O odsjeku

Studij povijesti na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu nastao je tijekom 1996. godine kada je započet postupak prihvaćanja četverogodišnjeg dodiplomskog studijskog programa povijesti. Nastava se započela izvoditi tijekom akademske godine 1997./1998. Današnji studij temelji se na studijskom programu koji se prema bolonjskom sustavu započeo izvoditi tijekom akademske godine 2005./2006. Sve tri razine studija povijesti na našem odjelu ustrojene su prema suvremenim znanstvenim i didaktičkim standardima povijesti i drugih srodnih humanističkih znanosti. Tijekom proteklih devet akademskih godina program je doživio neke izmjene kako bi se studijski program koji se izvodi što bolje prilagodio studentima te olakšalo njihovo studiranje. Specifičnost našeg nastavnog plana je interdisciplinarno povezivanje s drugim povijesnim institucijama (instituti, muzeji, zavodi) što omogućuje našim studentima da se već tijekom preddiplomskog studija započnu istraživački profilirati u područjima koja ih zanimaju. Na diplomskom studiju studentima je omogućena tematska specijalizacija kroz veliki broj izbornih kolegija. Iako studij povijesti na našem odjelu ima naglasak na hrvatsku povijest, on ne isključuje mogućnost profiliranja naših studenata u raznim područjima svjetske povijesti od starih civilizacija starog Istoka do moderne i suvremene povijesti. Razmišljate li o ozbiljnom studiju povijesti pozivamo vas da na ovim stranicama informirate o našim nastavnicima i suradnicima, programu te istraživačkim i znanstvenim postignućima.


Objavljeno: 10. 5. 2019. u 14:00
Administrator

spomenik

Znanstveni simpozij Otvaranje imenika – Ubijena i ranjena djeca u Domovinskom ratu održao se od 4. - 6. travnja 2019. u Franjevačkom samostanu sv. Vlaha u Pridvorju u Konavlima. Simpozij su organizirali Zagrebački institut za kulturu zdravlja, Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, Zajednice udruga hrvatskih civilnih stradalnika i domaćin, Franjevački samostan, pod visokim pokroviteljstvom Predsjednice Republike Kolinde Grabar Kitarović.

Znanstvene teme obradili su znanstvenici istaknutih znanstvenih, znanstveno-nastavnih i drugih institucija:

  • Natko Martinić Jerčić / Ante Nazor - „O broju poginule djece u RH u Domovinskom ratu - izvješća i trenutno stanje baze podataka“
  • Josip Jurčević - „Na prvoj crti - stvaranje prvih evidencija civilnih žrtava: metodologija i kronologija“
  • Vlatka Vukelić / Vladimir Šumanović: „Devijacije u istraživanju broja i okolnosti stradavanja djece tijekom Domovinskog rata - primjer Sisačko-moslavačke županije“
  • Mihovil Biočić / Marija Ţupanović - „KBC Split“ u Domovinskom ratu
  • Janja Sekula / Ana Filko - „Djeca stradala u Domovinskom ratu - Slavonski Brod“
  • Josipa Maras Kraljević - „Petrinjski zločin: obitelj Kozbašić“
  • Marija Orlić Šumić - KBC Zagreb u zbrinjavanju ranjenika u Domovinskom ratu s osvrtom na ranjenu djecu“
  • Krešimir Bušić: „Djeca u Domovinskom ratu-primjer Vukovar“
  • Blaženka Peradenić-Kotur / Hrvoje Špac: „Izvori informacija o stradanjima djece u Domovinskom ratu: prinosi Zbirke građe o Domovinskom ratu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu“
  • Hrvoje Mandić / Danijel Dragičević / Boris Koţul: „Ubijena i stradala hrvatska djeca u Hercegovini 1992.-1995.“
  • Željko Raguž: „Ubojstvo osmero djece 1993. godine u Vitezu, u ratu u Središnjoj Bosni“
  • Dražen Švagelj / Kruno Šarić: „Ubijena i ranjena djeca u Domovinskom ratu evidentirana u Medicinskom centru Vinkovci (od 2. svibnja 1991. do 15. svibnja 1992. godine)“

Tijekom rasprava po određenim temama utvrđen je niz problema s kojima se znanstvenici na terenu susreću. Statistički i ostali podaci koji su zbog ratnog vihora neujednačeni, nedostupni ili nestali, često dodatno otežavaju istraživanja. Međutim, s obzirom da je u istraživanju dječjih žrtava u Domovinskome ratu uspomena na nemile događaje još živa, a vremenski odmak relativno malen, očevidci tih strahota i obitelji spremni su iznijeti svoja sjećanja, pa ovdje ovakav sekundarni povijesni izvor postaje često presudan prilikom stvaranja zaključaka. Na toj osnovi, s takvim spoznajama izlaganja su bila praćena mnogim pitanjima, nadopunama i osobnim svjedočanstvima, što je metodološka historiografska rijetkost, koja se često i ne vrjednuje dovoljno. Sudionici simpozija, zbog iznimne interakcije „publika-izlagač“ mogli su nadopuniti ili potvrditi podatke koje su iznosili u živoj, argumentiranoj raspravi koja je ukazala na sve probleme s kojima se istraživači suočavaju na terenu, prilikom pokušaja analize i sumiranja podataka.

Danas možemo zaključiti da je Domovinski rat kao povijesna tema relativno dobro zastupljen u hrvatskoj historiografiji. Proučava se s različitih stajališta: od vojnog djelovanja, politike, diplomacije, društva, medicine, kulture, ljudskih gubitaka i demografije. Međutim, ne možemo biti zadovoljni kvalitetom tema posvećenih djeci u Domovinskom ratu, pa čak niti njihovom kvantitetom. Domovinski rat doveo je djecu na području Hrvatske u kontakt s ratnom agresijom i nasiljem gdje ona nisu u pozadini ratnih zbivanja nego su gotovo središte bojišnice.

Djeca Republike Hrvatske bila su uključena u ratna zbivanja fizički, psihički i emocionalno, jer je granična crta obrane bila protegnuta na više stotina kilometara te su djeca bila neposredno uz bojišnicu promatrajući rat koji je bio sveprisutan. Organiziran je proces evakuacije ili izmještanja djece i tek treba utvrditi posljedice koje je ostavio na hrvatsku djecu. Osjećaj odvojenosti od obitelji i prijatelja ili vlastite države, tek treba postati tema istraživanja hrvatskih povjesničara i sociologa.

Prema podatcima koje je prikupila Zajednica udruga hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskoga rata od agresorskih snaga je tijekom Domovinskog rata ubijeno 402 djece u Hrvatskoj, a u Bosni i Hercegovini i nekoliko puta više. Samo u Slavonskom Brodu ubijen je jedan razred, njih 29 s imenom i prezimenom, zatim u Dubrovniku, u Zadru, Osijeku i drugdje. Znanstveni simpozij otvorio je i neke druge prizme oko brojnosti poginule i ubijene djece, ali je zajednička namjera svih stručnjaka da se poštuje ime žrtve s imenom i prezimenom te da se otvori zaboravljeni Imenik.

Također, jasno je podatkovno prezentirano kako je u Domovinskom ratu na području Republike Hrvatske ranjeno više od 1200 djece, a opisani su i neki teži slučajevi ranjavanja kao i svakodnevni napori liječničkih ekipa u svekolikom pružanju pomoći direktnim stradalnicima ratnih zbivanja, kao i mnogim kroničnim bolesnicima, kojima je uobičajena njega i liječnička skrb bila onemogućena. Nacionalna samobitnost i državna opstojnost očitovala se u pobjedi hrvatskoga naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu kojim je hrvatski narod iskazao odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države. Za to je plaćena iznimno skupa i nezaboravljiva cijena, čak i dječjim žrtvama. Počinitelji zločina nad djecom mahom nisu podvrgnuti sudu, a kako ratni zločini po međunarodnom i domaćem pravu ne zastarijevaju, za utvrđivanje povijesne istine i privođenje počinitelja pravdi još uvijek nije kasno. Ono što bi trebao biti minimum naše ljudske i znanstvene obveze je vidljiv iskaz pijeteta dječjim žrtvama i njihovim obiteljima, za što smo odgovorni kao pojedinci i institucije.

Simpozij je dao pokretački zamah u historiografskom pristupu obrade navedene teme, no osim povjesničara bilo je više nego očito koliko je nužna suradnja oko definiranja pojedinih podataka između povjesničara i liječnika. Stoga je zaključeno i kako je potrebno šire sudjelovanje znanstvenika i stručnjaka zainteresiranih za ovu temu, kako onih koji su se bavili konkretnim slučajevima stradavanja djece u prvoj polovici devedesetih, tako i onih koji se trebaju baviti njihovim posljedicama.

Osim ovih zaključaka, usuglašeno je još nekoliko postavki koje definiraju položaj ubijenog, nestalog, ranjenog zatočenog i bolesnog djeteta za vrijeme Domovinskog rata, a ovdje ih donosimo po točkama:

  1. Ujednačiti istraživačku metodologiju ovisno o polju istraživanja
  2. Izraditi standardizaciju i kategorizaciju dječjih žrtava obrambenog Domovinskog rata (od 0 do 18 godina)
  3. Ubijenu, nestalu, ranjenu i zatočenu djecu u RH ozakoniti kao žrtve rata
  4. Ubijenoj i nestaloj djeci priznati status poginulog i nestalog djeteta
  5. Ranjenoj djeci tijekom Domovinskog rata, kao i ranjenoj djeci po svršetku Domovinskoga rata, a čije je ranjavanje njegova izravna posljedica (zaostale eksplozivne naprave), priznati status ranjenog branitelja
  6. Preminulom djetetu od posljedica ne mogućnosti liječenja za vrijeme ratnog djelovanja priznati status žrtve Domovinskoga rata (dijabetes, zloćudne bolesti, kronična dijaliza, psihotraume i slično)
  7. Ukazati na nužnost nadopune nastavnih kurikuluma s temom ubijene i ranjene djece u Domovinskome ratu
  8. Predlaže se 1. listopada kao spomendan (Sveta Mala Terezija) na svu djecu stradalu u Domovinskome ratu

 

U ime Organizacijskog odbora znanstvenoga simpozija,

doc. dr. sc. Vlatka Vukelić             

 

      

 

 

Popis obavijesti

Bitno

Hrvatski studiji su osnovani 1992. godine, a od 2017. sveučilišni su odjel za interdisciplinarno istraživanje i poučavanje tradicionalnih i suvremenih kulturoloških, humanističkih i društvenih tema vezanih uz Republiku Hrvatsku, hrvatski narod i iseljeništvo, poput kulturne, političke intelektualne povijesti i zbilje; medijske javne i osobne komunikacije; djelovanja društvenih skupina; ljudskoga doživljavanja i ponašanja; odgoja i obrazovanja; razvoja jezika; otvorenih političkih, kulturnih, socijalnih i demografskih pitanja od nacionalnoga, regionalnoga ili sveeuropskoga interesa. Sukladno zacrtanim reformskim ciljevima uskoro bi se trebali ustrojiti kao Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, s jasno artikuliranim i koherentnim programima i hrvatskim identitetom, sukladno izvornoj zamisli i poslanju, kakvi su i potrebni hrvatskomu društvu.
Kao visokoobrazovna i znanstveno-istraživačka ustanova imaju studije preddiplomske, diplomske i poslijediplomske razine, a studijske programe temelje na četiri osnove: teorijsko-metodološkoj, nacionalnoj ili kroatološkoj, europskoj i globalnoj.

Adresa: Borongajska cesta 83d, Zagreb
© 2013. - 2019. Sveučilište u Zagrebu, Fakultet hrvatskih studija. Sva prava pridržana. Služba za informatičke i računalne poslove
QuiltCMS