    112. sve poljske životinje.
    113. Otac reče sinu, lovcu: Idi u Uruk Gilgamešu.
    114. Govori mu o neukrotivoj snazi divljega.
    115. Izmoli za sebe mladu ženu
    116. koja se posvetila Ištari,
    117. boginji ljubavi,
    118. i odvedi je sa sobom.
    119. Kad stoka dođe na pojilo,
    120. neka ona zbaci sa sebe svoju odjeću
    121. da bi on uzeo bujnost njenog tijela.
    122. Kad je ugleda, približit će joj se.
    123. Tako će se otuđiti stoci
    124. koja je s njim rasla po polju.
    125. Lovac sasluša očeve riječi i otide.
    126. Uputi se prema Uruku, uđe kroz dveri ,
    127. stiže pred kraljeva vrata
    128. i pred kraljem pad ničice.
    129. Tada podiže ruku i ovako reče Gilgamešu:
    130. Neki je čovjek došao izdaleka, s planine.
    131. Njegove snage su silne
    132. kao vojska nebeskog boga.
    133. Velika je njegova moć u cijeloj stepi,
    134. neprestano luta po polju.
    135. Noge su mu stalno sa stokom na pojilu.
    136. Strašno ga je gledati,
    137. ne smijem mu se približiti.
    138. On me sprječava da kopam jame,
    139. da polažem mreže i postavljam zamke.
    140. Zatrpao mi je jame, razderao mreže
    141. i pokidao zamke.
    142. Tako su mi izmakle iz ruku
    143. životinje moga polja.
    144. Gilgameš reče njemu, lovcu:
    145. Idi samo, moj lovče,
    146. povedi sa sobom mladu ženu
    147. iz svetog Ištarinog hrama.
    148. Odvedi mu je.
    149. Kad on dođe sa životinjama na pojilo,
    150. neka ona zbaci sa sebe odijelo
    151. da bi uzeo bujnost njenog tijela.
    152. Kad je ugleda, on će joj se približiti.
    153. Tako će se on otuđiti stoci
    154. koja je rasla s njim u polju.
    155. Lovac sasluša njegovu reč i ode.
    156. Dovede mladu ženu iz Ištarinog hrama.
    157. Oni pođoše i gonjahu mazgu najkraćim putem.
    158. Trećeg dana stigoše
    159. i obretoše se na određenom polju.
    160. Lovac i žena spustiše se na tlo
    161. nedaleko od pojila.
    162. Jedan dan, pa i drugi dan
    163. zadržaše se na istom mjestu.
    164. Stoka dolazi i pije na pojilu.
    165. Vodene životinje se guraju u rijeci.
    166. Tu je i on, Enkidu, snažni potomak neba.
    167. S gazelama jede travu,
    168. sa stokom zajedno loče vodu.
    169. Živo se gura s mnoštvom u vodi.
    170. Pogleda ga sveta žena,
    171. njega, čovjeka punog snage,
    172. divljeg momka, čovjeka s planine.
    173. On hoda preko polja, motri unaokolo,
    174. približava se.
    175. Tu je on, ženo! Otkrij svoje grudi,
    176. otkrij brežuljak radosti
    177. da bi uzeo bujnost tvoga tijela!
    178. Ne čekaj duže, pogledaj njegovu radost!
    179. Kad te ugleda, on će ti se približiti.
    180. Uzbudi požudu u njemu,
    181. primami ga u zamku žene!
    182. Otuđit će se svojoj stoci,
    183. koja je rasla s njim u polju.
    184. Njegova će prsa čvrsto na tebi počivati!
    185. Tada žena otkrije svoje grudi,
    186. otkrije brežuljak radosti
    187. da bi on uzeo bujnost njenog tijela,
    188. Ona ne oklijevaše i opazi njegovu požudu.
    189. Spusti svoju odjeću,
    190. a on je ugleda i baci na zemlju,
    191. Uzbudila je požudu u njemu,
    192. primamivši ga u zamku žene.
    193. Čvrsto su počivala njegova prsa
    194. na svetoj službenici božjoj.
    195. Bili su sami.
    196. Šest dana i sedam noći
    197. upoznavao je Enkidu ženu,
    198. sjedinivši se s njom u ljubavi.
    199. Zasićen bujnošću njenog tijela,
    200. podiže Enkidu lice i pogleda po stepi.
    201. Pogledom je tražio životinje.
    202. Tek što su ga ugledale,
    203. gazele u skoku pobjegoše.
    204. Poljske su životinje uzmicale pred njim.
    205. Čuđenje obuze Enkidua.
    206. Mirno je stajao kao prikovan.
    207. Okrenu se ženi i sjede do njenih nogu.
    208. Pogleda je u oči, i kad ona progovori,
    209. njegove je uši slušahu:
    210. Enkidu, ti si lijep, ti si kao bog!
    211. Zašto hoćeš da juriš
    212. s divljim životinjama po polju?
    213. Pođi sa mnom u Uruk,
    214. u grad opasan bedemima.
    215. Dođi u sveti hram,
    216. prebivalište Anua i Ištare!
    217. Dođi u sjajnu kuću
    218. u kojoj stanuje Gilgameš,
    219. primjeran junak,
    220. Snažan kao divlji bik, on moćno vlada,
    221. njemu ravnog nećeš naći u narodu.
    222. Tako mu reče,
    223. a on se obradova tome što je čuo.
    224. Enkidu reče njoj, službenici Ištarinoj:
    225. Ustaj, ženo moja!
    226. Vodi me u sveto prebivalište Anua i Ištare,
    227. tamo gdje boravi Gilgameš,
    228. primjeran junak,
    229. gdje vlada on, divlji bik,
    230. silan među ljudima!
    231. Hoću da ga izazovem na borbu,
    232. zvonkim glasom zvat ću jakoga,
    233. objaviću usred Uruka:
    234. 'I ja sam silan!'
    235. Tako ću ući i promijeniti sudbinu.
    236. Rodio sam se u stepi,
    237. snaga je u mojim udovima!
    238. Sopstvenim ćeš očima gledati što ja činim.
    239. Ja znam kako će se sve dogoditi.
    240. Žena i Enkidu dođu do grada
    241. i uđu kroz dveri.
    242. Šareni su tepisi prostrti po ulicama.
    243. Ljudi hodaju u bijelim odijelima
    244. i s vrpcama oko glave.
    245. Iz daljine bruje harfe i zvuče frule.
    246. Svečanost je svetkovala danju i noću.
    247. Lijepo razvijene devojke,
    248. pune života u svim udovima,
    249. plešu prolazeći.
    250. Kličući digoše junake iz njihove odaje.
    251. Sveta žena ulazi prva u Ištarin hram.
    252. Iz svetišta uzima svečano odijelo.
    253. Sjajnim odijelom kiti Enkidua,
    254. krepi ga kruhom i vinom s oltara boginje.
    255. Približuje mu se jedna posvećena i vidovita
    256. i reče mu ovako:
    257. Enkidu,
    258. neka ti veliki bogovi podare dug život!
    259. Hoću da ti pokažem Gilgameša,
    260. čovjeka bola i radosti.
    261. Treba da ga vidiš i pogledaš mu lice,
    262. kao sunce sjaji mu oko.
    263. Od mišića, tvrdih kao kamen,
    264. jedar je njegov visoki stas.
    265. Njegovo je tijelo puno ukroćene suvišne snage.
    266. Nije umoran ni danju ni noću.
    267. Izaziva strah kao Adad, bog oluje.
    268. Šamaš, bog sunca, milostiv je Gilgamešu.
    269. Ea, bog dubine, podario mu je mudrost.
    270. Božansko trojstvo izabralo ga je za vladara
    271. i prosvijetlilo mu pamet.
    272. Prije no što si sišao s planine
    273. i došao iz stepe,
    274. već te je slutio Gilgameš.
    275. Sanjao je čudan san u Uruku.
    276. Probudio se iza sna,
    277. pričao je majci san i rekao:
    278. 'Majko, ove sam noći vidio neobičan san.
    279. Zvijezde su stajale na nebu.
    280. Tada one padoše na mene kao sjajni ratnici.
    281. Vojska je bila kao jedan čovjek.
    282. Pokušao sam ga podići,
    283. ali mi je bio pretežak.
    284. Pokušao sam da ga otrgnem,
    285. ali ga nisam mogao ni pomaći.
    286. Ljudi iz Uruka su stajali
    287. i promatrali prizor.
    288. Sagibali su se i ljubili mu noge.
    289. Tada sam ga stisnuo kao ženu,
    290. prevrnuo tako da sam ležao na njemu
    291. i bacio ga k tvojim nogama.
    292. Ti si ga primila za sina
    293. i stavila uza me kao brata. '
    294. Rišat, gospodarica i majka,
    295. zna da tumači snove
    296. i objasni ovako sinu, knezu:
    297. 'To što si vidio zvijezde na nebu
    298. i kako je Anuova vojska pala na tebe
    299. kao jedan čovjek,
    300. ti ga htio podići, no bješe ti pretežak,
    301. htio ga stresti, a nisi mogao,
    302. to što si ga stisnuo kao ženu
    303. i bacio k mojim nogama,
    304. a ja ga primila kao sina,
    305. to znači: doći će jedan jaki.
    306. Kao mnoštvo ratnika silne su njegove snage.
    307. Izazvat će te na borbu,
    308. borit će se s tobom.
    309. Nad njim će biti tvoja ruka,
    310. ležat će do mojih nogu.
    311. Uzet ću ga za sina,
    312. bit će ti kao brat.
    313. Drug će ti biti u borbi,
    314. bit će ti prijatelj.'
    315. Pogledaj, Enkidu, to je san
    316. i tumačenje gospodarice i majke.
    317. Tako je govorila posvećena i vidovita,
    318. a Enkidu napusti uzvišenu Ištarinu kuću.


    DRUGA PLOČA

    319. Enkidu prekorači prag hrama
    320. i stupi na ulicu.
    321. Svjetina se začudi
    322. kad ugleda stepskog čovjeka.
    323. Njegovo snažno tijelo
    324. nadvisuje sve silne u gradu.
    325. Kao valovi spušta mu se duga brada i kosa.
    326. Junak iz Anuovih bregova
    327. došao je u grad.
    328. Junaku iz Uruka preprečuje put u svetu kuću.
    329. Sva se vojska skupila
    330. i nastupa protiv njega,
    331. ali je odbija njegov prijeteći pogled.
    332. Pred čudesnom pojavom klanja se narod,
    333. pada mu pred noge i boji se kao dijete.
    334. Kao bogu, Gilgamešu je prostrta postelja
    335. od tepiha u hramu
    336. da se kralj sjedini sa samom Ištarom,
    337. boginjom plodnosti.
    338. Gilgameš izlazi iz svog dvora
    339. i približava se.
    340. Enkidu stoji na dverima hrama
    341. i priječi mu da uđe.
    342. Kao dva hrvača hvataju se u koštac
    343. na ulazu svete kuće,
    344. i dalje se bore na ulici.
    345. Kao vojska leži Enkidu
    346. nad pastirom zemlje.
    347. Tada ga ovaj stišće kao ženu
    348. i prevrnu tako da je ležao iznad njega.
    349. Podiže ga i baci majci pred noge.
    350. Divi se narod Gilgamešovoj snazi.
    351. U očajnoj srdžbi viče na njega Enkidu.
    352. Zamršena je i uskovitlana kosa moćne glave.
    353. On je došao sa stepe,
    354. pa nije poznavao ni škara ni brijača.
    355. Enkidu se uspravi i pogleda protivnika.
    356. Mračno postade njegovo lice
    357. i tmuran njegov izgled.
    358. Ruke mu padoše na umorna bedra,
    359. oči mu se napuniše suzama.
    360. Rišat, gospodarica i majka,
    361. uhvati ga za ruke:
    362. Ti si moj sin, danas sam te rodila.
    363. Tvoja sam majka, a ovaj ovdje ti je brat.
    364. Enkidu otvori usta i reče Rišati gospodarici:
    365. Majko, ja sam u borbi našao brata.
    366. Gilgameš mu reče: Ti si moj prijatelj,
    367. bori se odsada uza me!
    368. Da bi zaštitio cedrove
    369. u dalekoj šumi bogova,
    370. Bel je postavio čuvara Humbabu
    371. na strah ljudima.
    372. Njegov glas je kao zavijanje oluje,
    373. dahom njegovih usta šumi drveće,
    374. strašno huči njegovo dahtanje.
    375. Svako tko zalazi u planinu cedrova
    376. boji se strašnog čuvara šume.
    377. Ko god se približi svetom gaju
    378. dršće cijelim tijelom.
    379. Gilgameš reče Enkiduu:
    380. Humbaba, čuvar Cedrove šume,
    381. uvredio je boga Šamaša,
    382. sudiju duhova i ljudi.
    383. Postavljen za čuvara svetih cedrova,
    384. ne poštuje nikakve granice,
    385. izlazi iz šume na užas ljudima.
    386. On čini da drveće šumi urla kao bura.
    387. Svakog ubija tko god se približi.
    388. I jakoga ruši njegova ruka.
    389. Moje srce traži da pronađem strašnoga
    390. i da ga savladam.
    391. Prijatelju,
    392. mi nećemo besposlijeno mirovati u Uruku,
    393. nećemo rađati djecu u Ištarinom hramu,
    394. poći ćemo za pustolovinama
    395. i junačkim djelima.
    396. S tobom ću opet loviti po stepi.
    397. Enkidu reče prijatelju Gilgamešu:
    398. Mora da je strašan Humbaba, kome idemo.
    399. Kažeš da je silan i snažan.
    400. I mi treba da krenemo da se borimo s njim?
    401. Gilgameš reče njemu, Enkiduu:
    402. Prijatelju,
    403. hajdemo zajedno do svetog cedra,
    404. zajedno ćemo se boriti protiv Humbabe
    405. i ubit ćemo neprijatelja bogova i ljudi!


    TREĆA PLOČA

    406. Enkidu uđe u sjajnu kraljevu dvoranu.
    407. Njegovo srce je tjeskobno
    408. i leprša kao ptica nebeska.
    409. On čezne za stepom
    410. i poljskim životinjama.
    411. Glasno jadikuje i ne da se zadržati,
    412. opet se žuri iz grada u divljinu.
    413. Gilgameš je žalostan,
    414. jer je otišao prijatelj.
    415. On se diže, sakupi najstarije iz naroda,
    416. podiže ruku i reče knezovima:
    417. Čujte me, muževi, i pogledajte me!
    418. Ja, ja žalim za Enkiduom,
    419. ja, ja plačem zbog njega.
    420. Kao narikača dižem jadikovku.
    421. Šta će mi ratna sjekira o boku,
    422. toljaga u ruci, mač o pojasu,
    423. radost u očima,
    424. svečana odjeća koja mi obuhvata tijelo
    425. šta će mi sve to?
    426. Podigao se demon i svu mi radost zagorčao.
    427. Otišao je Enkidu, moj prijatelj,
    428. vani je među poljskim životinjama.
    429. On proklinje svetu ženu koja ga je zavela
    430. i usrdno se moli Šamašu, bogu sunca.
    431. Trebalo bi da počiva na šarenim sagovima
    432. i da stanuje u palači meni s lijeva.
    433. Silnici zemlje trebalo bi da mu ljube noge,
    434. trebalo bi da mu služe svi ljudi.
    435. Hoću da sav narod tuguje za njim.
    436. Neka ljudi nose žalobna odijela,
    437. poderana i zaprašena.
    438. Ogrnut lavljom kožom jurit ću po polju,
    439. tražit ću ga u stepi.
    440. Sam, s uzdignutom rukom,
    441. stoji Enkidu u stepi.
    442. Proklinje lovca, usrdno se moli Šamašu
    443. i viče:
    444. Šamašu, osudi prokleto lovčevo djelo!
    445. Uništi mu bogatstvo,
    446. oduzmi mu mušku snagu!
    447. Neka ga muče svi demoni,
    448. neka se pojave zmije,
    449. pred njegovim plašljivim korakom.
    450. Tako on proklinje lovca,
    451. riječ mu izvire iz punog srca.
    452. A onda ga nešto nagna
    453. da prokune i zavodljivu ženu:
    454. Hoću da ti odredim sudbinu, ženo!
    455. Ne bilo kraja danima tvoga života!
    456. Neka moje kletve stoje nad tvojom glavom!
    457. Neka ti ulica bude prebivalište,
    458. a san ugao kraj zida.
    459. Neka ti noge uvek budu umorne i ranjave.
    460. Prosjaci, odbačeni, izopšteni
    461. udaraće te po obrazima.
    462. Trpim glad i žeđ me muči.
    463. Zato što si u meni probudila žudnju,
    464. a ja htio da je upoznam,
    465. što si me s mog polja odvela u grad,
    466. budi prokleta!
    467. Riječi njegovih usta čuo je Šamaš,
    468. bog žarkog podnevnog sunca.
    469. Enkidu, panteru stepe,
    470. zašto proklinješ svetu ženu?
    471. Ona ti je dala hranu sa stola boginje
    472. kakvu samo bog dobiva.
    473. Dala ti je vino da piješ
    474. kakvo samo kralj dobiva.
    475. Dala ti je svečano odijelo i pojas.
    476. Sjajnoga Gilgameša ti je dala za prijatelja.
    477. Veliki Gilgameš je tvoj prijatelj.
    478. On ti daje da počivaš na šarenim sagovima,
    479. da stanuješ njemu s lijeva
    480. u blistavoj kući,
    481. da ti ljube noge velikani zemlje
    482. i da ti služe svi muževi.
    483. U gradu Uruku tuguju ljudi za tobom,
    484. nose poderana odijela, posuta prašinom.
    485. Gilgameš prebacuje lavlje krzno preko leđa
    486. i hita poljem.
    487. On dolazi u stepu da te traži.
    488. Enkidu sasluša riječi jakoga boga Šamaša.
    489. Pred gospodom svojim bogom,
    490. umiri on svoje srce.
    491. Oblak prašine zasja u daljini.
    492. Šamaš učini da zablista u bijelom svjetlu.
    493. Dolazi Gilgameš,
    494. lavlje mu krzno svjetluca kao zlato.
    495. Enkidu se vraća s prijateljem u grad.
    496. Nove boli obuzimaju Enkiduovo srce.
    497. On govori prijatelju što ga tišti:
    498. Teške sam snove vidio ove noći,
    499. prijatelju moj.
    500. Nebo je urlalo,
    501. a zemlja mu odgovarala drhtanjem.
    502. Sam sam se suprotstavio nekome jakom.
    503. Lice mu je bilo mračno kao noć.
    504. Ukočeno je buljio očima.
    505. Bio je sličan strašnom pustinjskom psu
    506. koji škrguće zubima.
    507. Kao jastreb imao je snažna krila i kandže.
    508. Čvrsto me je zgrabio i bacio u ponor,
    509. pustio me da zaronim u strahovitu dubinu.
    510. Težinom brda ležalo je nešto na meni.
    511. Kao ogromna stijena
    512. učinio mi se teret vlastitog tijela.
    513. Tada je preobrazio moj lik,
    514. a ruke mi pretvorio u ptičja krila:
    515. 'Leti samo dublje, dublje u stan tame,
    516. u Irkalino prebivalište.
    517. Spusti se u stan iz koga nema izlaska onima
    518. koji su jednom stupili u nj.
    519. Idi dolje putem kojim nema povratka,
    520. čiji smjer ne skreće ni lijevo ni desno!
    521. Uđi u kuću čiji ljudi ne trebaju svjetla.
    522. Prah im je hrana, a blato im je jelo.
    523. Obučeni su u perje,
    524. s krilima kao šišmiši i sove.
    525. Ne vide svjetla, žive u tami.'
    526. Tada sam stupio u prebivalište pod zemljom.
    527. Tu su strgnute s glava kraljevske kape,
    528. poniženi su oni
    529. koji su sjedili na prijestolju
    530. i koji su vladali zemljom
    531. od pradavnih dana.
    532. U kući tame u koju sam ušao
    533. stanuje svećenik i njegov sluga,
    534. stanuju i sami ljubimci velikih bogova,
    535. stanuje Ereškigal,
    536. kraljica zemlje i podzemnog svijeta.
    537. Pred njom kleči pisarica zemlje,
    538. utiskuje klinom imena u glinu
    539. i čita ih.
    540. Ereškigal podiže glavu i ugleda me:
    541. 'Upiši mi i ovoga!'
    542. Eto to je san.
    543. Gilgameš reče njemu, Enkiduu:
    544. Uzmi svoj bodež
    545. i posveti ga zlom duhu smrti!
    546. Dodaj tome sjajno ogledalo,
    547. neka ga ono odagna.
    548. Sutra ćemo žrtvovati
    549. zloslutnom sudiji Utukiju
    550. da protjera sedmoro zlih.
    551. Kad je sljedećeg jutra granulo sunce,
    552. otvori Gilgameš visoku dveri hrama,
    553. iznese stol od elamaku drveta,
    554. napuni medom ćup od crvenog kamena,
    555. maslacem napuni zdjelu iz lapislazulija,
    556. postavi sve na stol
    557. i ostavi bogu sunca da liže.

    ČETVRTA PLOČA

    558. A Šamaš, bog sunca, reče Gilgamešu:
    559. Spremi se
    560. da se s prijateljem boriš protiv Humbabe!
    561. On je postavljen za čuvara Cedrove šume.
    562. Kroz Cedrovu šumu vodi put na Brijeg bogova.
    563. Humbaba me je uvrijedio,
    564. zato idite i ubijte ga!
    565. Gilgameš je čuo reč gospodnju
    566. i pozvao sve knezove iz naroda.
    567. S Enkiduom je ušao u dvoranu.
    568. I Gilgameš otvori usta i reče:
    569. Šamaš nas je pozvao
    570. da se borimo protiv Humbabe.
    571. Neka je mir s vama i cijeim narodom!
    572. Najstariji među knezovima grada ustade
    573. i reče:
    574. Šamaš je uvek štitio svoga prijatelja,
    575. sjajnog Gilgameša.
    576. Neka njegova zaštitnička ruka ne bude daleko!
    577. Strašan je srditi čuvar Cedrove šume.
    578. Šamaš, koji ti je objavio početak borbe,
    579. vratio ti je prijatelja
    580. da te nepovrijeđenog sačuva!
    581. Neka stoji uza te kao zaštitnik
    582. i čuva tvoj život, o kralju!
    583. Ti, pastiru naš, štiti nas od neprijatelja!
    584. Oni napuste zborno mjesto,
    585. a Gilgameš reče Enkiduu:
    586. Prijatelju, sada možemo ići u hram Egalmah
    587. svetoj svećenici.
    588. Hajdemo Rišati, majci i gospodarici!
    589. Ona je vidovita,
    590. predviđa budućnost i sudbinu.
    591. Neka blagoslovi naše korake.
    592. Neka položi našu sudbinu
    593. u snažnu ruku boga sunca.
    594. Oni odu u hram Egalmah
    595. i sretnu svetu svećenicu,
    596. kraljevu majku.
    597. Ona je razumjela sve riječi sina i reče:
    598. Neka ti Šamaš bude milostiv!
    599. Zatim stupi u komoru svečanih odijela.
    600. Vrati se u svetom nakitu
    601. zavijena u bijelu haljinu,
    602. sa zlatnim štitovima na prsima,
    603. s tijarom na glavi,
    604. sa zdjelom vode u ruci.
    605. Ona poškropi pod,
    606. a onda se uspne stepenicama tornja.
    607. Visoko gore pod slobodnim nebom
    608. uzdizao se mirisni kad.
    609. Prosipala je žrtveno zrnevlje
    610. i digla ruku prema uzvišenom Šamašu:
    611. Zašto si mom sinu Gilgamešu dao srce
    612. čija plahovitost ne nalazi mira?
    613. Opet si ga dotakao,
    614. jer hoće da ide dalekim putem
    615. do prebivališta Humbabe.
    616. Mora izdržati borbu koju još ne pozna.
    617. Ići će putem koji još ne pozna.
    618. Od dana kada pođe do dana kad se vrati,
    619. dok ne dospije do cedrove šume,
    620. dok ne savlada snažnoga Humbabu,
    621. dok ne osveti krivicu
    622. i ne uništi strah zemlje
    623. u sve te dane, Šamašu,
    624. kad budeš žudio za Ajom,
    625. za svojom ljubljenom,
    626. neka se ona odvrati od tebe!
    627. Tako neka te Aja podseća na Gilgameša.
    628. Dokle god ti bude uskraćivala ljubavni ležaj,
    629. neka ti je srce budno
    630. i neka misli na njega
    631. dok se nepovrijeđen vrati.
    632. Tako je izmolila pomoć žene boga Šamaša.
    633. U plavičastim oblacima
    634. dizao se kad prema nebu.
    635. Ona siđe, pozove Enkidua i reče:
    636. Enkidu, ti jaki, ti si mi radost i utjeha.
    637. Zaštiti mi Gilgameša, sina,
    638. i prinesi žrtvu uzvišenom Šamašu.
    639. Oni pođoše na put i odoše prema sjeveru.
    640. Još izdaleka ugledaše Brijeg svijeta,
    641. prebivalište bogova.
    642. Ovamo ih je vodio put kroz Cedrovu šumu.
    643. Kad pred sobom ugledaše tamu šume,
    644. ostaviše za sobom šatore.
    645. Sami se približavahu stanovima bogova.
    646. Još izdaleka ugleda junake
    647. Humbabin čuvar šume.
    648. Videvši ih kako se približuju,
    649. pođe im u susret.
    650. Njegovo je tijelo bilo odjeveno
    651. u sedam čarobnih ogrtača.
    652. Šest ih je odložio i promijenio tako
    653. da donji dođoše gore.
    654. Kao divlji bik dašćući od bijesa,
    655. dotrči i zaurla strašnim glasom:
    656. Dođite samo da vas bacim jastrebovima
    657. da vas proždru.
    658. Ali Šamaš, bog sunca, zaštiti junake,
    659. uništi moć čarobnih ogrtača čuvara šume.
    660. Ninib, bog ratnika,
    661. dade snagu njihovim rukama,
    662. te oni ubiše diva,
    663. Humbabinog čuvara šume.
    664. Enkidu otvori usta i ovako reče Gilgamešu:
    665. Dragi prijatelju, nećemo ići dalje u šumu,
    666. niti ćemo ići u njenu tamu!
    667. Svi su mi udovi kao oduzeti,
    668. ruka mi je ukočena.
    669. Gilgameš reče njemu, Enkiduu:
    670. Ne budi plašljiv, prijatelju moj,
    671. ne budi plašljiv i kukavica.
    672. Mi moramo ići dalje
    673. i samom Humbabi okrenuti svoje lice.
    674. Nismo li ubili njegovog čuvara šume?
    675. Zar obojica nismo vični boju?
    676. Napred, na Brijeg bogova!
    677. Uzdaj se u Šamaša i nećeš se bojati.
    678. Nestat će ukočenosti ruke.
    679. Skupi snagu i odupri se slabosti!
    680. Dođi, hajdemo!
    681. Zajedno ćemo se boriti.
    682. Bog sunca nam je prijatelj
    683. i on nas šalje u borbu.
    684. Zaboravi na smrt.
    685. Tada neće biti nikakvog užasa.
    686. Budimo oprezni u šumi,
    687. obazirimo se na sve strane
    688. da nas ne bi uhvatio jaki
    689. iz svog skrovišta.
    690. Bog koji te je zaštitio u nedavnoj borbi
    691. neka sada zaštiti mog saputnika!
    692. Svi će krajevi zemlje slaviti naša imena!
    693. Oni nastaviše put i stigoše do Cedrove šume.
    694. Usta im zanijemiše i sami se zaustaviše.

    PETA PLOČA

    695. Šuteći su stajali i gledali šumu:
    696. gledaju cedrove,
    697. u čudu posmatraju visinu stabala.
    698. Gledaju šumu i daleku čistinu kuda se ulazi,
    699. tu je široki put kojim prolazi Humbaba
    700. ponosnim i silovitim koracima.
    701. Uređeni su putevi i puteljci,
    702. načinjene su lijepe staze.
    703. Oni gledaju Brijeg cedrova, prebivalište bogova
    704. i visoko gore sveti hram boginje Irnini.
    705. Pred hramom stoje cedrovi u divnoj bujnosti.
    706. Putnicima godi sena drveća,
    707. cedrovi su puni kliktanja.
    708. Pod njima puzi trnovita šikara,
    709. a tamo se žbunje zeleni među mahovinom.
    710. Mirisno cvijeće i povijuše
    711. skrivaju se pod cedrovima
    712. u gustom grmlju.
    713. Dvostruki sat su hodali, i drugi, i treći.
    714. Mučno je postalo putovanje,
    715. sve strmiji je bivao put
    716. prema Brijegu bogova.
    717. Humbabu nisu nigdje ni vidjeli ni čuli.
    718. Noć se spustila na šumu,
    719. zvijezde se pojavile
    720. i oni legoše spavati.
    721. Rano ujutro probudi Enkidu prijatelja:
    722. Sanjao sam san, prijatelju,
    723. a san koji sam vidio
    724. bio je zaista strašan.
    725. Obojica smo stajali pred vrhom brda,
    726. tada se s tutnjavom grmljavine
    727. skotrlja stijena, koja se bila nadvisila.
    728. Jedan čovjek je bio smrvljen,
    729. dok smo mi obojica odletjeli u stranu
    730. kao sitne poljske mušice,
    731. zatim smo bili na putu za Uruk.
    732. Tada kralj reče prijatelju:
    733. San koji si sanjao dobar je.
    734. San koji si vidio, prijatelju moj,
    735. izvanredan je, ima dobro značenje.
    736. Što si vidio da se brijeg srušio
    737. i smrvio trećeg čovjeka; to znači:
    738. uhvatit ćemo i ubit ćemo Humbabu.
    739. Bacit ćemo u polje njegovu lešinu
    740. i o prvoj zori vratit ćemo se kući.
    741. Trideset sati su putovali,
    742. nabrojali su već trideset sati.
    743. Pred sunčanim bogom iskopali su jamu,
    744. Šamašu su podigli svoje ruke.
    745. Gilgameš se uspne
    746. i stane na humku izbačene zemlje,
    747. baci zrnevlje u jamu i reče:
    748. Brdo, donesi san!
    749. Daj snove Enkiduu, uzvišeni Šamašu!
    750. Hladan vjetar prohuji kroz drveće,
    751. dolazio je strašan vihor.
    752. Gilgameš reče prijatelju da legne,
    753. pa i sam leže.
    754. Sagnuo se pred olujom
    755. kao brdska raž na vjetru,
    756. pao je na koljena
    757. i podupro umornu prijateljevu glavu.
    758. San, kakav obuzima ljude,
    759. teško pade na Enkidua.
    760. Usred noći nestade sna.
    761. On se uspravi i reče prijatelju:
    762. Nisi li me zvao, Gilgamešu?
    763. Kako to da sam budan?
    764. Nisi li me se dotakao?
    765. Zašto sam tako preplašen?
    766. Nije li ovuda prošao neki bog?
    767. Zašto mi je cijelo tijelo tako nemoćno?
    768. Prijatelju moj, opet sam sanjao,
    769. a san koji sam vidio bio je strašan:
    770. Nebo je ječalo, a zemlja odgovarala urlanjem,
    771. približivali su se tamni olujci oblaci,
    772. mračno su se skupljali i gomilali,
    773. munja je zasvijetlila,
    774. oganj je suknuo uvis,
    775. oblaci su se sve više širili,
    776. kao kiša padala je smrt.
    777. Još jednom zasvijetle,
    778. a tada se vatra ugasi.
    779. Neki čovjek koga je ubio grom
    780. postade pepeo.
    781. Hajdemo dalje,
    782. posavetovat ćemo se na hasurama
    783. među cedrovima.
    784. Gilgameš otvori usta i reče prijatelju:
    785. Enkidu, tvoj san je dobar,
    786. radosno je njegovo značenje.
    787. Teška će biti borba,
    788. ali ćemo ipak ubiti Humbabu.
    789. Mučno se uspinju dalje sve do vrha brda,
    790. gdje bujni cedrovi okružuju kuću bogova.
    791. U zasljepljujuđoj bjelini
    792. sija sveti toranj boginje Irnini.
    793. Tada se začu strahovito dahtanje,
    794. a drveće zašumi.
    795. Videše samog Humbabu kako dolazi.
    796. Šape je imao kao lav,
    797. a tijelo pokriveno bronzanim ljuskama,
    798. na nogama jastrebove kandže,
    799. na glavi rogove divljeg bika,
    800. a rep i ud rasplođavanja
    801. završavali se zmijskom glavom.
    802. Ustani, Enkidu!
    803. Šamaš bog sunca, neka nam pokloni život!
    804. Oni odapnu strijele, bace i praćke.
    805. Sve se ovo odbi natrag,
    806. on ostade nepovrijeđen.
    807. Sad stoji pred njima.
    808. Već je uhvatio Enkidua svojim kandžama.
    809. Pogođen pade Humbaba,
    810. a Gilgameš mu odrubi glavu
    811. s ljuskastog vrata.
    812. Zatim uzeše moćno tijelo
    813. i odvukoše ga u polje.
    814. Baciše ga pticama da ga proždru.
    815. Na visokoj motki odniješe glavu s rogovima
    816. kao znak pobjede.
    817. Penju se odvažno dalje prema Brijegu bogova.
    818. Kroz divnu bujnost cedrova stižu na vrh.
    819. Tada poviče glas s brega,
    820. javi se Irninin glas:
    821. Vratite se!
    822. Svršeno je vaše djelo.
    823. Okrenite se opet prema gradu Uruku,
    824. on vas čeka!
    825. Na Sveto brdo gdje stanuju bogovi,
    826. ne može se uspeti nijedan smrtnik.
    827. Onaj koji pogleda u lice bogovima
    828. mora umrijeti!
    829. I oni se okrenuše,
    830. iđahu gudurama
    831. i neprohodnim putevima,
    832. borahu se s lavovima i uzimahu im krzno.
    833. Na dan punog mjeseca vratiše se kući u grad.
    834. Gilgameš je nosio glavu Humbabe
    835. na svom lovačkom koplju.

    ŠESTA PLOČA

    836. On opra svoje oružje
    837. i osvjetla kraljevske ukrase,
    838. očešlja kosu koja mu je padala na vrat,
    839. zbaci sa sebe prljavo odijelo
    840. i obuče čistu odjeću.
    841. Zaogrnu se porubljenim ogrtačem
    842. i opasa bedra.
    843. Na glavu stavi tijaru.
    844. Čvrsto stegne pojas.
    845. Lijep je bio Gilgameš.
    846. Tada se rasplamsa požuda u boginji ljubavi.
    847. Sama Ištar podiže svoje oko ka Gilgamešu:
    848. Dođi, Gilgamešu, budi moj ljubavnik!
    849. Pokloni mi svoje sjeme, ah, pokloni mi ga!
    850. Budi mi muž, ja ću ti biti žena!
    851. Dat ću zapregnuti kola,
    852. ona su od lapislazulija i zlata,
    853. zlatni su im kotači,
    854. njihova ruda ukrašena su draguljima.
    855. U zaprezi ćeš imati svaki dan
    856. najlijepše i najsnažnije konje.
    857. Pod mirisom cedrova uđi u moju kuću!
    858. Kad budeš u mojoj uzvišenoj kući,
    859. ljubit će ti noge svi
    860. koji sjede na prijestolju,
    861. u prah će pasti i veliki,
    862. i kraljevi zemlje.
    863. Što god zaželi tvoje srce
    864. sa bregova i iz dolina,
    865. donijet će ti oni kao danak.
    866. Sva goveda, ovce i koze tvojih stada
    867. neka se oblizne.
    868. Neka ti dođu blagom natovarene mazge.
    869. Neka pred svima projuri
    870. konj tvojih bornih kola.
    871. Tvom sjajnom pastuhu
    872. nijedan neće biti ravan!
    873. Gilgameš otvori usta i govori,
    874. moćnoj Ištari on reče:
    875. Zadrži za sebe svoje čari!
    876. Prezirem plod tvog bestidnog,
    877. zavodljivog tijela.
    878. Ne treba mi tvoj kruh,
    879. neću hranu koju mi ti daješ.
    880. Odvratno je tvoje jelo,
    881. iako nudiš hranu bogova.
    882. Nikakvu mi radost ne pruža tvoj pehar,
    883. iako mi nudiš napitke velikih bogova.
    884. Hoću da te uhvatim u tvojoj podmuklosti!
    885. Vruće je tvoje nastojanje,
    886. ali ti je u srcu hladnoća
    887. kao potajna stražnja vrata
    888. koja propuštaju ledeni vjetar ,
    889. kao blistava kuća koja jake ubija,
    890. kao slon koji zbacuje sedlo,
    891. kao smola koja proždire bakljonošu,
    892. kao mjehur za plivanje
    893. koji puca pod plivačem,
    894. kao vapnenac
    895. koji ne učvršćuje gradske zidine,
    896. kao cipela koja tišti svoga vlasnika!
    897. Gdje je ljubavnik koga ćeš voljeti postojano?
    898. Gdje je tvoj pastir kome bi uvijek bila vjerna?
    899. Trebaš čuti sva svoja sramotna djela.
    900. Hoću da se obračunam s tobom:
    901. Iz godine u godinu gorko rastužuješ Tamuza,
    902. mlađanog ljubavnika, boga proljeća.
    903. Zaljubila si se u pastira
    904. okićenog šarenim perjem,
    905. tukla si ga, slomila mu krilo.
    906. On stoji u šumi i jadikuje:
    907. kopni, kopni, moje krilo!
    908. Zavoljela si lava, jer je kiptio od snage,
    909. sedam i sedam puta si mu kopala jamu.
    910. Zavoljela si konja, pun pobjedničke radosti
    911. napadao je neprijatelja,
    912. ali je osetio tvoj bič, mamuze i mučenje.
    913. Zavoljela si i snažnog starješinu pastira,
    914. vrijedno ti je sipao žrtveno zrnevlje,
    915. svaki dan ti je klao mlado jare.
    916. Tukla si ga svojim štapom
    917. i od njega načinila vuka.
    918. Protjerali su ga njegovi vlastiti pastiri,
    919. njegovi mu vlastiti psi razdiru krzno.
    920. Konačno si zavoljela Išulanua,
    921. vrtlara svog nebeskog oca.
    922. Kad god si htijela, donosio ti je kite cvijeća,
    923. u cvijeću ti je svaki dan blistao stol.
    924. Bacila si svoje oko na nj i mamila ga:
    925. 'Hodi Išulanu, da jedemo od kruha bogova,
    926. pruži samo ruku!
    927. Kušaj sa mnom slatko voće!'
    928. Tada tebi reče Išulanu:
    929. 'Šta tražiš od mene?
    930. Zar moja majka nije pekla i zar ja nisam jeo,
    931. treba li da jedem jela za svoju propast,
    932. jela koja će mi postati trnje i čičak?'
    933. Kad si to čula, udarila si i njega štapom,
    934. pretvorila si ga u Dalalu,
    935. smetlište si mu dala za stan.
    936. Sad se više ne penje u hram
    937. i ne silazi u vrt.
    938. Moju ljubav želiš,
    939. a postupat ćeš sa mnom kao i s njima.
    940. Kad to ču Ištar, obuze je strahovit gnjev,
    941. ona se uspne na nebo.
    942. Stupi pred Anua, oca,
    943. i pred Antuu, nebesku majku,
    944. i stade pred njih:
    945. Oče na nebu, Gilgameš me je prokleo,
    946. on mi je kao zla nabrojao sva moja djela.
    947. Postupio je sa mnom sramotno.
    948. Anu otvori usta, govori
    949. i reče uzvišenoj Ištari:
    950. Ti si dakle tražila Gilgamešovu ljubav,
    951. a on je nabrojao tvoje pakosti.
    952. Kako je sramotno postupio Gilgameš!
    953. Ištar otvori usta i reče Anuu, ocu:
    954. Stvori mi čarobnog bika, nebeski oče,
    955. da ubije Gilgameša!
    956. Neka strava i užas obuzmu Gilgameša!
    957. Ako ne uslišaš moju molbu
    958. i ne stvoriš mi čarobnog bika,
    959. tada ću razbiti vrata pakla,
    960. svi će vrazi izaći iz Podzemlja,
    961. svi koji su davno pomrli
    962. opet će se vratiti.
    963. I bit će tada više mrtvih nego živih!
    964. Anu otvori usta i reče moćnoj kćeri, Ištari:
    965. Ako učinim ono što ti tražiš,
    966. nastat će tada sedam gladnih godina.
    967. Jesi li sakupila dovoljno žita u ambare?
    968. Jesi li dala da rodi dovoljno trave
    969. i zeleni za stoku?
    970. Ištar reče Anuu, ocu:
    971. Za ljude je sakupljeno dosta žita,
    972. a za stoku ima dovoljno trave i zeleni.
    973. Neka sedam zlih godina dođe,
    974. dovoljno je sakupljeno za ljude i stoku.
    975. Zato ga samo pošalji!
    976. Hoću da uživam kad se Gilgamešu približi
    977. dahtanje čarobnog bika!
    978. Bog neba je čuo njene riječi.
    979. I Anu joj usliša molbu.
    980. S Brijega bogova pošalje strašnog bika
    981. i uputi ga prema gradu Uruku.
    982. On bijesno juri preko usjeva i polja.
    983. Pustoši zemlju pred zidovima grada.
    984. Njegovo vatreno dahtanje uništava
    985. stotinu ljudi.
    986. Čim dojuri ovamo, Enkidu skoči u stranu
    987. i uhvati ga za kraj repa.
    988. Bik se dašćući otrgne,
    989. ustremi se na dvjesto ljudi
    990. i sve ih pobije.
    991. Kad dašćući dojuri i treći put,
    992. Enkidu mu se ponovo suprotstavi,
    993. skoči u stranu
    994. i uhvati ga čvrsto za koren repa.
    995. Gilgameš mu zari mač u grudi,
    996. a bik hropćući pade na tlo.
    997. Enkidu otvori usta i reče Gilgamešu:
    998. Prijatelju, mi smo proslavili svoja imena,
    999. ubili smo nebeskog bika!
    1000. Kao lovac iskusan u lovu na divlje bikove,
    1001. Gilgameš rastavi glavu od moćnog trupa
    1002. između šije i rogova.
    1003. Kad su tako savladali nebeskog bika,
    1004. umirili su svoje srce,
    1005. pred Šamašem, bogom sunca, padoše ničice.
    1006. Digoše se pred Šamašem i odoše.
    1007. Pred zidinama grada odmoriše se prijatelji.
    1008. Tada se Ištar pope na zidine grada Uruka,
    1009. skoči na njihov krov i izreče kletvu:
    1010. Jao tebi, Gilgamešu, triput jao,
    1011. smrt i propast tebi
    1012. jer si mi opet skrivio
    1013. i ubio nebeskog bika!
    1014. Tako je klela gospodarica bogova
    1015. i Enkidu je čuo riječi Ištarine.
    1016. On otkinu ud divljem biku
    1017. i baci joj ga u lice:
    1018. Samo da te mogu dohvatiti,
    1019. i tebi bih učinio kao njemu,
    1020. ukrasio bih te njegovim crijevima!
    1021. Tada Ištar skupi sve djevojke iz hrama,
    1022. sve žene i svećenice ljubavi
    1023. i naredi da otpočnu tužaljku.
    1024. I one su oplakivale otkinuti ud čarobnog bika.
    1025. Gilgameš je sazvao sve majstore,
    1026. vešte zanatlije.
    1027. Čudom su se majstori čudili
    1028. velikim savijenim rogovima.
    1029. Težili su po trideset funti lazurnog kamenja,
    1030. dva prsta bila im je debela kora.
    1031. Preko šest stotina litara ulja,
    1032. koliko su mogla da prime oba roga,
    1033. pokloni Gilgameš svome bogu Lugalbandi
    1034. kao ulje pomazanja,
    1035. unese rogove u hram boga zaštitnika
    1036. i učvrsti ih na prijestolju
    1037. božanskog vladara.
    1038. U Eufratu opraše ruke i pođoše.
    1039. Odlaze i jašu ulicama Uruka.
    1040. I svi ljudi Uruka stoje okupljeni,
    1041. promatraju ih i čude se.
    1042. Gilgameš ovako reče zboru žena svoje palače:
    1043. Tko je lijep među muževima?
    1044. Tko je divan među ratnicima?
    1045. Gilgameš je lijep među muževima!
    1046. Gilgameš je divan među ratnicima!
    1047. Tako to zvuči u radosnom zboru žena.
    1048. Veseo je Gilgameš, slavi radostan praznik.
    1049. Zvuci frule i pjesme za igru
    1050. zazvučaše u sjajnoj dvorani.
    1051. Ispruženi počivaju ratnici na noćnom ležaju.
    1052. Počiva Enkidu i vidi slike u snu.
    1053. Diže se Enkidu, priča svoje snove
    1054. i ovako reče Gilgamešu:

    SEDMA PLOČA

    1055. Zašto se savjetovahu veliki bogovi?
    1056. Zašto mi spremaju veliku pogibiju, prijatelju?
    1057. Čudan je bio moj san koji sam vidio,
    1058. njegov kraj nagovještava nesreću.
    1059. Zgrabio me orao mjedenim kandžama
    1060. i nosio četiri sata u visinu.
    1061. On mi reče:
    1062. 'Pogledaj dolje na zemlju! Kako ona izgleda?
    1063. Pogledaj more! Kako ti se ono čini?'
    1064. A zemlja je bila kao brijeg,
    1065. a more kao mala voda.
    1066. I opet je letio četiri sata u visinu
    1067. i rekao:
    1068. 'Pogledaj dolje na zemlju! Kako ona izgleda?
    1069. Pogledaj more! Kako ti se ono čini?'
    1070. A zemlja je bila kao vrt,
    1071. a more kao rječica koja ga natapa.
    1072. I opet je letio četiri sata u visinu
    1073. i rekao:
    1074. 'Pogledaj dolje na zemlju! Kako ona izgleda?
    1075. Pogledaj more! Kako ti se ono čini?'
    1076. A zemlja je bila kao kaša od brašna,
    1077. a more kao valov za vodu.
    1078. Još me je dva sata nosio uvis
    1079. i tada pustio da padnem.
    1080. A ja sam padao, padao
    1081. i ležao razmrskan na tlu.
    1082. Užasnut, probudio sam se.
    1083. Gilgameš ču riječi Enkidua
    1084. i pogled mu se smrači.
    1085. On podiže svoj glas i reče Enkiduu,
    1086. prijatelju:
    1087. Zao duh će te spopasti svojim kandžama.
    1088. Jao, veliki su bogovi dosudili nesreću!
    1089. Lezi, jer ti je čelo vrelo.
    1090. Enkidu leže i na njega siđe demon,
    1091. zao duh groznice zahvati mu glavu.
    1092. Govori vratima kao živom čovjeku:
    1093. Vrata gaja, cedrova vrata,
    1094. ti nemaš pameti!
    1095. Četrdeset sam sati trčao
    1096. dok sam izabrao tvoje drvo,
    1097. dok sam ugledao visoki cedar.
    1098. Ti si od pravog drveta.
    1099. Sedamdeset i dva lakta je tvoja visina,
    1100. a dvadeset i četiri tvoja širina.
    1101. Od tvrde su stjene isklesani stubovi
    1102. i lijepo je zasvođen tvoj gornji luk.
    1103. Sagradio te je knez u Nipuru.
    1104. Da sam samo znao, ti vrata,
    1105. da ćeš postati propast,
    1106. a ova ljepota mojom nesrećom,
    1107. sjekiru bih podigao i razmrskao te.
    1108. Sapleo bih pleter od šiba...
    1109. Tada Gilgameš podigne glasnu jadikovku i reče:
    1110. Prijatelju moj,
    1111. sa mnom si proputovao bregove i pustinje,
    1112. prijatelju moj,
    1113. sa mnom si dijelio sve opasnosti,
    1114. prijatelju moj, san se ispunio!
    1115. Sudbina se ne može zaustaviti!
    1116. I na dan kad je vidio sliku u snu,
    1117. počeo se sudbonosni san ispunjavati,
    1118. Bolestan leži Enkidu.
    1119. Leži na ležaju od tepiha,
    1120. jedan dan, drugi dan
    1121. bunilo ga drži čvrsto.
    1122. Treći dan, četvrti dan leži on i spava.
    1123. Peti, šesti i sedmi,
    1124. osmi, deveti i deseti dan leži Enkidu
    1125. i njegova bol postaje velika.
    1126. Jedanaesti i dvanaesti dan
    1127. zajeca Enkidu u vatri groznice.
    1128. On zove svoga prijatelja i govori mu:
    1129. Prokleo me gospodar vode života,
    1130. prijatelju moj, kao onaj
    1131. koji usred borbe proklinje neprijatelja.
    1132. Prijatelju moj, onaj koga u borbi ubiju
    1133. mrtav je.
    1134. A ja sam u borbi ubijen!

    OSMA PLOČA

    1135. Čim zasja prvi jutarnji zrak,
    1136. diže se Gilgameš
    1137. i pristupi prijateljevu ležaju.
    1138. Mirno je ležao Enkidu.
    1139. Tiho su se dizale grudi i opet spuštale.
    1140. Tiho je isticao iz usta dah njegove duše.
    1141. A Gilgameš je plakao i govorio:
    1142. Enkidu, mladi prijatelju,
    1143. gdje ti je ostala snaga,
    1144. gdje ti je ostao glas?
    1145. Gdje je moj Enkidu?
    1146. Jak si bio kao lav i divlji bik,
    1147. brz si bio kao gazela.
    1148. Kao brata sam te voljeo, tebe, tebe!
    1149. Velikim sam učinio među svim knezovima
    1150. tebe, tebe!
    1151. Sve lijepe žene Uruka voljele su tebe,
    1152. tebe!
    1153. U Cedrovu šumu išao sam s tobom,
    1154. danju i noću bio si sa mnom.
    1155. Sa mnom si donio glavu Humbabe
    1156. u utvrđeni Uruk,
    1157. a uznemiravani stanovnici bregova
    1158. oslobođeni od nemani
    1159. neprestano su nas blagoslivljali.
    1160. Mi smo ubili čudesnog bika koji je dahtao.
    1161. Možda te je pogodio njegov otrovni dah?
    1162. Možda veliki bogovi ipak nisu odobrili
    1163. što smo usplamtjeli srdžbom na Išgaru
    1164. i ubili bika koji je poslan s neba?
    1165. Šuteći je sjedeo uz prijateljev ležaj,
    1166. a pogled mu je lutao u daljinu.
    1167. Gilgameš opet pogleda Enkidua.
    1168. Mirno je ležao Enkidu i spavao.
    1169. Enkidu, prijatelju mojih mladih godina!
    1170. Tu leži sada panter stepe koji je sve učinio
    1171. da se uspnemo na Breg bogova,
    1172. da oborimo i ubijemo nebeskog bika,
    1173. da savladao Humbabu,
    1174. koji je stanovao u Cedrovoj šumi.
    1175. Kakav te je to duboki san sada uhvatio?
    1176. Tako si mračan i ne čuješ me više!
    1177. Ali ovaj ne podiže svojih očiju.
    1178. Gilgameš dotakne njegovo srce,
    1179. ali ono više nije kucalo.
    1180. Tada on pokri prijatelja kao nevjestu.
    1181. Sličan lavu, podiže on svoj tužan glas.
    1182. Sličan lavici pogođenoj kopljem, zaurla on.
    1183. Čupao je svoju kosu i razbacivao.
    1184. Poderao je svoju odjeću
    1185. i obukao prašnu, žalobnu.
    1186. Čim je zasjao prvi jutarnji zrak,
    1187. podiže Gilgameš novu tužaljku.
    1188. Šest je dana i šest noći oplakivao Enkidua,
    1189. prijatelja.
    1190. Sve dok nije sedmog dana
    1191. osvanulo jutarnje rumenilo,
    1192. ostavio ga je nepokopanog.
    1193. Sedmoga dana sahranjuje Gilgameš prijatelja
    1194. i napušta grad Uruk.
    1195. On žuri van u stepu.
    1196. Tamo ga susreće lovac
    1197. koji kopa jame za lavove.
    1198. Lovac progovori kralju
    1199. i ovako reče Gilgamešu:
    1200. Uzvišeni vladaru,
    1201. ti si ubio strašnog čuvara Cedrove šume,
    1202. ti si svladao samoga Humbabu,
    1203. gospodara Cedrovog brijega,
    1204. svojom si rukom ubijao lavove u bregovima,
    1205. ti si ubio silnoga bika
    1206. koga je poslao bog neba.
    1207. Zašto su ti obrazi tako blijedi i upali,
    1208. a tvoje lice tako pogruženo?
    1209. Zašto ti je duša ojađena,
    1210. a stas pogrbljen?
    1211. Zašto je jadikovka u tvom srcu tako glasna?
    1212. Zašto ličiš na putnika dalekih puteva?
    1213. Zašto ti je lice opaljeno od vjetra, pljuska
    1214. i podnevnog sunca?
    1215. Zašto tako nemirno žuriš preko polja?
    1216. Gilgameš otvori usta, govori i reče mu:
    1217. Moga prijatelja,
    1218. koji mi je bio privržen kao vjeran konj,
    1219. pantera stepe, Enkidua, moga prijatelja,
    1220. koji je sve učinio
    1221. da se uspnemo na Breg bogova,
    1222. da uhvatimo i ubijemo čarobnog bika,
    1223. da savladamo Humbabu na Bregu cedrova
    1224. i da u gudurama ubijamo lavove,
    1225. moga prijatelja,
    1226. koji je sa mnom dijelio sve opasnosti
    1227. njega je stigla ljudska sudbina.
    1228. Šest sam ga dana i šest noći oplakivao,
    1229. sve do sedmog dana
    1230. ostavio sam ga nepokopanog.
    1231. Sudbina prijatelja tako teško leži na meni,
    1232. zato žurim preko polja
    1233. i tražim daljine.
    1234. Kako samo mogu to da prešutim,
    1235. kako da se izjadam?
    1236. Prijatelj koga volim
    1237. postao je zemlja.
    1238. Enkidu, moj prijatelj,
    1239. postao je kao blato zemlje!
    1240. Zar neću i ja morati da se smirim kao on
    1241. i da ne ustanem dovijeka?

    DEVETA PLOČA

    1242. Gorko oplakuje Gilgameš Enkidua,
    1243. svoga prijatelja,
    1244. i juri preko polja:
    1245. Zar neću i ja, i ja kao Enkidu umrijeti?
    1246. Duša mi je razrovana bolom.
    1247. Uplašio sam se smrti i zato jurim preko stepe.
    1248. Odlazim moćnom Utnapištimu,
    1249. koji je našao vječni život,
    1250. žurim da stignem njemu.
    1251. Kada noću sam u stepi spazim lava,
    1252. postajem plašljiv.
    1253. Podižem glavu i usrdno se molim Sinu, mjesecu.
    1254. I Nin Urumi, gospodarici Tvrđave života,
    1255. sjajnoj među bogovima,
    1256. upućene su moje molitve:
    1257. Sačuvajte mi život!
    1258. Umoran leže na počinak i u noći vidje san:
    1259. Mladi se lav igrao i radovao životu.
    1260. A on podiže sjekiru s boka,
    1261. izvuče mač iz pojasa,
    1262. a tada pade šiljasta strijela među njih
    1263. kao koplje
    1264. i razmrvi zemlju.
    1265. On sam propade u razjapljen jaz.
    1266. Probudi se uplašen i pođe dalje.
    1267. Kad se sljedećeg jutra pojavi zora,
    1268. on podiže oči i ugleda veliku planinu.
    1269. Ime planine je Mašu.
    1270. To su dva brijega što nose nebo.
    1271. Između bregova nadsvođena je Sunčeva dver,
    1272. iz koje izlazi sunce.
    1273. Dva diva čuvaju brdsku dveri neba.
    1274. Ljudska im tijela strše iz zemlje samo grudima.
    Škorpionima sličan, donji dio tijela
    1275. pružaju u Podzemni svijet.
    1276. Strašni su i jezoviti,
    1277. a njihov pogled nagoviješta smrt.
    1278. Njihov pogled kao munja ruši bregove u dolinu.
    1279. Gilgameš ih ugleda i ukoči se.
    1280. Od užasa mu se smrači lice.
    1281. On se osmjeli i pokloni.
    1282. Škorpion čovjek poviče svojoj ženi:
    1283. Čovjek koji dolazi k nama
    1284. ima tijelo i meso kao bogovi!
    1285. Škorpionu čovjeku odgovara žena:
    1286. Dve njegove trećine su bog,
    1287. a jedna trećina je čovjek!
    1288. Skorpion čovjek viče
    1289. i govori prijatelju bogova, Gilgamešu:
    1290. Prošao si dug put, neobični putniče,
    1291. došao si sve do mene.
    1292. Prešao si bregove koji se teško prelaze.
    1293. Hoću da znam tvoj put.
    1294. je su postavljene granice tvome putovanju.
    1295. Hoću da znam cilj tvoga putovanja!
    1296. Gilgameš odgovori njemu, škorpionu čovjeku,
    1297. i reče: Tugujem za Enkiduom, prijateljem,
    1298. panterom stepe.
    1299. Njega je stigla ljudska sudbina.
    1300. Bojim se sada smrti i zato jurim stepom.
    1301. Sudbina Enkidua tako teško leži na meni,
    1302. prijatelj koga volim postao je prah.
    1303. Enkidu, moj prijatelj, postao je kao blato zemlje.
    1304. Zato sam jurio zemljama,
    1305. zato sam se penjao preko planina
    1306. i došao sve do tebe.
    1307. Htio bih da odem do Utnapištima, moga praoca.
    1308. On je dospio u Skupštinu bogova,
    1309. tražio je i našao život.
    1310. Za smrt i život hoću da ga pitam!
    1311. Škorpion čovjek otvori usta
    1312. i ovako reče Gilgamešu:
    1313. Nikada za ljude nije bilo, Gilgamešu,
    1314. prohodnih staza kroz ove bregove.
    1315. Niko još nije prokrčio put kroz ovu planinu.
    1316. Dvanaeset dvostrukih sati
    1317. proteže se pećinski lanac
    1318. koji vodi kroz bregove neba.
    1319. Gusta je tama,
    1320. ni tračka svjetla nema u pećinskoj jaruzi
    1321. iz koje izlazi sunce
    1322. kad se iznad zemlje pojavi,
    1323. i u koji opet zalazi
    1324. kada se vrati s puta po nebeskom oceanu.
    1325. Mi čuvamo dveri tog mračnog puta. xx
    1326. Za bregovima leži more,
    1327. koje okružuje sve krajeve zemlje.
    1328. Ti ne možeš ići putanjom sunca,
    1329. jer ona vodi u prebivalište svjetlih bogova.
    1330. Nikada još čovjek nije prošao kroz tamni klanac.
    1331. Iza Sunčeve kapije stanuje tvoj praotac.
    1332. Daleko, na ušću vodenog toka,
    1333. s one strane Voda smrti stanuje Utnapištim.
    1334. Nikakva lađa ne može prevesti čovjeka prijeko.
    1335. Gilgameš je razumjo govor diva i rekao mu:
    1336. Put me vodi kroz neprekidnu patnju.
    1337. Određene su mi strašne muke i boli.
    1338. Treba li u čemeru i jadikovanju
    1339. da provodim svoje dane?
    1340. Dopusti mi sada da uđem u planinu,
    1341. da vidim Utnapištima,
    1342. da ga pitam za život koji je on našao.
    1343. Pusti me da prođem i da nađem život.
    1344. Škorpion čovjek otvori usta, govori,
    1345. i reče Gilgamešu:
    1346. Hrabar si ti, Gilgamešu,
    1347. imaš silnu snagu.
    1348. Idi, Gilgamešu, i pronađi put!
    1349. Bregovi Mašu viši su od svih bregova zemlje.
    1350. Duboko u ovoj planini
    1351. stjene stvaraju stravično mračan klanac.
    1352. Neka bi sretno stigao do klanca!
    1353. Neka ti je otvorena Sunčeva dver,
    1354. koju mi čuvamo.
    1355. Gilgameš je čuo ove riječi i krenuo.
    1356. Pošao je putem koji mu je označio div.
    1357. Putanjom sunca ide Gilgameš.
    1358. Za dva sata stigao je do tamnog klanca.
    1359. Gusta je bila tama,
    1360. nije bilo ni tračka svjetla.
    1361. Ne vidi on što leži pred njim,
    1362. ni što leži iza njega.
    1363. Tri je dvostruka sata išao.
    1364. Gusta je bila tama,
    1365. nije bilo ni tračka svjetla.
    1366. Ne vidi on što leži pred njim,
    1367. ni što leži iza njega.
    1368. Četiri je dvostruka sata išao.
    1369. Gusta je bila tama,
    1370. nije bilo ni tračka svjetla.
    1371. Ne vidi on što leži pred njim,
    1372. ni što leži iza njega.
    1373. Pet je dvostrukih sati išao.
    1374. Gusta je bila tama,
    1375. nije bilo ni tračka svjetla.
    1376. Ne vidi on što leži pred njim,
    1377. ni što leži iza njega.
    1378. Šest je dvostrukih sati išao.
    1379. Gusta je bila tama,
    1380. nije bilo ni tračka svjetla.
    1381. Ne vidi on što leži pred njim,
    1382. ni što leži iza njega.
    1383. Sedam je dvostrukih sati išao.
    1384. Gusta je bila tama,
    1385. nije bilo ni tračka svjetla.
    1386. Ne vidi on što leži pred njim,
    1387. ni što leži iza njega.
    1388. Osam je dvostrukih sati išao.
    1389. Tada on glasno poviče.
    1390. Gusta je bila tama,
    1391. nije bilo ni tračka svjetla.
    1392. Tama mu ne dopušta da vidi
    1393. šta leži pred njim,
    1394. a što leži iza njega.
    1395. Devet je dvostrukih sati išao,
    1396. tada osjeti sjeverni vjetar.
    1397. Pognut mu je stas,
    1398. napred mu je okrenuto lice.
    1399. Gusta je bila tama,
    1400. nije bilo ni tračka svjetla.
    1401. Deset je dvostrukih sati išao.
    1402. Tama popušta, svjetlost se bliži!
    1403. Jedanaest je dvostrukih sati išao.
    1404. Klanac se širi i on ugleda prvi trak sunca.
    1405. Dvanaest je dvostrukih sati išao,
    1406. tada se rasvjetli.
    1407. Opet ga obasja svjetlost punog dana.
    1408. Pred njim je ležao perivoj bogova,
    1409. on ga ugleda.
    1410. Silovitim koracima pođe Vrtu bogova.
    1411. Rubini su mu plodovi,
    1412. tu vise spletovi loza čarobnog izgleda.
    1413. Drugo drvo nosi lapislazuli.
    1414. I razne druge plodove,
    1415. vrijedne da se požele,
    1416. nosi drveće u vrtu.
    1417. U zrakama sunca privlačno blista vrt.
    1418. I Gilgameš podiže ruke bogu sunca Šamašu:
    1419. Dugo je i mučno bilo moje putovanje!
    1420. Morao sam ubijati životinje divljine,
    1421. u njihova sam krzna morao uvijati tijelo,
    1422. a njihovo meso bila mi je hrana.
    1423. Bilo mi je dopušteno
    1424. da prođem kroz brdsku dver
    1425. i prošao sam kroz klanac strašne tame.
    1426. Preda mnom leži Vrt bogova,
    1427. a iza njega široko more.
    1428. Pokaži mi sada put do Utnapištima, dalekog.
    1429. Pokaži mi sada lađara
    1430. koji će me tamo sigurno prevesti
    1431. preko Svjetskog mora i preko Voda smrti
    1432. da bih našao život.
    1433. Šamaš ga sasluša, zabrinu se
    1434. i ovako reče Gilgamešu:
    1435. Kuda se žuriš, Gilgamešu?
    1436. Život koji tražiš nećeš naći!
    1437. Gilgameš reče njemu, uzvišenom Šamašu:
    1438. U jadu samoće lutao sam stepom,
    1439. zvijezda za zvijezdom je zalazila,
    1440. a ja sam godinama ležao noću
    1441. na pustom polju.
    1442. Ni sunce, ni mesec, nijedna zvijezda
    1443. nije se pojavila u mračnom klancu.
    1444. Daj da te vide moje oči, sunce,
    1445. da se nasitim tvojim lijepim svjetlom!
    1446. U daljini je nestalo tame
    1447. i opet me obasjava puno svjetlo.
    1448. Kad bi samo smrtnik smio da pogleda sunce u oko?
    1449. Ne treba li da i ja tražim život
    1450. i da ga nađem zauvek?
    1451. A Šamaš je razumjo njegove riječi
    1452. i rekao Gilgamešu:
    1453. Idi Siduri Sabitui,
    1454. mudroj ženi Brijega bogova.
    1455. Ona sjedi na prijestolju,
    1456. u Vrtu bogova kraj mora
    1457. i čuva stablo života.
    1458. Idi Vrtu, koji leži pred tobom!
    1459. Ona ti može pokazati put
    1460. do Utnapištima dalekog.
    1461. Gilgameš ču ove riječi i pođe.
    1462. Pred sobom ugleda Vrt bogova.
    1463. U bujnoj punoći stoje cedrovi,
    1464. na drveću blistaju plemeniti dragulji.
    1465. Kao morska trava pruža se pod drvećem
    1466. zeleni smaragd.
    1467. Drago kamenje cvjeta ovdje kao trnje i čičak.
    1468. Safir je sjeme ploda.
    1469. Gilgameš usporava korake
    1470. i podiže oči prema Vrtu bogova.

    DESETA PLOČA

    1471. Prijesto boginje Siduri Sabitu stoji visoko
    1472. nad obalom mora.
    1473. Tu ona sjedi i čuva ulaz u Vrt bogova.
    1474. Nosi pojas čvrsto vezan oko bokova.
    1475. Njeno je tijelo obavijeno dugom haljinom.
    1476. Tražeći juri Gilgameš na sve strane,
    1477. tada pođe prema dverima.
    1478. Odjeven je krznom divljih životinja,
    1479. strašan je njegov lik,
    1480. bogovima mu je slično tijelo.
    1481. U srcu mu je bol,
    1482. nalik je na putnika dalekih puteva.
    1483. Sabitu gleda u daljinu,
    1484. govori sama sebi
    1485. i traži savjet u svom srcu:
    1486. Je li to možda onaj
    1487. koji hoće da uđe u Vrt bogova?
    1488. Kuda to ide silnim koracima?
    1489. Kad ga Sabitu blizu spazi,
    1490. zatvori dveri,
    1491. zatvori vrata i zasune ih.
    1492. Gilgameš odluči da prodre unutra.
    1493. On podiže ruku i položi sjekiru na dveri .
    1494. I Gilgameš reče boginji Sabitui:
    1495. Sabitu, što si to vidjela
    1496. kad si zatvorila vrata?
    1497. Svoja si vrata zatvorila preda mnom
    1498. i zasunula ih.
    1499. Razlupaću vrata i razbiću zasun!
    1500. Sabitu otvori vrata
    1501. i govori mu na ulazu u Vrt.
    1502. Ona reče njemu, Gilgamešu:
    1503. Zašto su ti obrazi tako upali?
    1504. Zašto ti je čelo tako mračno naborano?
    1505. Zašto ti je tako rastužena duša,
    1506. a stas pognut?
    1507. Zašto je bol u tvome srcu?
    1508. Ličiš na putnika dalekih puteva.
    1509. Potamnio si od olujnog vjetra i sunca,
    1510. lice ti je opaljeno od podnevnog žara.
    1511. Zašto si tako žurio izdaleka preko stepe?
    1512. Gilgameš reče Sabitui, boginji:
    1513. Kako da mi obrazi ne budu upali,
    1514. a čelo mračno naborano?
    1515. Kako da mi ne bude rastužena duša
    1516. i pognut stas?
    1517. Kako da ne bude boli u mom srcu?
    1518. Kako da ne budem sličan putniku
    1519. dalekih puteva?
    1520. Kako da mi lice ne bude preplanulo
    1521. od olujnog vjetra i sunca
    1522. i od podnevnog žara opaljeno?
    1523. Kako da ne jurim daleko preko stepe?
    1524. Moga mladog brata, pantera stepe, Enkidua,
    1525. moga mladog prijatelja,
    1526. koji je sve učinio
    1527. da se uspnemo na Brijeg cedrova,
    1528. da uhvatimo i ubijemo nebeskog bika,
    1529. da savladamo Humbabu,
    1530. koji je prebivao u šumi cedrova,
    1531. da u gorskim klancima ubijamo lavove,
    1532. moga prijatelja,
    1533. koji je sa mnom dijelio sve opasnosti i muke,
    1534. koga sam volio, tako jako volio
    1535. njega je stigla ljudska sudbina.
    1536. Dan i noć sam plakao za njim
    1537. i nisam ga položio u grob.
    1538. Čekao sam i vjerovao
    1539. da moj prijatelj mora oživjeti
    1540. od mog glasnog dozivanja.
    1541. Sedam dana i sedam noći ležao je tu
    1542. kao zgaženi crv.
    1543. Tražio sam život,
    1544. ali ga više nisam našao.
    1545. Zato sam jurio stepom
    1546. sličan čovjeku divljine.
    1547. Sudbina prijatelja tako teško leži na meni.
    1548. Kako samo da to prešutim?
    1549. Kako da se izjadam?
    1550. Moj prijatelj koga volim postao je prah.
    1551. Enkidu, moj prijatelj,
    1552. postao je kao blato zemlje!
    1553. Zar neću i ja morati da se smirim kao on
    1554. i da ne ustanem dovijeka?
    1555. Tebe sada gledam, Sabitu,
    1556. da ne bih gledao smrt, koje se bojim.
    1557. Sabitu reče ovako Gilgamešu:
    1558. Gilgamešu, kuda žuriš?
    1559. Život koji tražiš nećeš naći.
    1560. Kad su bogovi stvorili ljude,
    1561. smrt su odredili za njih,
    1562. a život zadržali za sebe.
    1563. Zato jedi i pij, Gilgamešu,
    1564. napuni svoje tijelo,
    1565. dan i noć samo se veseli!
    1566. Neka ti je svaki dan radosna svetkovina!
    1567. Veseli se i dan i noć uz harfu, frulu i igru!
    1568. Obuci čistu odjeću,
    1569. operi i pomaži svoju glavu
    1570. i okupaj tijelo u svežoj vodi!
    1571. Veselo gledaj djecu
    1572. koja te hvataju za ruke!
    1573. Raduj se u naručju žene!
    1574. Zato se vrati u Uruk, u svoj grad,
    1575. kao slavljeni kralj i junak!
    1576. No, Gilgameš reče njoj, Sabitui:
    1577. Dosta, Sabitu, pokaži mi put do Utnapištima.
    1578. Uputi me da stignem do njega!
    1579. Kako da dođem do njega?
    1580. Uputi me!
    1581. Ako je moguće, prijeći ću preko mora,
    1582. ako nije, jurit ću i dalje obalom!
    1583. Sabitu reče njemu, Gilgamešu:
    1584. Nijednog mjesta nema kraj ovog mora
    1585. sa koga bi itko mogao sretno prijeći prijeko
    1586. i sretno pristati.
    1587. Nijedan koji je ovamo stigao od pradavnih dana
    1588. nije mogao prijeći preko mora.
    1589. Istina, preko mora plovi Šamaš, silni junak,
    1590. ali osim boga sunca,
    1591. tko tamo prelazi?
    1592. Teška je plovidba preko Svjetskog mora,
    1593. težak je put do Voda smrti,
    1594. koje su pred dalekim drugim svijetom.
    1595. Kako ćeš, Gilgamešu, dospjeti preko mora?
    1596. Pa ako i dođeš do Voda smrti,
    1597. što ćeš tada učiniti?
    1598. Ali pogledaj, tu je Ur Šanabi,
    1599. Utnapištimov lađar,
    1600. tamo gdje leže sanduci s kamenjem!
    1601. Upravo je otišao u šumu da skuplja trave
    1602. i bere jagode.
    1603. Potraži ga!
    1604. Ako je moguće, prijeđi s njim prijeko,
    1605. ako nije, vrati se!
    1606. Kad to ču Gilgameš,
    1607. diže sjekiru i zadjenu oružje za pojas.
    1608. On krene i siđe do obale mora.
    1609. Kao bačeno koplje zatvori se dver vrta
    1610. između njega i boginje.
    1611. Gilgameš gleda u daljinu
    1612. i na ušću reke opazi lađu.
    1613. Tamo upravi svoje korake,
    1614. ka Utnapištimovom prevoznom čamcu.
    1615. On traži lađara
    1616. koji bi ga sigurno prevezao
    1617. preko širokog mora
    1618. i preko Voda smrti.
    1619. Stiže do reke i uspori korak.
    1620. Tu leži lađa, on žuri duž obale,
    1621. ali ne nalazi lađara.
    1622. Vidi kako tu leže samo sanduci
    1623. napunjeni kamenjem.
    1624. Odlazi u šumu i viče:
    1625. Lađaru, ja te tražim!
    1626. Prevezi me preko mora i preko Voda smrti!
    1627. Zvao je glasno, ali odgovora nije bilo.
    1628. Gilgameš se vrati sanducima
    1629. i razbije ih u srdžbi.
    1630. Pođe i vrati se u šumu.
    1631. Njegove oči ugledaše Ur Šanabija
    1632. i on stupi preda nj.
    1633. Ur Šanabi reče njemu, Gilgamešu:
    1634. Reci mi svoje ime, kaži mi ga!
    1635. Ja sam Ur Šanabi,
    1636. lađar Utnapištima, dalekog.
    1637. Gilgameš reče njemu, Ur Šanabiju:
    1638. Gilgameš mi je ime.
    1639. Došao sam iz zemalja Anuovih bregova.
    1640. Prešao sam daleki put od izlaska sunca
    1641. i sada konačno vidim tebe, Ur Šanabi!
    1642. Daj da ugledam Utnapištima, dalekog!
    1643. Ur Šanabi reče Gilgamešu:
    1644. Zašto su ti obrazi tako upali?
    1645. Zašto ti je čelo mračno naborano?
    1646. Zašto ti je duša tako rastužena
    1647. i pognut stas?
    1648. Zašto je bol u tvome srcu?
    1649. Ličiš na putnika dalekih puteva.
    1650. Potamnio si od olujnog vjetra i sunca,
    1651. lice ti je opaljeno od podnevnog žara.
    1652. Zašto si žurio izdaleka preko stepe?
    1653. Gilgameš reče njemu, Ur Šanabiju, lađaru:
    1654. Kako da mi obrazi ne budu upali,
    1655. a čelo mračno naborano?
    1656. Kako da mi ne bude rastužena duša
    1657. i pognut stas?
    1658. Kako da ne bude boli u mom srcu?
    1659. Kako da ne ličim putniku dalekih puteva?
    1660. Kako da mi lice ne bude preplanulo
    1661. od olujnog vjetra i sunca
    1662. i od podnevnog žara opaljeno?
    1663. Kako da ne jurim daleko preko stepe?
    1664. Moga mladog brata, pantera stepe, Enkidua,
    1665. moga mladog prijatelja,
    1666. koji je sve učinio
    1667. da se uspnemo na Brijeg cedrova,
    1668. da uhvatimo i ubijemo nebeskog bika,
    1669. da savladamo Humbabu,
    1670. koji je prebivao u Cedrovoj šumi,
    1671. da ubijemo lavove u gorskim klancima,
    1672. moga prijatelja,
    1673. koji je sa mnom dijelio sve opasnosti i muke,
    1674. Enkidua, koga sam volio, tako jako volio
    1675. njega je stigla ljudska sudbina.
    1676. Šest sam ga dana i šest noći oplakivao
    1677. i nisam ga položio u grob.
    1678. Upoznao sam strah od smrti
    1679. i zato sam jurio preko stepe.
    1680. Sudbina mog prijatelja tako teško leži na meni.
    1681. Zato dolazim iz daljine,
    1682. za sobom imam dug put.
    1683. Kako samo da to prešutim?
    1684. Kako da se izjadam?
    1685. Moj prijatelj, koga volim, postao je prah.
    1686. Enkidu, moj prijatelj,
    1687. postao je kao blato zemlje.
    1688. Zar neću i ja morati da legnem kao on
    1689. i da se ne dignem dovijeka?
    1690. I Gilgameš reče Ur Šanabiju, lađaru:
    1691. Pa sad, Ur Šanabi,
    1692. kako ću doći do Utnapištima?
    1693. Uputi me kako ću dospeti do njega!
    1694. Pokaži mi tajni put!
    1695. Ako je moguće, prebrodit ću more,
    1696. ako nije, jurit ću dalje obalom!
    1697. Ur Šanabi, lađar, reče njemu:
    1698. Tvoje su ruke, Gilgamešu,
    1699. onemogućile sretan pristanak,
    1700. ti si razbio one sanduke,
    1701. sam si sebi spriječio prelaz
    1702. preko plićaka šumnih Voda smrti.
    1703. Razbijeni su sanduci s kamenjem,
    1704. pa te ne mogu prevesti do Otoka života.
    1705. Ipak, Gilgamešu, uzmi s boka sjekiru,
    1706. spremi se, idi do šume
    1707. i obori sto dvadeset stabala,
    1708. tako da svaka greda iznosi šezdeset lakata.
    1709. Izdjeljaj ih, zašilji i donesi!
    1710. Kad to ču Gilgameš, uze svoju sjekiru,
    1711. ode u šumu i obori sto dvadeset stabala,
    1712. izdjelja ih tako
    1713. da je svaka strana iznosila šezdeset lakata
    1714. i zašilji ih.
    1715. Skupi ih i donese Ur Šanabiju.
    1716. Oni se popeše na lađu natovarenu stablima,
    1717. dovedoše je na ustalasano more
    1718. i strelovito odjedriše.
    1719. Mesec i petnaest dana dug je put.
    1720. No gle, već trećeg dana
    1721. stiže Ur Šanabi do Voda smrti.
    1722. Ur Šanabi reče njemu, Gilgamešu:
    1723. Ukopaj jedno stablo,
    1724. i sjekirom ga učvrsti u tlo.
    1725. Tvoja ruka ne smije dodirnuti Vode smrti,
    1726. jer ćeš umrijeti.
    1727. Uzmi drugo stablo i čvrsto ga utisni u tlo.
    1728. Daj ovamo i treće, Gilgamešu! Ukopaj ga!
    1729. Daj ovamo četvrto, Gilgamešu! Ukopaj ga!
    1730. Daj ovamo peto, Gilgamešu! Ukopaj ga!
    1731. Daj ovamo šesto, Gilgamešu! Ukopaj ga!
    1732. Daj ovamo sedmo, Gilamešu! Ukopaj ga!
    1733. Daj ovamo osmo, Gilgamešu! Ukopaj ga!
    1734. Daj ovamo deveto, Gilgamešu! Ukopaj ga!
    1735. Daj ovamo deseto, Gilgamešu! Ukopaj ga!
    1736. Daj ovamo jedanaesto, Gilgamešu! Ukopaj ga!
    1737. Daj ovamo dvanaesto, Gilgamešu! Ukopaj ga!
    1738. Sto dvadeset stabala upotrebio je Gilgameš.
    1739. Zatim otkopča pojas s bokova,
    1740. odbaci lavlje krzno
    1741. i izvadi snažnom rukom jarbol.
    1742. Utnapištim gleda u daljinu,
    1743. govori sam sebi
    1744. i savjetuje se u svom srcu:
    1745. Zašto su nestali brodski sanduci s kamenjem?
    1746. A neko tko nema moje dopuštenje
    1747. plovi lađom!
    1748. Taj što dolazi, taj ne može biti čovjek!?
    1749. Zagledam: nije li to ljudsko biće?
    1750. Zagledam: nije li to čovjek?
    1751. Zagledam: nije li to bog?
    1752. Sasvim mi je sličan.
    1753. Moćnom rukom zabija grede u brze Vode smrti
    1754. tako da one zamenjuju sanduke s kamenjem,
    1755. koje je Ur Šanabi obično dole spuštao.
    1756. Sada sigurno vuku lađu ovamo duž greda.
    1757. Skoro će biti na obali otoka.
    1758. No već su upotrebljeni svi stubovi.
    1759. Tada stranac podiže jarbol,
    1760. raskoli ga sjekirom,
    1761. utisne obadvije grede u vodu
    1762. i snažnim zamahom stiže lađa na obalu.
    1763. Utnapištim silazi iz kuće
    1764. i žuri prema strancu.
    1765. I Utnapištim reče Gilgamešu:
    1766. Reci mi svoje ime, kaži mi ga!
    1767. Ja sam Utapištim, koji je našao život.
    1768. Gilgameš reče njemu, blaženom Utnapištimu:
    1769. Gilgameš mi je ime.
    1770. Došao sam ovamo od Anuovih bregova.
    1771. Prešao sam dugi put od izlaska sunca.
    1772. Sada najzad gledam tebe, Utnapištima, dalekog!
    1773. Utnapištim mu reče:
    1774. Zašto su ti obrazi tako upali?
    1775. Zašto ti je čelo mračno naborano?
    1776. Zašto ti je duša tako rastužena,
    1777. a stas pognut?
    1778. Zašto je bol u tvome srcu?
    1779. Ličiš na putnika dalekih puteva.
    1780. Pocrnio si od olujnog vjetra i sunca,
    1781. od podnevnog žara opaljeno ti je lice.
    1782. Zašto si žurio izdaleka preko stepe?
    1783. Gilgameš reče njemu, Utnapištimu, dalekom:
    1784. Kako da mi obrazi ne budu upali,
    1785. a čelo mračno naborano?
    1786. Kako da mi ne bude rastužena duša
    1787. i pognug stas?
    1788. Kako da ne bude boli u mom srcu?
    1789. Kako da ne budem sličan putniku dalekih puteva?
    1790. Kako da mi lice ne bude preplanulo
    1791. od olujnog vjetra i sunca
    1792. i od podnevnog žara opaljeno?
    1793. Kako da ne jurim daleko preko stepe?
    1794. Moga mladog brata, pantera stepe, Enkidua,
    1795. moga mladog prijatelja,
    1796. koji je sve učinio
    1797. da se uspnemo na Brijeg cedrova,
    1798. da uhvatimo i ubijemo nebeskog bika,
    1799. da savladamo Humbabu,
    1800. koji je prebivao u cedrovoj šumi,
    1801. da ubijemo lavove u gorskim klancima,
    1802. moga prijatelja,
    1803. koji je sa mnom dijelio sve opasnosti i muke,
    1804. Enkidua, koga sam voleo, tako jako voleo
    1805. njega je stigla ljudska sudbina.
    1806. Šest sam ga dana i šest noći oplakivao
    1807. i nisam ga položio u grob.
    1808. Upoznao sam strah od smrti,
    1809. zato sam jurio preko stepe.
    1810. Sudbina prijatelja tako teško leži na meni.
    1811. Zato dolazim izdaleka ovamo,
    1812. za mnom je ostao dugi put.
    1813. Kako samo da to prešutim?
    1814. Kako da se izjadam?
    1815. Moj prijatelj, koga volim,
    1816. postao je prah.
    1817. Enkidu, moj prijatelj,
    1818. postao je kao blato zemlje.
    1819. Neću li ja morati da se smirim kao on
    1820. i da ne ustanem dovijeka?
    1821. I Gilgameš reče Utnapištimu:
    1822. Mislio sam, idem do Utnapištima, dalekog,
    1823. hoću da vidim njega, besmrtnog,
    1824. koji je našao život.
    1825. Tako sam pošao i putovao zemljama,
    1826. putovao sam preko bregova
    1827. koji su teško prohodni,
    1828. prelazio sam preko rijeka i mora.
    1829. Nisam se zadovoljio sretnim životom,
    1830. do sita sam se napio boli,
    1831. patnja mi je bila hrana.
    1832. Do Sabitue nisam još bio stigao
    1833. a odijelo mi bješe već davno poderano.
    1834. Morao sam loviti divlje ptice, divokoze,
    1835. jelene i gazele i jesti njihovo meso.
    1836. Lava, pantera i pustinjskog psa
    1837. moralo je da ubije moje koplje,
    1838. njihova krzna morala su me odijevati.
    1839. Neka duše umrlih zatvore svoje dveri ,
    1840. smolom i kamenjem neka ih zatrpaju!
    1841. Hoću da uništim duhove smrti,
    1842. neka prestane njihovo kliktanje.
    1843. Utnapištime, ti mi objavi život!
    1844. Ti si ga stekao.
    1845. Utnapištim reče njemu, Gilgamešu:
    1846. Nemoj jadikovati i nemoj se ljutiti.
    1847. Bogovi i ljudi imaju različite sudbine.
    1848. Otac i mati su te rodili kao čovjeka.
    1849. Iako su tvoje dvije trećine božanske,
    1850. jedna trećina je čovjek
    1851. i ona te vuče ljudskoj sudbini.
    1852. Čovjeku nije određen vječni život.
    1853. Smrt je strašna,
    1854. svakom životu ona postavlja cilj.
    1855. Zar gradimo kuće zauvijek?
    1856. Pečatimo li ugovore za vječnost?
    1857. Zar braća zauvijek dijele baštinu?
    1858. Zar čovjek vječno uživa radost stvaranja?
    1859. Nosi li rijeka svaki dan visoke valove
    1860. i donosi li zemlji poplavu?
    1861. Zar ptice kulilu i kiripa uvek gledaju proljeće?
    1862. Zar će njihovo oko dovijeka gledati sunce?
    1863. Otkada su dani započeli, ništa nije trajno.
    1864. Ne liči li jedno drugom
    1865. novorođeno dijete i smrt?
    1866. Zar nisu oboje obilježeni znacima smrti?
    1867. Kad čuvar i vratar pušta dušu
    1868. iz Podzemlja na svjetlo
    1869. i novorođene pozdravi sunce,
    1870. tada se odmah sakupljaju silni Anunaki,
    1871. veliki duhovi,
    1872. i Mametum, koja stvara sudbinu,
    1873. da zajedno odrede tok života.
    1874. Oni određuju dane života,
    1875. ali ne broje dane smrti.

    JEDANAESTA PLOČA

    1876. Gilgameš reče njemu, Utnapištimu, dalekom:
    1877. Gledam te, Utnapištime,
    1878. ti nisi ni veći ni širi od mene,
    1879. ti si mi sličan kao otac sinu.
    1880. Ti nisi drukčije građen nego ja,
    1881. i ti si čovjek kao i ja.
    1882. Ali ja sam nemiran
    1883. i stvoren sam da se borim.
    1884. A ti si se uklonio borbi,
    1885. ležiš mirno na svojim leđima.
    1886. Kako si samo dospio u Sabor bogova,
    1887. kako si tražio i našao život?
    1888. Utnapištim mu reče:
    1889. Hoću, Gilgamešu, da ti povjerim
    1890. jedan nepoznat događaj
    1891. i otkrijem jednu tajnu bogova.
    1892. Šuripak je grad na Eufratu,
    1893. ti ga i sam poznaješ.
    1894. To je stari grad.
    1895. Dugo vremena su mu bogovi bili naklonjeni.
    1896. Tada oni odlučiše da pošalju potop.
    1897. Na savetovanju bogova sjedio je i Ea,
    1898. bog dubina.
    1899. Mojoj kući od trske
    1900. ispričao je odluku bogova.
    1901. 'Kućo od trske, kućo od trske!
    1902. Zidu, zidu! Kolibo od trske, čuj!
    1903. Ti, čovječe iz Šuripaka,
    1904. Utnapištime, sine Ubara Tutua,
    1905. sagradi drvenu kuću,
    1906. podigni je u lađu!
    1907. Ostavi bogatstvo, traži život,
    1908. prezri posjedovanje, spasi život.
    1909. Donesi u lađu životno sjeme svake vrste!
    1910. Odmah sagradi lađu.
    1911. Srazmjerna neka bude dužina širini!
    1912. Spusti je u slatkovodno more
    1913. i pokrij krovom!'
    1914. Shvatio sam i rekao bogu Ei,
    1915. svome gospodaru:
    1916. 'Učinit ću, gospodaru, kako zapovijedaš,
    1917. sa strahopoštovanjem ću sljediti
    1918. tvoje zapovjedi.
    1919. Ali što ću reći gradu, narodu
    1920. i najstarijima među njima?'
    1921. Ea otvori usta i reče svome sluzi, meni:
    1922. Ti ljudsko čedo, treba da im kažeš:
    1923. Veliki bog Bel gleda me poprijeko,
    1924. i zato neću više da stanujem u vašem gradu
    1925. neću više da vidim Belovu zemlju.
    1926. Hoću da odem do slatkovodnog mora
    1927. i da stanujem kod Ee,
    1928. koji mi je milostiv gospodar.
    1929. A vas će blagosloviti svakakvim bogatstvima.'
    1930. Kad je zablistao prvi trak sunca,
    1931. počeo sam sve spremati.
    1932. Otišao sam do slatkovodnog mora,
    1933. pribavio drvo i smolu,
    1934. napravio plan lađe i nacrtao ga.
    1935. Sva moja svojta, jaki i slabi,
    1936. latiše se posla.
    1937. U mesecu velikog Šamaša bješe završena lađa.
    1938. Sve što sam posjedovao natovario sam,
    1939. natovario sam i srebro, i zlato,
    1940. i životno sjeme svake vrste.
    1941. Cijeu svoju porodicu i najbližu rodbinu
    1942. ukrcao sam na lađu.
    1943. Veliku stoku i male životinje
    1944. dognao sam u nju.
    1945. Zanatlije svih veština
    1946. pustio sam da uđu.
    1947. Bog mi je dao određen rok:
    1948. 'Uveče, kad vladari tame puste strahovitu kišu,
    1949. uđi u lađu i zabravi vrata!'
    1950. Kad dođe to vrijeme,
    1951. vladari tame pustiše strahovitu kišu.
    1952. Gledao sam nevrijeme, bilo je strašno!
    1953. Ušao sam u lađu i zabravio vrata.
    1954. Ogromnu sam barku prepustio kormilaru.
    1955. Kad je jutro osvanulo,
    1956. podiže se crno oblačje kao gavrani.
    1957. Bjesnjeli su svi zli dusi,
    1958. svjetlost se pretvorila u tamu.
    1959. Južni vjetar je tutnjao,
    1960. vode su bučeći hujale
    1961. i već dostigle planine,
    1962. sručile se na sve ljude.
    1963. Brat brata nije više prepoznavao.
    1964. I sami se bogovi uplašiše potopa,
    1965. pobjegoše i popeše se na Anuov Brijeg bogova.
    1966. Šćućureni kao psi gurahu se među sobom.
    1967. Ištar viče kao žena u teškom porođaju,
    1968. zavija lijepi glas divne boginje:
    1969. 'Lijepa zemlja prošlih vremena postala je blato,
    1970. jer sam ja loše savjetovala
    1971. u Saboru bogova!
    1972. Kako sam samo mogla u Saboru bogova
    1973. da dam tako lošu zapovjest?
    1974. Kako sam samo mogla da uništim sve svoje ljude?
    1975. Kao u metežu bitke odnijela ih je poplava.
    1976. Zar sam zato dala da se ljudi rađaju
    1977. da sada kao riblje leglo ispunjavaju more!?'
    1978. I svi bogovi plaču s njom,
    1979. pognuti sjede bogovi i plaču.
    1980. Muka njenih boli zatvara im usta.
    1981. Šest dana i šest noći
    1982. potocima je padala kiša.
    1983. Sedmog dana popusti potop,
    1984. bila je tišina kao poslije bitke.
    1985. More se smirilo,
    1986. a zlokobna oluja stišala.
    1987. Promatrao sam vrijeme, sasvim se stišalo.
    1988. Svi su se ljudi pretvorili u blato.
    1989. Pusto i jednolično bilo je tlo zemlje.
    1990. Otvorio sam okno
    1991. i svjetlost mi je obasjala lice.
    1992. Pao sam ničice, sjeo sam i plakao,
    1993. plakao sam i suze su mi tekle niz lice.
    1994. Pogledao sam na daleku vodenu pustinju.
    1995. Glasno sam jadikovao,
    1996. jer su poginuli svi ljudi.
    1997. Poslije dvanaest dvostrukih sati
    1998. diže se otok.
    1999. Lađa je plovila prema brdu Nisir.
    2000. Nasjela je i čvrsto ostala na njemu.
    2001. Šest dana držao je brijeg lađu
    2002. i nije joj više dao da se zaljulja.
    2003. Kad nastade sedmi dan,
    2004. uzeh goluba i pustih ga.
    2005. Golub ode i opet se vrati.
    2006. Nije našao mjesto gdje bi se zaustavio
    2007. i zato se vratio.
    2008. Uzeh lastavicu i pustih je.
    2009. Lastavica odletje i vrati se.
    2010. Nije našla mjesta gdje bi se zaustavila
    2011. i zato se vratila.
    2012. Uzeh gavrana i pustih ga.
    2013. Gavran odletje,
    2014. vide kako voda presušuje,
    2015. čeprka, ždere i grakće
    2016. i ne vrati se više.
    2017. Tada sam ih sve pustio van
    2018. na sve četiri strane
    2019. i prinio janje kao žrtvu,
    2020. žrtveno zrnevlje prosuo sam na vrhu brda,
    2021. spalio sam cedrovo drvo i mirtu.
    2022. Bogovi su udisali miris.
    2023. Ugodno se dizao miris bogovima u nozdrve.
    2024. Kao muhe skupili su se nad žrtvom.
    2025. Kad je stigla gospodarica bogova,
    2026. podiže velike dragulje
    2027. koje joj je Anu dao načiniti kao nakit:
    2028. 'Vi bogovi! Kao što nikad neću zaboraviti
    2029. nakit od dragulja na mom vratu,
    2030. tako ću misliti na ove dane
    2031. i nikad ih neću zaboraviti!
    2032. Neka svi bogovi dođu na žrtvu,
    2033. Bel neka ne dođe!
    2034. Ne razmišljajući, on je poslao potop
    2035. i moja ljudska čeda osudio na propast.
    2036. Veliki Bel dođe i ugleda lađu,
    2037. tada se Bel rasrdi,
    2038. razljuti se na bogove:
    2039. 'Koje je to živo biće izbjeglo propast?
    2040. Po mojoj kazni nije trebalo da ostane živ
    2041. nijedan čovjek!' :
    2042. Ninib, borac među bogovima,
    2043. otvori usta i reče silnome Belu:
    2044. 'Tko osim Ee mudro postupa?
    2045. Ta, Ea sve razumj, pun je obzira!'
    2046. Ea, bog dubine, otvori usta
    2047. i reče silnome Belu:
    2048. Ti, bože, vladaru, ti, silni,
    2049. kako si samo mogao
    2050. tako nepromišljeno da izazoveš potop?
    2051. Onaj koji griješi
    2052. neka svoj grijeh i nosi!
    2053. Onaj koji zlo čini
    2054. neka zlo i okaje.
    2055. Ali pazi da ne budu svi uništeni.
    2056. Kazni samo zle da svi ne propadnu!
    2057. Umjesto što si pustio potop,
    2058. mogao si podići lava da prorijedi ljude.
    2059. Umjesto što si poslao potop,
    2060. mogao si da pošalješ neman
    2061. da smanji ljudstvo.
    2062. Umjesto potopa mogla je doći glad
    2063. da bi pokorila zemlju.
    2064. Ja, ja nisam izdao tajnu bogova.
    2065. Vrlo mudrom dao sam da vidi slike u snu,
    2066. i tako je saznao za tajni plan bogova.
    2067. A vi ste sada ostali praznih ruku!'
    2068. Ea uđe u lađu, uzme me za ruke,
    2069. izvede sa ženom na kopno,
    2070. zapovjedi joj da klekne pred mene,
    2071. stupi pred nas,
    2072. položi na nas ruke
    2073. i blagoslovi nas:
    2074. 'Do sada je Utnapištim bio smrtan čovjek,
    2075. sad neka bude sa svojom ženom jednak nama
    2076. i neka stanuje daleko na moru,
    2077. tamo gdje utiču rijeke.'
    2078. Tako me udaljiše bogovi
    2079. i dadoše mi da živim daleko na ušću rijeke.
    2080. Ali koji će se od bogova tebi smilovati?
    2081. Tko će te dovesti pred bogove
    2082. da nađeš život koji tražiš?
    2083. Pokušaj samo da ne spavaš šest dana
    2084. i šest noći!
    2085. Tek što je Gilgameš sjeo,
    2086. spusti se na njega san kao jak vjetar .
    2087. Utnapištim reče svojoj ženi:
    2088. Pogledaj jakoga koji traži život,
    2089. san ga salijeće kao vjetar !
    2090. A žena reče njemu, Utnapištimu, dalekom:
    2091. Dodirni ga da ostane budan!
    2092. Daj mu da se opet zdrav vrati
    2093. putem kojim je došao.
    2094. Dverima kroz koja je izašao
    2095. neka se opet vrati kući u svoju zemlju.
    2096. Utnapištim reče njoj, ženi:
    2097. Ah, ti sažaljevaš ljude!
    2098. Peci kruhove za njega
    2099. i stavi mu ih uz glavu!
    2100. Kada je on spavajući klonuo uza zid lađe,
    2101. ispeče ona za nj kruhove
    2102. i stavi mu ih uz glavu.
    2103. Naslonjen na zid lađe,
    2104. ležao je Gilgameš.
    2105. Utnapištim reče njemu, koji je spavao:
    2106. Za prvi kruhje tijesto zamiješano,
    2107. drugi kruhje umešen,
    2108. treći kruhje ovlažen,
    2109. četvrti je brašnom posut
    2110. i stavljen u peć,
    2111. peti kruhje postao smeđ,
    2112. šesti kruh je gotovo...
    2113. Tada ga on iznenada dodirne
    2114. i stanac se probudi.
    2115. Gilgameš reče njemu, Utnapištimu, dalekom:
    2116. Umornog savladao me san,
    2117. kao neki silni spustio se na me.
    2118. Naglo si me dodirnuo i probudio.
    2119. Utnapištim mu reče:
    2120. Šest kruhova je bilo ispečeno,
    2121. a ti si već čvrsto spavao.
    2122. Trebalo je da te kruhovi održe budnim.
    2123. Gilgameš reče njemu, Utnapištimu, dalekom:
    2124. Šta treba sada da učinim, Utnapištime?
    2125. Kuda da se okrenem?
    2126. San me je ščepao kao razbojnik,
    2127. u mom snu sedi smrt.
    2128. U mojoj odaji ili ma gdje bilo,
    2129. sjedi ona, smrt!
    2130. Utnapištim reče Ur Šanabiju, lađaru:
    2131. Ur Šanabi, neka te više ne vidi moja obala,
    2132. mjesto prijevoza neka te ne pusti ovamo.
    2133. Ne smiješ više prevesti nijednog smrtnog čovjeka
    2134. ma kako silno težio za mojim prebivalištem!
    2135. Čovjek koga si ovamo doveo
    2136. ima prljavo odijelo.
    2137. Životinjska su mu krzna oduzela ljepotu tijela.
    2138. Odvedi ga, Ur Šanabi, do mjesta za kupanje,
    2139. neka se okupa u vodi,
    2140. neka odbaci svoja krzna
    2141. da ih more odnese!
    2142. Neka opet bude lijepo njegovo tijelo!
    2143. Neka mu glavu obavije novi povez,
    2144. sjajnim odijelom odeni mu tijelo
    2145. da mu pokrije golotinju.
    2146. Dok opet ne dođe u svoj grad,
    2147. dok se svojim putem ne vrati kući,
    2148. neka se ne podere ovo odijelo,
    2149. neka ostane novo u sve dane!
    2150. Tada ga povede Ur Šanabi sa sobom
    2151. i odvede na mjesto za kupanje,
    2152. on se opra u vodi
    2153. i odbaci svoja krzna
    2154. da ih more odnese.
    2155. Novom ljepotom sinulo je njegovo tijelo.
    2156. Novi mu je povez obavio glavu,
    2157. obukao je raskošnu odjeću,
    2158. koja je pokrivala šegovu golotinju. Dok opet ne dođe u svoj grad,
    2159. dok se svojim putem ne vrati kući,
    2160. ne treba da se podere ovo odijelo,
    2161. treba da ostane novo u sve dane!
    2162. Gilgameš i Ur Šanabi popeše se na lađu,
    2163. upraviše je na vale
    2164. i odmah otploviše.
    2165. Tada reče žena Utnapištimu, dalekom:
    2166. Otišao je Gilgameš,
    2167. mnogo je on pretrpio
    2168. i podnio mnogo muka.
    2169. Što ćeš mu dati da sretno stigne u domovinu?
    2170. Gilgameš ču ovu riječ,
    2171. dohvati brodsku motku
    2172. i pogura barku opet bliže obali.
    2173. Utnapištim reče njemu, Gilgamešu:
    2174. Gilgamešu, dugo si hodao,
    2175. mnogo si pretrpio
    2176. i podneo mnogo muka.
    2177. Šta da ti dam da sretno stigneš u domovinu?
    2178. Hoću da ti odam jednu tajnu,
    2179. hoću da ti kažem o čudotvornoj travi.
    2180. Trava je slična trnu,
    2181. a raste duboko u moru,
    2182. trn je kao ježeva bodlja,
    2183. cvjeta u dalekom slatkovodnom moru.
    2184. Kad tu travu dobiješ u svoje ruke
    2185. i jedeš od nje,
    2186. naći ćeš vječnu mladost i vječni život.
    2187. Gilgameš sasluša njegove riječi
    2188. i oni krenuše daleko preko mora.
    2189. Stigoše do dalekog slatkovodnog mora.
    2190. Tada on skine svoj pojas,
    2191. zbaci gornju odjeću,
    2192. priveza teško kamenje za noge.
    2193. Ono ga povuče duboko u veliko more
    2194. i on opazi travu sličnu trnu.
    2195. Ubra travu i čvrsto je držaše u ruci,
    2196. odsječe teško kamenje
    2197. i izroni pored lađe.
    2198. Pope se u čamac pored lađara
    2199. i držaše u rukama čarobni cvijet mora.
    2200. Gilgameš reče Ur Šanabiju, lađaru:
    2201. Ur Šanabi, evo imam travu!
    2202. Ovo je trava koja obećava život.
    2203. Sada će biti ispunjena žarka težnja čovjekova,
    2204. biće mu sačuvana mladost u punoj snazi.
    2205. Hoću da je odnesem
    2206. u moj zidom utvrđeni Uruk,
    2207. dat ću svima junacima da jedu od nje,
    2208. hoću da je podijelim mnogima.
    2209. Ime biljke je 'starac opet postaje mlad'
    2210. Ja, ja hoću od nje da jedem
    2211. da opet vratim punu snagu svoje mladosti!
    2212. Dvadeset su dvostrukih sati putovali dalje
    2213. i ugledali komadić zemlje.
    2214. Prispjeli su poslije trideset sati
    2215. i tada su se odmarali.
    2216. Gilgameš ugleda jezero,
    2217. hladna i svježa bila je njegova voda.
    2218. Ušao je u nju i kupao se u ugodnoj svježini.
    2219. Neka zmija osjeti miris trave
    2220. došunja se i uze travu.
    2221. Gilgameš se vrati i prokle zmiju.
    2222. Tada on sjede i zaplače,
    2223. suze mu potekoše niz lice.
    2224. Pogleda u oči Ur Šanabiju, lađaru:
    2225. Za koga su se, Ur Šanabi, trudile moje ruke?
    2226. Za koga kruži i ističe krv moga srca?
    2227. Radio sam, ali meni samom to nije donijelo
    2228. ništa dobro.
    2229. Za crva koji gmiže u zemlji
    2230. dobro sam učinio!
    2231. Trava me vodila po moru.
    2232. Odsada ćemo izbjegavati more i rijeke,
    2233. a lađa neka leži uz obalu.
    2234. Dvadeset su dvostrukih sati putovali dalje
    2235. i ugledali toranj hrama.
    2236. Poslije trideset dvostrukih sati
    2237. zaustaviše se da se odmore
    2238. i podigoše oči
    2239. prema gradu sa svetim hramom.
    2240. Tada dođoše do Uruka
    2241. i uđoše u grad sa visokim zidovima.
    2242. Gilgameš reče njemu, Ur Šanabiju, lađaru:
    2243. Popni se na zid, Ur Šanabi!
    2244. Idi po zidinama Uruka,
    2245. jako utvrđenog grada!
    2246. Gledaj kako je snažno utemeljen,
    2247. kako je visoko nasut brijeg hrama.
    2248. Pogledaj silne građevine,
    2249. sagrađene su od opeka,
    2250. a sve su te opeke ispečene!
    2251. Sedam mudrih majstora, mojih savjetnika,
    2252. predložili su mi planove.
    2253. Neka ti pripadne zemljište na području grada,
    2254. i vrt i odaja za žene neka ti pripadnu!
    2255. U Uruku treba da sagradiš svoju kuću!

    DVANAESTA PLOČA

    2256. Gilgameš vlada u Uruku,
    2257. u gradu s visokim zidinama.
    2258. On ne može da se smiri.
    2259. Doziva svećenike, čarobnjake i one što prizivaju mrtve:
    2260. Dozovite mi Enkiduov duh!
    2261. Recite mi
    2262. kako mogu da ugledam Enkiduovu sjenu?
    2263. Hoću da ga pitam za sudbinu mrtvih?
    2264. Najstariji među svećenicima reče:
    2265. Gilgamešu,
    2266. ako hoćeš da siđeš u Podzemni svijet,
    2267. do prebivališta velikog boga mrtvih,
    2268. tada moraš doći u prljavoj odjeći.
    2269. Ne smiješ se namazati skupocenim uljem,
    2270. jer će te, privučeni njegovim mirisom,
    2271. opkoliti nepoželjni duhovi.
    2272. Ne smiješ luk položiti na zemlju,
    2273. jer će te okružiti svi oni
    2274. koje si usmrtio.
    2275. Ne smiješ u ruci držati žezlo,
    2276. jer ćeš rasterati duše mrtvih.
    2277. Ne smiješ imati cipele na nogama,
    2278. smiješ samo nečujno hodati.
    2279. Ne smiješ poljubiti ženu koju voliš,
    2280. onu koju ne podnosiš ne smeš tući.
    2281. Ne smiješ milovati dijete koje voliš,
    2282. ono koje ne trpiš ne smeš kazniti,
    2283. jer će te uznemiravati
    2284. jadikovanje ljudi pod zemljom.
    2285. Gilgameš ode u veliku pustinju
    2286. do vrata Podzemlja. xxx
    2287. Dođe do mračnog Irkalinog stana:
    2288. Svoje korake upravlja prema prebivalištu
    2289. iz koga ne izlazi više onaj
    2290. koji jednom uđe.
    2291. Išao je putem, putem bez povratka.
    2292. Išao je do prebivališta,
    2293. čiji stanovnici ne trebaju svjetla,
    2294. prah zemlje im je hrana,
    2295. a blato je njihovo jelo.
    2296. Oni ne vide svjetlo, sjede u tami.
    2297. U perje su obučeni
    2298. i imaju krila kao ptice.
    2299. On zakuca na vrata
    2300. i reče vrataru ove riječi:
    2301. Hej, vrataru, otvori svoju dveri
    2302. da mogu ući.
    2303. Ako dveri ne otvoriš,
    2304. razbiću vrata i slomiću zasun!
    2305. Vratar otvori prvu dveri
    2306. i skide mu ogrtač.
    2307. Vodio ga je kroz sedam dver
    2308. i skidao mu odjeću
    2309. da bi nag ušao u carstvo mrtvih.
    2310. On stupi pred veliku boginju Ereškigal
    2311. i reče:
    2312. Pusti Enkidua, moga prijatelja,
    2313. da dođe k meni
    2314. da ga pitam za sudbinu mrtvih!
    2315. Ali je stražar i ključar boginje
    2316. čvrsto držao mrtvoga,
    2317. boginja ga nije puštala.
    2318. Uzvišena Ereškigal reče ovako Gilgamešu:
    2319. Vrati se natrag!
    2320. Ti ne možeš videti mrtvoga.
    2321. Niko te nije ovamo zvao.
    2322. Ožalošćen, uspne se Gilgameš, uze svoju odjeću
    2323. i prođe kroz sedam dver.
    2324. Dođe do duboke vode
    2325. i zamoli Eu, mudrog boga dubine:
    2326. Pošalji mi ovamo Enkiduovu senu!
    2327. Podzemlje ga čvrsto drži.
    2328. Otac dubine ču njegove riječi
    2329. i reče silnome Nergalu, vladaru mrtvih:
    2330. Otvori odmah rupu u zemlji!
    2331. Dovedi gore Enkiduov duh
    2332. da progovori svome bratu Gilgamešu.
    2333. Kad to ču silni Nergal,
    2334. otvori odmah rupu u zemlji
    2335. i dovedi gore Enkiduovu senu.
    2336. Oni se prepoznaše,
    2337. a ipak ostadoše jedan drugom daleko.
    2338. Razgovarali su.
    2339. Gilgameš je vikao,
    2340. a sena je drhtavim glasom odgovarala.
    2341. Gilgameš otvori usta i reče:
    2342. Govori, prijatelju moj,
    2343. govori, prijatelju moj!
    2344. Objavi mi sada zakon zemlje
    2345. koju si video!
    2346. Ja ti to ne mogu reći, prijatelju,
    2347. ja ti to ne mogu reći.
    2348. Ako bih ti otkrio zakon zemlje koju sam video,
    2349. ti bi seo i zaplakao.
    2350. Pa hoću da sednem i da plačem doveka!
    2351. Pogledaj, prijatelja kojega si prihvatio,
    2352. kojemu se srce tvoje obradovalo,
    2353. njega žderu crvi kao staro odijelo.
    2354. Enkidu, prijatelj,
    2355. koga je tvoja ruka dodirivala,
    2356. postao je blato zemlje,
    2357. pun je prašine,
    2358. potonuo je u prah,
    2359. prah je postao.
    2360. Gilgameš htede još da pita,
    2361. ali nestade sene Enkiduove.
    2362. Gilgameš se vrati u Uruk,
    2363. u grad s visokim zidinama.
    2364. Visoko se diže hram Svetog brda.
    2365. Gilgameš leže da spava,
    2366. a smrt ga ugrabi
    2367. u sjajnoj dvorani njegove palate.
    2368. EP O URUČKOM KRALjU GILGAMEŠU
    2369. Gotovo kod svih naroda, počevši od najstarijih vremena pa sve do danas, književnost
    2370. bi se mogla obeležiti jednim delom ili jednim imenom kao njenim predstavnikom, njenim
    2371. simbolom. Tako npr. pri pomenu italijanske književnosti svako će pomisliti Dante:
    2372. Božanstbena komed ja; nemačka književnost izaziva u nama isto tako ime jednog pisca i
    2373. njegovog dela Gete: Faust, simbol engleske književnosti svakako je Šekspir, španske
    2374. Servantesov Don Kihot koji je daleko prešao uske okvire ove književnosti, a pri
    2375. pomenu ruske nema toga tko ne bi pomislio Dostojevski ili Tolstoj. U klasičnoj
    2376. književnosti pomen na grčku nesumnjivo će svakako podsetiti na poznata dva Homerova epa
    2377. Ilijadu i Odiseju. Ali mali je broj ljudi koji poznaju delo, jedno od najstarijih
    2378. književnih dela uopšte, iz književnosti čije su se konture odavno izgubile u drevnoj
    2379. prošlosti, delo koje nije samo njen simbol nego je svojom dubokom humanošću simbol
    2380. svih iskrenih stremljenja od najstarijih vremena pa do danas. To je delo koje je bilo
    2381. razumljivo ljudima pre 6000 godina, a ostalo je razumljivo i današnjem čovjeku, simbol
    2382. koji kroz ta nebrojena stoleća nije ostario, nego je ostao večno mlad, kao da se domogao
    2383. one čudesne trave besmrtnosti koju je tako grčevito tražio, našao i zauvek izgubio
    2384. glavni junak toga dela. Ni onih više od 2500 godina, koje je provelo u tami podzemnog
    2385. sveta , nije mu oduzelo ništa od lijepote i svežine. To je ep o uručkom kralju Gilgamešu
    2386. iz stare mesopotamske književnosti.
    2387. Među svim eposima, legendama i mitovima ove književnosti, ep o Gilgamešu je po
    2388. svom obimu najveći, a po sadržaju najvredniji i najsavršeniji. Iako je kao cijeina
    2389. sastavljen oko 1700. godine pre naše ere, on je nesumnjivo nastao, bar u pojedinim svojim
    2390. delovima, u dalekoj sumerskoj prošlosti. Bio je preveden i na huritski i hetitski jezik.
    2391. I ovaj je ep poznat u nekoliko varijanata kao i eposi o stvaranju sveta i Ištarinom putu
    2392. u pakao. U jednoj se Gilgameš zove Nimrod (Nimrud), u drugoj Izdubar, dok se Enkidu
    2393. naziva i Ea bani, a u jednoj novijoj vavilonskoj varijanti Utnapištimovo je ime
    2394. Kasisatra, od kojeg je i nastalo grčko ime Ksisutros. Sve ove varijante imaju uglavnom
    2395. isti sadržaj: Gilgamešovo prijateljstvo s Enkiduom, njihova zajednička borba s Humbabom
    2396. i nebeskim bikom, Enkiduova smrt, Utnapištimova priča o velikom potopu i Gilgamešov
    2397. put u podzemni svet.
    2398. Glavni junak epa Gilgameš, čovjek bola i radosti , bio je kralj u Uruku. Kao što
    2399. su kraljevi pre potopa potpuno legendarne ličnosti, o čemu nam svedoči njihova
    2400. neverovatna starost i dužina vladanja (8 vladara vladalo je, navodno, preko 200 000
    2401. godina), tako ni svi vladari poslije potopa pronađeni u kraljevskim listama, koje su
    2402. sastavljene nešto pre 2000. godine pre n. e., nisu još oslobođeni legende, nisu potpuno
    2403. ušli u istorijsku stvarnost. I njihova dužina vladanja, iako kraća od onih pre potopa,
    2404. ipak je neverovatna. Tri prve dinastije poslije potopa, ona iz Kiša sa 23 kralja, iz Uruka
    2405. (Ereha) s 12 kraljeva i ona iz Ura sa 4 kralja, trebalo bi da su vladale otprilike
    2406. istovremeno. Prema natpisu na ploči koji je L. Vuli našao u ruševinama hrama kod Tel
    2407. el Obeida, hram je podigao A ani pada, sin Mes ani pade, kralja Ura. To bi, prema tome,
    2408. bio drugi kralj I dinastije iz Ura, koji u kraljevskim listama nije pomenut, a time je
    2409. dokazano da ova dinastija nije više legendarna nego istorijska. A pošto je otprilike
    2410. istovremeno vladala i dinastija iz Uruka, u kojoj je kralj Gilgameš peti po redu, to se i
    2411. njegova legendarnost nalazi već na rubu istorijske stvarnosti. Vladao je u Uruku,
    2412. poslije svih pustolovina uvek se ponovo vraćao u Uruk, a po povratku s bezuspešnog puta u
    2413. podzemni svet umro je u svojoj palati u Uruku.
    2414. U jednoj himni Gilgameš se slavi kao heroj i sudija pokojnika:
    2415. Gilgamešu, savršeni kralju,
    2416. Sudijo Anunakija, uzvišeni ispitivaču,
    2417. Najznatniji među ljudima,
    2418. Koji okom obuhvataš sve strane sveta,
    2419. Upravitelju zemlje, gospodaru podzemlja!
    2420. Ti si sudija i ispituješ kao bog.
    2421. Ovdje treba pomenuti da su naročito u prvo doba sve umrle kraljeve smatrali
    2422. bogovima, pa su im tu čast često još i za života ukazivali. Mnogi su vladari dodavali
    2423. svome imenu ime nekog boga kao npr.: Amar Sin, Rim Sin (Sin, bog meseca),
    2424. Nabupolazar, Nabunaid (Nabu, bog mudrosti i trgovine), Nergal šar ušur (Nergal, kralj
    2425. podzemlja), pa njegov sin Labaši Marduk, Amel Marduk (Marduk, glavni vavilonski bog)
    2426. i mnogi drugi.
    2427. Druga ličnost epa, Enkidu, divlji čovjek stepe, koga je od blata stvorila Aruru,
    2428. boginja oblikovanja, razlikovao se od ostalih ljudi time što je po cijeom telu bio
    2429. kosmat, ali koga je poslije međusobne borbe vezalo iskreno prijateljstvo s kraljem
    2430. Gilgamešom. Možda je ovo i nehotična simbolika gdje se u tako bliskom odnosu nalazi
    2431. kralj ( dve trećine bog, a jednom trećinom čovjek ) s bićem koje je, istina, bilo čovjek,
    2432. ali je svojim spoljnim izgledom i načinom života ( sa gazelama jede travu, sa stokom
    2433. loče vodu ) više ličilo na životinju.
    2434. Utnapištim ( mladica čovječanstva ), Gilgamešov praotac, koji je sa svojom ženom poslije
    2435. velikog potopa stekao besmrtnost, bio je poreklom iz Šuripaka (Šurupaka). Nije poznato
    2436. da li je bio kralj, ali u kraljevskim listama od pre potopa osmi, poslijednji kralj, vladao je
    2437. u Šuripaku, no ime mu nije poznato. Utnapištimov lađar Ur Šanabi prikazan je kao
    2438. jednostavan, običan čovjek. On je jedini mogao da plovi preko Svetskog mora i Voda
    2439. smrti . Isto su tako sporedne i jednostavne ličnosti lovac i njegov otac.
    2440. Humbaba, čudovišno biće, kako je opisan u epu, živo nas podseća na bikove s
    2441. ljudskim glavama koji su kao skulpture natprirodne veličine ukrašavali portale mno
    2442. gih kraljevskih palata Vavilona i Asirije. Bio je čuvar Cedrove šume, ali je uznemiravao
    2443. ljude u bregovima, pa je uvredio i samog Šamaša, boga sunca. On i čudesni nebeski bik,
    2444. koga je na Ištarin zahtev poslao Anu da ubije Gilgameša jer je uvredio Ištaru, jedini su
    2445. predstavnici zla u ovome epu. Njih su zajednički savladali Gipgameš i Enkidu, što se i
    2446. ovdje može protumačiti kao pobjeda dobra nad zlom.
    2447. Od mjesta u kojima se zbivaju događaji ovoga epa u prvom redu treba pomenuti grad
    2448. Uruk. On je, uz ostale sumerske gradove, bio jedan od centara rane sumerske kulture.
    2449. Ležao je uz Eufrat, koji danas, menjajući kroz vekove svoj tok, teče oko 10 km zapadno od
    2450. njegovih ruševina. Isto tako pomerio je i Tigar svoj tok nešto prema istoku. Grad je bio
    2451. opasan visokim bedemom. Šulgi, drugi kralj II dinastije iz Ura (2278 2228. pre n. e.),
    2452. pominje u jednom natpisu veliki zid koji su nazivali Gilgamešovim. Osim kraljevske
    2453. palate, u Uruku su bili sagrađeni hramovi i žitnice. Tako je otkopan jedan hram sa više
    2454. prizemnih prostorija uz dugo dvorište. Prema prvom spratu hrama vodilo je stepenište, a
    2455. koliko je hram bio visok nije poznato. Drugi uručki hram sagrađen je na asfaltnoj
    2456. podlozi, a zidovi s unutrašnje strane bili su obojeni belo i crveno ili ukrašeni
    2457. mozaicima u više boja. U jednom od njih nalazio se i veliki Ištarin kip, koji su Elamci
    2458. prilikom osvajanja sumerskih gradova i razorenja Uruka odneli u svoj glavni grad Suzu,
    2459. odakle ga je vratio u Uruk tek poslije više od 1500 godina asirski kralj Asurbanipal. U
    2460. ovom je gradu pronađena bazaltna stena na kojoj su u reljefu prikazane dve scene iz lova,
    2461. jedna iznad druge. U prvoj lovac probada lava kopljem, a u drugoj ga gađa strelom.
    2462. Najstarije glinene ploče sa slikovnim pismom potiču takođe iz Uruka, pa nije ni čudo
    2463. što se Gilgamešu pripisuje i njegov izum. Iz knjižnice ovog grada pribavio je
    2464. Asurbanipal prepis epa o Gilgamešu.
    2465. Stepa i polja često se pominju kao mjesta gdje su se takođe zbivali događaji. Breg
    2466. bogova , koji opkoljava Cedrova šuma, dvaput je bio cilj Gilgamešova putovanja: prvi
    2467. put s prijateljem Enkiduom u potrazi za Humbabom, a drugi put kada je sam putovao tražeći
    2468. praoca Utnapištima. Idući za tam ciljem, krenuli su prema severu. Taj breg je verovatno
    2469. Liban, jer cedrova ima samo još u Indiji i severnoj Africi. Drugo putovanje vodilo ga je
    2470. kroz planinu Mašu. Na geografskim kartama staroga sveta zapisano je u severnom delu
    2471. Mesopotamije ime planine Masius. Iako nas ovo ime podseća na planinu Mašu, malo je
    2472. verovatno da su nju smatrali onom legendarnom ppaninom kroz čiji klanac prolazi noću
    2473. sunce i kojim je išao i Gilgameš. Iza Vrta bogova nalazi se, prema opisu u epu,
    2474. Svetsko more . Da li je to bilo Sredozemno more, koje se prostire zapadno odmah iza
    2475. Libana, teško je reći. Isto je tako teško ustanoviti gdje je bilo Utnapištimovo
    2476. ostrvo koje su opkoljavali šumni plićaci Voda smrti , a do kojeg se dolazilo ploveći
    2477. Svetskim morem . Mjesto sa kojeg se polazi na Utnapištimovo ostrvo nalazi se, prema
    2478. epu, na ušću reke . Spominje se i slatkovodno more : Sumercima je u najstarije vreme
    2479. bila poznata slana voda Persijskog zaliva i slatka voda Eufrata i Tigra, koja je pri
    2480. čestim poplavama mogla biti slična slatkovodnom moru . I u epu o stvaranju sveta
    2481. mešanje slane i slatke vode predstavljalo je prvobitni haos. Međutim, slana i slatka
    2482. voda nalaze se na jugu, a Gilgameš js putovao na sever. To bi se moglo protumačiti tako
    2483. što su se Sumerci, stvarajući ovaj ep o Gilgamešu, slobodno služili ovim pojmovima
    2484. premeštajući ih prema potrebi i razvoju događaja. No, slatke vode ipak ima i u severnom
    2485. delu Mesopotamije, npr. jezero Van. Na povratku Gilgameš se kupao u jednom jezeru kada mu
    2486. je zmija ukrala travu besmrtnosti .
    2487. Ep se može podijeliti na dva gotovo jednaka dela. U prvih sedam ploča ređaju se događaji
    2488. s izvesnom vedrinom i borbenošću, ali već sadrže klice mračne čovjekove sudbine koja se
    2489. polako približava. Drugi deo epa, od osme do dvanaeste ploče, zastrt je nekom uzvišenom
    2490. setom, a glavni motivi su strah od smrti i težnja za večnim životom.
    2491. U prvom delu opisan je Gilgamešov odnos prema spoljnom svetu, a u drugom njegov odnos
    2492. prema samom sebi, prema svom unutrašnjem najintimnijem biću. U vernom drugovanju i du
    2493. bokom prijateljstvu s Enkiduom Gilgameš doživljuje težak udarac zbog prijateljeve
    2494. smrti. Osećaj gubitka bliskog bića, koji, kako se po svemu čini, Gilgameš još nije doži
    2495. veo, menja ga iz osnova. U osmoj ploči, koja se može smatrati prvim vrhuncem epa, ka
    2496. kojemu, u vrlo dobro smišljenoj gradaciji, sve upravo neodoljivo i sudbinski teži,
    2497. Gilgameš tuguje i jadikuje za prijateljem. Njegove jednostavne riječi duboko nas diraju, i mi
    2498. sa divljenjem možemo ustanoviti da se čovjek od pre 6000 godina plemenitošću i dubinom
    2499. svojih osećanja ništa nije razlikovao od čovjeka novijeg vremena i da je ta svoja osećanja i
    2500. misli umeo da iskaže u savršenom pesničkom obliku. Zato s pravom možemo ovih nekoliko
    2501. stranica ubrojiti među najbolje koje su u starijoj književnosti napisane.
    2502. Utnapištimova priča o velikom potopu uklapa se u ovaj ep kao velika epizoda,
    2503. zaustavljajući za trenutak tok događaja. Sa dramatske strane ona je najvredniji deo epa.
    2504. Zanimljiva je scena u kojoj su opisani bogovi kako pod utiskom strašne nepogode, koju su
    2505. sami izazvali:
    2506. pobjegoše i popeše se na Anuov Breg bogova.
    2507. Šćućureni kao psi gurahu se među sobom.
    2508. Čini se kao da je nepoznati pesnik jedva dočekao da bogove, koji su bili toliko
    2509. uzvišeni nad ljudima i kojih su se svi bojali, prikaže bednima i nemoćnima pred
    2510. prirodnim silama, običnim smrtnicima koje je obuzeo neopisiv strah. Nije mu ni to bilo
    2511. dosta, nego ih još zlurado upoređuje s psima. Sve nam ovo dokazuje kako su njihovi bogovi,
    2512. stvoreni prema ljudskom obliku, prema ljudskim vrlinama i manama, doista baš bliski
    2513. ljudima i morali da trpe kao i ljudi. Od osme ploče pa dalje Gilgameš je utijelovljenje
    2514. čovjekovog straha od smrti i težnje za besmrtnošću. On ne može da shvati da će i on
    2515. morati da se smiri i da ne ustane doveka kao njegov prijatelj Enkidu. Hvata ga paničan
    2516. strah. On sam kaže:
    2517. Zar neću i ja, i ja kao Enkidu umreti?
    2518. Duša mi je razrivena bolom.
    2519. Uplašio sam se smrti i zato jurim preko stepe.
    2520. Ali tu nema pomoći. Utnapištim i njegova žena s lađarem Ur Šanabijem poslijednji su
    2521. među ljudima koji su stekli besmrtnost jer:
    2522. Kad su bogovi stvorili ljude,
    2523. smrt su odredili za njih,
    2524. a život zadržali za sebe.
    2525. Ugledavši Utnapištima, Gilgameš je začuđen njegovim ljudskim likom:
    2526. Ti nisi ni veći ni širi od mene,
    2527. ti si mi sličan kao otac sinu.
    2528. Ti nisi drugačije građen nego ja,
    2529. i ti si čovjek kao i ja.
    2530. Gilgameš mu upravo zavidi na stečenoj besmrtnosti i pita:
    2531. Kako si samo dospeo u Skupštinu bogova,
    2532. kako si tražio i našao život?
    2533. Još pre nego što mu je ispričao kako je došlo do potopa i kako je stekao besmrtnost,
    2534. Utnapištim mu na vrlo slikovit način prikazuje prolaznost svega što živi, pa i
    2535. čovjeka:
    2536. Zar ptice kulilu i kiripa uvek gledaju proleće?
    2537. Zar će njihovo oko doveka gledati sunce?
    2538. Otkada su dani započeli, ništa nije trajno.
    2539. Ne liče li jedno drugom
    2540. novorođeno dijetei smrt?
    2541. Zar nisu oboje obeleženi znacima smrti?
    2542. Retko je kada ova jedinstvsna filozofska misao tako uverljivo i jasno izrečena. U
    2543. ovoj istini krije se klica pesimizma, glas podzemnog sveta koji zove, ali koji čovjek
    2544. prigušuje i zatomljuje u sebi, zaboravlja ga u životnoj borbi i u težnji za srećom, u težnji
    2545. da se nauživa svih radosti života. Ali on će se jednoga dana javiti, taj neumoljivi glas, i
    2546. šta čovjeku preostaje nego da se pomiri s ljudskom sudbinom ? Gilgameš je grčevito
    2547. težio za besmrtnošću i, kad mu zmija ukrade travu kojom se ta besmrtnost mogla steći, nas
    2548. duboko dira Gilgamešovo očajanje:
    2549. Za koga su se, Ur Šanabi, trudile moje ruke?
    2550. Za koga kruži i ističe krv moga srca?
    2551. Radio sam, ali meni samom to nije donelo
    2552. ništa dobro.
    2553. Za crva koji gmiže u zemlji
    2554. dobro sam učinio!
    2555. Gilgameš, čovjek bola i radosti , ali više bola i patnje nego radosnog uživanja,
    2556. ne gubi nadu. Kao što svake godine Ištar provaljuje u pakao u potrazi za svojim
    2557. ljubavnikom, bogom Tamuzom, tako i on želi da kao poslijednje utočište u svom jadu vidi
    2558. umrlog prijatalja Enkidua, i od njega lično sazna zakon života i smrti . Ali Enkidu je
    2559. mogao da mu kaže samo ovo:
    2560. Enkidu, prijatelj,
    2561. koga je tvoja ruka dodirivala,
    2562. postao je blato zemlje,
    2563. pun je prašine,
    2564. potonuo je u prah,
    2565. prah je postao.
    2566. Dugo i mučno je bilo putovanje, očajna borba za smislom života, ali je sve bilo
    2567. uzalud. Bez utehe, koju nije mogao da nađe ni u podzemnom svetu kod svog najboljeg
    2568. prijatelja, Gipgameš umire.
    2569. Svojom dubokom humanošću ovaj ep se uzdiže iznad krvavih stranica istorije ove
    2570. zemlje dveju reka. Bila je to istorija koja se i u starom vremenu, a naročito u istoriji
    2571. Asirije, više pisala okrutnošću nego saučešćem i ljubavlju za čovjeka.
    2572. Ako ovo stanje Gilgamešove potištenosti i teskobe zbog straha pred smrću ostavimo
    2573. po strani, mada se ono više ili manje u većoj ili manjoj meri javljalo i kod drugih ljudi u
    2574. staro doba kao i danas, ovda nam ostaje da još jednom pažljivo poslušamo onaj drugi glas
    2575. tih davnih vremena. Kralj Gilgameš i stepski čovjek Enkidu stoje jedan pored drugoga kao
    2576. prijatelji i braća. Smrt ovog drugog predstavlja za Gilgameša tako težak gubitak da ga on
    2577. ničim više ne može nadoknaditi. Tu je, dakle, vrednost čovjeka pojedinca uzdignuta iznad
    2578. istorijskih zbivanja tih vremena. Kakvo je značenje tada imao čovjekov život? Zar nije
    2579. Senaherib hiljadama živih zarobljenika dao odrati kožu, hiljade nabijati na kolac i žive
    2580. uziđivati u gradske bedeme Ninive? Zar nisu i dalje kroz sve vekove ljudi bez razloga bili
    2581. mučeni i ubijani? Podsetimo se samo kako su rimski carevi slali nebrojene ljude da ih
    2582. razdiru divlje zveri radi uveseljavanja gledalaca ili kako je isto tako ogroman broj ljudi
    2583. goreo na lomačama srednjega veka po ce loj Evropi u ime najviše i najsvetije
    2584. pravičnosti . A sve su to bili nevini ljudi koji nisu mogli shvatiti što se to i zašto se
    2585. to s njima čini. Naprotiv, u plamenu lomača ne stao je veliki broj naprednih i učenih
    2586. ljudi, koji su zaista bili svjetlo svoga vremena . Kakve li strašne ironije! Zar nisu poslije
    2587. toliko hiljada godina moderni Senaheribi, ne naučivši ništa o humanosti, služeći se,
    2588. nažalost, tekovinama nove civilizacije, milione ljudi i dalje slali u smrt i mučili ih na
    2589. razne druge rafinirane načine?
    2590. Zar nam se ovaj ep ne čini kao poziv na međusobno bratstvo, bez obzira na razlike koje
    2591. dele ljude na rase, narode i kaste? Ali ovaj poziv nije daleko dopirao. Pre nego što su ga
    2592. mogli čuti drugi narodi, on je ironijom sudbine preko 2500 godina bio zanemeo pod
    2593. ruševinama nekadašnjih raskošnih palata.
    2594. Među svim ostalim eposima ove književnosti, u kojima se bogovi među sobom bore za
    2595. prevlast ili pojedinac želi da se dokopa vlasti, pa čak i otac prevarom sinu uskraćuje
    2596. besmrtnost, u ovom epu Gilgamešove težnje se uzdižu iznad ljudske sebičnosti. Iako se iz
    2597. straha pred smrću dao u grčevito traganje za večnim životom, i to za sebe lično, čim se
    2598. domogao one čudesne trave koja mu to omogućuje, on ne jede od nje, kako bi se to očekivalo,
    2599. nego odlučuje:
    2600. Hoću da je odnesem
    2601. u moj, zidom ugvrđeni Uruk,
    2602. dat ću svima junacima da jedu od nje,
    2603. hoću da je podijelim mnogima.
    2604. Ne čini li nam se Gilgamešov lik veći od Promijeteja, koji je od bogova ukrao samo
    2605. vatru i doneo je ljudima, dok je Gilgameš htio da ljude učini besmrtnima, dakle ravnim
    2606. bogovima? Ali Gilgameš, čovjek više patnje nego radosti, nije mogao da uspe u tom. Iako
    2607. dve trećine bog, a jednom trećinom čovjek sudbina koju su mu odredili silni Anunaki,
    2608. veliki duhovi, i Mametum, koja stvara sudbinu , neminovno ga je vodila u smrt. Nije
    2609. mogao da izvrši delo, ostao je samo simbol.
    2610. Kao svjetla tačka čiji zrak, premošćujući ponore prostora i vremena, dopire do nas,
    2611. ovaj ep svjetli dirljivim sjajem čovječnosti kroz strahote svih vremena, pozivajući ljude
    2612. da ga slede i da ispune to starodrevno, jedno od prvih zaveštanja koje je ostalo kao baština
    2613. svim poznijim pokolenjima pa i nama danas. Da li ćemo tu daleku poruku razumjti zavisi
    2614. od nas samih, od naše dobre volje, od naše spremnosti da kroz nejasni i nerazumljivi šum
    2615. vekova razaberemo i čujemo tužni glas neutešene duše i slomljenog srca, glas uručkog
    2616. kralja Gilgameša.
Preporučena literatura:
  1. DOPUNSKA LITERATURA:

    1. Milivoj Solar; Eseji o velikim i malim pričama; Ex Libris (2014), str. 524
    2. Nevenka Košutić-Brozović: Čitanka stranih književnosti
    3. Zdenko Škreb, Ante Stamać: Uvod u književnost. Globus. Zagreb, 1896. (Poglavlja: Problematika književne povijesti, Stih, Umjetnička proza, Drama dramaturgija kazalište, Pojmovi poetika u povijesnom slijedu, Smjerovi istraživanja književnosti)
    4. Vladimir Biti: Pojmovnik suvremene književne i kulturne teorije. MH, Zagreb, 2000. (Pojmovi: književnost, kulturalni studiji, povijest književnosti)
    5. Miroslav Beker: Uvod u komparativnu književnost. Zagreb, 1995.
    6. Travvich, Buchner B: World Literature, 1-2, New York, 1959.
    7. Richard Cavendish, Trevor O. Ling: Mitologija, Mladinska knjiga, Zagreb, 1988.
    8. M. Tronski: Povijest antičke književnosti, Zagreb, 1951.
    9. Johan Huizinga: Jesen srednjega vijeka, Naprijed, Zagreb, 1991.
    10. Teorija drame: renesansa i klasicizam, knjiga 6, Beograd, 1976.
    11. Viktor Žmegač: Povijesna poetika romana. GZH, Zagreb, 1991.
1. semestar
Obavezni predmet - Redovni smjer - Nastavnički
Termini konzultacija:
Obavijesti

Informacije

Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu pokrenuti su i ustrojeni 16. studenoga 1992., isprva samo kao dvosemestralni Sveučilišni komparativni studij hrvatske filozofije i društva. Taj je program potom preoblikovan u program redovitog četverogodišnjeg studija.

Adresa: Borongajska cesta 83d, Zagreb
© 2013. - 2017. Sveučilište u Zagrebu Hrvatski studiji. Sva prava pridržana. Webmaster
powered by QuiltCMS