O odsjeku

Studij povijesti na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu nastao je tijekom 1996. godine kada je započet postupak prihvaćanja četverogodišnjeg dodiplomskog studijskog programa povijesti. Nastava se započela izvoditi tijekom akademske godine 1997./1998. Današnji studij temelji se na studijskom programu koji se prema bolonjskom sustavu započeo izvoditi tijekom akademske godine 2005./2006. Sve tri razine studija povijesti na našem odjelu ustrojene su prema suvremenim znanstvenim i didaktičkim standardima povijesti i drugih srodnih humanističkih znanosti. Tijekom proteklih devet akademskih godina program je doživio neke izmjene kako bi se studijski program koji se izvodi što bolje prilagodio studentima te olakšalo njihovo studiranje. Specifičnost našeg nastavnog plana je interdisciplinarno povezivanje s drugim povijesnim institucijama (instituti, muzeji, zavodi) što omogućuje našim studentima da se već tijekom preddiplomskog studija započnu istraživački profilirati u područjima koja ih zanimaju. Na diplomskom studiju studentima je omogućena tematska specijalizacija kroz veliki broj izbornih kolegija. Iako studij povijesti na našem odjelu ima naglasak na hrvatsku povijest, on ne isključuje mogućnost profiliranja naših studenata u raznim područjima svjetske povijesti od starih civilizacija starog Istoka do moderne i suvremene povijesti. Razmišljate li o ozbiljnom studiju povijesti pozivamo vas da na ovim stranicama informirate o našim nastavnicima i suradnicima, programu te istraživačkim i znanstvenim postignućima.


Objavljeno: 31. 10. 2019. u 23:41
Administrator

 

Objavljena knjiga Marija Grčevića „Ime »Hrvat« u etnogenezi južnih Slavena“


Knjiga jezikoslovca Marija Grčevića „Ime »Hrvat« u etnogenezi južnih Slavena“ objavljena je u nakladi Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu i Ogranka Matice hrvatske u Dubrovniku.
U knjizi se istražuje uporaba imenica koje označavaju ime etničke zajednice, pripadnika naroda ili narodnosne skupine (etnonim), odnosno pridjeva koji označavaju ime jezika (glotonim).
Uporaba etnonima „Hrvat“ i glotonima „hrvatski“, ističe autor u predgovoru, u hrvatskoj općoj i književnojezičnoj povijesti poprilično je dobro istražena i opisana. Međutim, smatra, nedovoljno je istražena i opisana njihova uporaba u onim značenjima u kojima se odnose na pučanstvo koje se tijekom vremena nije integriralo ili se većinski nije integriralo u hrvatsku narodnosno-etničku zajednicu, a imalo je s Hrvatima djelomice zajedničku etnogenezu.

Jezično-politički sukobi

Prvi dio knjige posvećen je popunjavanju te istraživačke praznine, a u drugom se dijelu opisuje uporaba hrvatskoga povijesnoga glotonima „srpski“ u suodnosu s drugim hrvatskim povijesnim glotonimima.

„Hrvatski povijesni glotonim ‘srpski’ rabio se kao defektni glotonim za opći jezični opis hrvatskih tekstova na ćirilici uslijed jezičnih dodira Hrvata s njihovim susjedima Srbima“, piše Grčević i dodaje kako je sveukupno gledano on rijedak. No, ističe, u novijoj povijesti bio je uzrokom velikih jezičnopolitičkih i nacionalističkih prijepora, prije svega zato što povijesni etnonimi i glotonimi vezani uz pretke današnjih Hrvata i Srba na prostorima na kojima su bili u dodiru nisu dostatno opisani ni istraženi.

Napominje da su u mjeri, u kojoj jesu opisani i istraženi, relevantna zapažanja objavljena fragmentarno i u nizu teško dostupnih publikacija.

„Mistifikacija hrvatskoga povijesnoga glotonima ‘srpski’ postala je kamenom temeljcem suvremene velikosrpske jezične ideologije i njezine premise o povijesnom ‘srpskom jeziku’ koji u današnjici navodno ‘cepaju’ Hrvati, Crnogorci i Bošnjaci-Muslimani“, piše Grčević i dodaje kako se ispraznost, neutemeljenost i promašaj velikosrpskih jezičnih i nacionalnih umišljaja razobličuju sami od sebe kada se raščlani povijesna uporaba etnonima „Hrvat“ i „Srbin“ i uporaba njihovih glotonima.


Tri središta etnonima „Hrvat“

Grčević ističe kako su u prvim stoljećima povijesti južnih Slavena nositelji etnonima „Hrvat“ imali tri glavna središta – karantanskih Hrvati na području današnje Austrije, nositelji etničkoga imena „Hrvata“ u Dalmaciji i nositelji etnonima „Hrvat“ na prostoru nekadašnje dukljanske države.

Slovenski, austrijski i dijelom hrvatski povjesničari u mogućoj su mjeri istražili ili istražuju pitanja vezana uz karantanske Hrvate, podsjeća, cjelovita sinteza o njima još nije napisana.
Etničko ime „Hrvat“ u Dalmaciji stečeno je državnošću u srednjem vijeku i postalo je ishodištem povijesti suvremenoga hrvatskoga naroda, ističe Grčević i dodaje kako je najslabije istraženo ono na području negdašnje dukljanske države, a u novijim se pregledima i ne spominje, premda postoje indicije da su i ondje imali neki oblik državnosti.

Hrvati i Vlasi u Raškoj

Smatra kako su najjači i ujedno najintrigantniji pokazatelj koji svjedoči o postojanju etnonima „Hrvat“ u Duklji tragovi raških Hrvata. „U Raškoj su hrvatska plemena svoje ime prenijela na tamošnje Vlahe i vjerojatno na druge Slavene“, piše Grčević i dodaje kako se dio raških plemena iselio najkasnije početkom XIII. stoljeća u Makedoniju.

Iz Makedonije, napominje, skupine su se Hrvata iselile u Grčku. Migracije raških Hrvata i kroatiziranih raških Vlaha mogu se putem toponima i antroponima na prostoru današnje Srbije pratiti sve do Beograda.

Oni su se iseljavali i u Bosni i Hercegovinu i u Habsburšku Monarhiju, gdje su se neki njihovi potomci poput Josipa Runjanina uključili u suvremenu hrvatsku etnogenezu kao pravoslavni Hrvati, ističe Grčević i dodaje kako su Raškoj osim starosjedilačkoga sloja pravoslavnih Hrvata zajedno sa Srbima i Vlasima živjeli i naknadno doseljeni Hrvati katolici, mahom graditelji, obrtnici, rudari i trgovci.

Dolaskom porobljenih, tvrdi Grčević, i na islam prevedenih Hrvata sa sjevera i sjeverozapada u Raškoj je nastao i sloj muslimanskih Hrvata.

Knjiga „Ime ‘Hrvat’ u etnogenezi južnih Slavena“ (291 str.) podijeljena je na šest poglavlja – Alpski Hrvati, Hrvati i islam, Hrvati i pravoslavlje, „Hrvacki“ istumačeno i „srpski“ napisano, O Dubrovačkoj Republici i Boki kotorskoj. Na kraju knjige su literatura, kazalo toponima i kazalo osobnih imena.

Profesor Mario Grčević rođen je u Varaždinu 1969. U znanstvenim knjigama i člancima obrađuje europsku, osobito njemačku, slovačku i češku, slavistiku XIX. stoljeća, a bavi se položajem hrvatskoga jezika u slavistici. Autor je knjiga „Die Entstehung der kroatischen Literatursprache“ (1997.) i „Das kroatische volkssprachliche Missale Romanum des 16. Jahrhunderts: Philologisch-linguistische Untersuchung“ (2005.).


Izvor: Hina

Popis obavijesti

Bitno

Hrvatski studiji su osnovani 1992. godine, a od 2017. sveučilišni su odjel za interdisciplinarno istraživanje i poučavanje tradicionalnih i suvremenih kulturoloških, humanističkih i društvenih tema vezanih uz Republiku Hrvatsku, hrvatski narod i iseljeništvo, poput kulturne, političke intelektualne povijesti i zbilje; medijske javne i osobne komunikacije; djelovanja društvenih skupina; ljudskoga doživljavanja i ponašanja; odgoja i obrazovanja; razvoja jezika; otvorenih političkih, kulturnih, socijalnih i demografskih pitanja od nacionalnoga, regionalnoga ili sveeuropskoga interesa. Sukladno zacrtanim reformskim ciljevima uskoro bi se trebali ustrojiti kao Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, s jasno artikuliranim i koherentnim programima i hrvatskim identitetom, sukladno izvornoj zamisli i poslanju, kakvi su i potrebni hrvatskomu društvu.
Kao visokoobrazovna i znanstveno-istraživačka ustanova imaju studije preddiplomske, diplomske i poslijediplomske razine, a studijske programe temelje na četiri osnove: teorijsko-metodološkoj, nacionalnoj ili kroatološkoj, europskoj i globalnoj.

Adresa: Borongajska cesta 83d, Zagreb
© 2013. - 2019. Sveučilište u Zagrebu Hrvatski studiji. Sva prava pridržana. Webmaster
powered by QuiltCMS