Sveučilište u Zagrebu

Fakultet hrvatskih studija

logo

Facebook stranica FHS-a
YouTube kanal FHS-a
LinkedIn stranica FHS-a
Molimo studente, nastavnike i zaposlenike koji su pozitivni na COVID-19, imaju simptome ili su bili u bliskom kontaktu sa zaraženim da se jave na kvaliteta@fhs.hr
O odsjeku

Nastava studija povijesti Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu započela se izvoditi tijekom akademske godine 1997./1998. Trenutno se na Odsjeku za povijest izvodi nastava na preddiplomskoj, diplomskoj i poslijediplomskoj (doktorska) razini studija. 

 

Sve tri spomenute razine studija povijesti ustrojene su prema najmodernijim znanstvenim i didaktičkim standardima. Tijekom niza proteklih akademskih godina program je doživio pozitivnu kroatocentričnu tranziciju kako bi se studijski program koji se izvodi bolje prilagodio studentima koji imaju želju spoznati više nacionalne povijesti te olakšalo njihovo studiranje. Specifičnost nastavnoga plana interdisciplinarno je povezivanje s drugim nacionalnim povijesnim institucijama (instituti, muzeji, zavodi) što omogućuje studentima da se već tijekom preddiplomskoga studija započnu istraživački profilirati u područjima nacionalne povijesti koja ih zanimaju. Na diplomskom studiju studentima je omogućena tematska specijalizacija kroz velik broj izbornih kolegija.

 

Iako studij povijesti na Odsjeku ima naglasak na hrvatsku povijest, pod njime se podrazumijeva i mogućnost profiliranja studenata u raznim područjima svjetske povijesti, od starih civilizacija staroga Istoka do moderne i suvremene povijesti. Takva profilacija omogućena je zahvaljujući širokoj izbornosti nastavnih predmeta prilagođenih različitim interesima studenata.

 

 

 


Objavljeno: 31. 10. 2019. u 23:41
Administrator

Knjiga jezikoslovca Marija Grčevića „Ime »Hrvat« u etnogenezi južnih Slavena“ objavljena je u nakladi Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu i Ogranka Matice hrvatske u Dubrovniku.
U knjizi se istražuje uporaba imenica koje označavaju ime etničke zajednice, pripadnika naroda ili narodnosne skupine (etnonim), odnosno pridjeva koji označavaju ime jezika (glotonim).
Uporaba etnonima „Hrvat“ i glotonima „hrvatski“, ističe autor u predgovoru, u hrvatskoj općoj i književnojezičnoj povijesti poprilično je dobro istražena i opisana. Međutim, smatra, nedovoljno je istražena i opisana njihova uporaba u onim značenjima u kojima se odnose na pučanstvo koje se tijekom vremena nije integriralo ili se većinski nije integriralo u hrvatsku narodnosno-etničku zajednicu, a imalo je s Hrvatima djelomice zajedničku etnogenezu.

Jezično-politički sukobi

Prvi dio knjige posvećen je popunjavanju te istraživačke praznine, a u drugom se dijelu opisuje uporaba hrvatskoga povijesnoga glotonima „srpski“ u suodnosu s drugim hrvatskim povijesnim glotonimima.

„Hrvatski povijesni glotonim ‘srpski’ rabio se kao defektni glotonim za opći jezični opis hrvatskih tekstova na ćirilici uslijed jezičnih dodira Hrvata s njihovim susjedima Srbima“, piše Grčević i dodaje kako je sveukupno gledano on rijedak. No, ističe, u novijoj povijesti bio je uzrokom velikih jezičnopolitičkih i nacionalističkih prijepora, prije svega zato što povijesni etnonimi i glotonimi vezani uz pretke današnjih Hrvata i Srba na prostorima na kojima su bili u dodiru nisu dostatno opisani ni istraženi.

Napominje da su u mjeri, u kojoj jesu opisani i istraženi, relevantna zapažanja objavljena fragmentarno i u nizu teško dostupnih publikacija.

„Mistifikacija hrvatskoga povijesnoga glotonima ‘srpski’ postala je kamenom temeljcem suvremene velikosrpske jezične ideologije i njezine premise o povijesnom ‘srpskom jeziku’ koji u današnjici navodno ‘cepaju’ Hrvati, Crnogorci i Bošnjaci-Muslimani“, piše Grčević i dodaje kako se ispraznost, neutemeljenost i promašaj velikosrpskih jezičnih i nacionalnih umišljaja razobličuju sami od sebe kada se raščlani povijesna uporaba etnonima „Hrvat“ i „Srbin“ i uporaba njihovih glotonima.


Tri središta etnonima „Hrvat“

Grčević ističe kako su u prvim stoljećima povijesti južnih Slavena nositelji etnonima „Hrvat“ imali tri glavna središta – karantanskih Hrvati na području današnje Austrije, nositelji etničkoga imena „Hrvata“ u Dalmaciji i nositelji etnonima „Hrvat“ na prostoru nekadašnje dukljanske države.

Slovenski, austrijski i dijelom hrvatski povjesničari u mogućoj su mjeri istražili ili istražuju pitanja vezana uz karantanske Hrvate, podsjeća, cjelovita sinteza o njima još nije napisana.
Etničko ime „Hrvat“ u Dalmaciji stečeno je državnošću u srednjem vijeku i postalo je ishodištem povijesti suvremenoga hrvatskoga naroda, ističe Grčević i dodaje kako je najslabije istraženo ono na području negdašnje dukljanske države, a u novijim se pregledima i ne spominje, premda postoje indicije da su i ondje imali neki oblik državnosti.

Hrvati i Vlasi u Raškoj

Smatra kako su najjači i ujedno najintrigantniji pokazatelj koji svjedoči o postojanju etnonima „Hrvat“ u Duklji tragovi raških Hrvata. „U Raškoj su hrvatska plemena svoje ime prenijela na tamošnje Vlahe i vjerojatno na druge Slavene“, piše Grčević i dodaje kako se dio raških plemena iselio najkasnije početkom XIII. stoljeća u Makedoniju.

Iz Makedonije, napominje, skupine su se Hrvata iselile u Grčku. Migracije raških Hrvata i kroatiziranih raških Vlaha mogu se putem toponima i antroponima na prostoru današnje Srbije pratiti sve do Beograda.

Oni su se iseljavali i u Bosni i Hercegovinu i u Habsburšku Monarhiju, gdje su se neki njihovi potomci poput Josipa Runjanina uključili u suvremenu hrvatsku etnogenezu kao pravoslavni Hrvati, ističe Grčević i dodaje kako su Raškoj osim starosjedilačkoga sloja pravoslavnih Hrvata zajedno sa Srbima i Vlasima živjeli i naknadno doseljeni Hrvati katolici, mahom graditelji, obrtnici, rudari i trgovci.

Dolaskom porobljenih, tvrdi Grčević, i na islam prevedenih Hrvata sa sjevera i sjeverozapada u Raškoj je nastao i sloj muslimanskih Hrvata.

Knjiga „Ime ‘Hrvat’ u etnogenezi južnih Slavena“ (291 str.) podijeljena je na šest poglavlja – Alpski Hrvati, Hrvati i islam, Hrvati i pravoslavlje, „Hrvacki“ istumačeno i „srpski“ napisano, O Dubrovačkoj Republici i Boki kotorskoj. Na kraju knjige su literatura, kazalo toponima i kazalo osobnih imena.

Profesor Mario Grčević rođen je u Varaždinu 1969. U znanstvenim knjigama i člancima obrađuje europsku, osobito njemačku, slovačku i češku, slavistiku XIX. stoljeća, a bavi se položajem hrvatskoga jezika u slavistici. Autor je knjiga „Die Entstehung der kroatischen Literatursprache“ (1997.) i „Das kroatische volkssprachliche Missale Romanum des 16. Jahrhunderts: Philologisch-linguistische Untersuchung“ (2005.).


Izvor: Hina

Popis obavijesti

Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu visokoučilišna je ustanova i znanstvena organizacija, koja ima poziv: istraživati i proučavati hrvatsko društvo, državu, prostor, stanovništvo, iseljeništvo, kulturu, hrvatsko civilizacijsko i povijesno naslijeđe u europskom i općesvjetskom kontekstu; o postojećim znanjima i novostečenim spoznajama poučavati u sustavu visokoučilišne naobrazbe te njegovati hrvatski nacionalni i kulturni identitet.

Adresa: Borongajska cesta 83d, Zagreb
© 2013. - 2022. Sveučilište u Zagrebu, Fakultet hrvatskih studija. Sva prava pridržana. Računalna služba         Izjava o pristupačnosti
QuiltCMS