Croatiae scriptores Latini recentioris aetatis

 

Opera scriptorum Latinorum natione Croatarum usque ad annum MDCCCXLVIII edita, odnosno Bibliografiju hrvatskoga latinizma sastavio je i objavio prof. Šime Jurić. Index alphabeticus je tiskan 1968. godine u Zagrebu, a Index systematicus, odnosno tematska klasifikacija hrvatskoga latinizma, objavljen je također u Zagrebu, tri godine kasnije. Jurić je tada na 683 stranice otprilike  4500 bibliografskih  zapisa i time je njegova bibliografija postala nezaobilazan priručnik svakome povjesničaru književnosti, istraživaču hrvatskoga latinizma i bilo kojem drugom znanstvenom profilu sličnoga interesa.

Bibliografija na jednom mjestu okuplja sve radove i autore koji su od početka tiskarstva do 1848. godine, prema sljedećim kriterijima tiskali djelo na latinskom jeziku :

a) na hrvatskom teritoriju,

b) u inozemstvu ako je autor bio Hrvat,

c) ili je djelo svojom tematikom vezano za Hrvatsku.

Izradi bibliografije Jurić je tada posvetio veliki dio svoga radnog vijeka i konzultirao je stotinjak hrvatskih i europskih knjižnica i arhiva, pregledao više od 120 bibliografija, kataloga i tiskarskih popisa.

Korpus hrvatskoga latinizma Jurić je podijelio u 21 kategoriju:

  1. Varia. Polygraphia. Encyclopediae. Scripta periodica. Kalendaria. Etc.
  2. Philosophia. Psychologia. Naturae res occultae. Magia.
  3. Theologiae. Variae religiones. Historia ecclesiastica. Mythologia.
  4. Doctrina socialis. Ars politica.
  5. Oeconomia publica.
  6. Iurisprudentia. Iustitia. Administratio. Statistica.
  7. Paedagogia. Scripta educationis.
  8.   Artes elegantiores. Historia artium.
  9. Philologia. Litterarum historia.
  10. Litterae elegantiores: a) oratores etc., b) poetae
  11. Historia.
  12. Geographia.
  13. Mathesis.
  14. Historia naturalis. Physica. Chymia. Etc.
  15. Medicina.
  16. Technologia etc.
  17. Artes et opificia.
  18. Oeconomia familiaris
  19. Mercatura etc.
  20. Res militares.
  21. Artes gymnasticae.

Zastupljene su sve grane znanosti i umjetnosti, kao i sve grane ljudske djelatnosti suvremenoga svijeta. Najviše je jedinica zabilježeno iz pjesništva – 1222 jedinice, zatim teologije – 1196, povijesti – 360, prozne književnosti – 358, prava – 297, medicine – 286, filozofije i psihologije – 254, prirodnih znanosti – 227, povijesti jezika – 151, matematike – 129, geografije – 77, kataloga, popisa – 66, pedagogije – 63, društvenih i političkih znanosti – 46, ekonomije – 27, vojske i vojne uprave – 25, trgovine – 24, glazbene i likovne umjetnosti – 21, tehnologije i poljoprivrede – 20, proizvodne djelatnosti – 2 i igara i lova – 1 jedinica. Podaci proizašli iz ove klasifikacije dobar su pokazatelj razmišljanja, vrijednosti i aktivnosti ljudskoga roda ranoga novog vijeka.

Usprkos prisutnoj dvojbi svih bibliografa, enciklopedista i leksikografa: uvrstiti ili ne?, Jurić se vodio onom da je jedinicu bolje uvrstiti u bibliografiju, nego ne uvrstiti. On sam u predgovoru bibliografije upozorava da neki pisci i naslovi nisu spomenuti, ali ne zato što možda ne pripadaju hrvatskome latinizmu, nego zato što je njemu tada nedostajalo vremena i mogućnosti detaljnije ih istražiti. Dalje, u bibliografiji Jurić osim cjelovitih monografija, donosi i manje tekstove poput predgovora, pogovora, prigodnica, epistola i dr.

Nakon redakture bibliografije i revizije neolatinističkog fonda Zbirke rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice (od 2004 god.), gdje se čuva najveći broj djela hrvatskih latinista, dodano je još oko 2000 novootkrivenih jedinica koje će se pribrojiti proširenom, ponovljenom izdanju bibliografije http://www.nsk.hr/ostale-hrvatske-bibliografije/

  • Gdje su tiskana djela hrvatskih latinista?

Latinska djela hrvatskih pisaca uživala su svojedobno veliku popularnost, pa su  stoga i bila tiskana po cijeloj Europi. Pisci su se školovali uglavnom u Italiji, gdje su nastavili objavljivati svoje radove, tako da gotovo i nema latinista 16. i 17. stoljeća koji nije objavio djelo u Veneciji. Kasnije, u drugoj polovici 18. i u prvoj polovici 19 stoljeća, počinje se sve više objavljivati u Hrvatskoj.

Osim u Veneciji, najviše se djela objavilo u Rimu, Bologni, Padovi, Milanu, Firenzi, potom u Torinu, Trstu, Napulju, Modeni, Folignu, Anconi, Cremoni, Parmi, Gorizi, Viterbu.

Njemačka je kao i Italija imala vrlo razvijenu tiskarsku djelatnost. Djela su se objavljivala po cijeloj zemlji: u Kölnu, Frankfurtu, Berlinu, Nürnbergu, Münchenu, Leipzigu, Hamburgu, Mainzu, Rostochu, Hanau, Bonnu, Neuburgu, Augsburgu, Freiburgu.

U Austriji objavljivalo se u Beču i Grazu, u Švicarskoj u Baselu i Zürichu, u Velikoj Britaniji u Londonu.

U zemljama centralne i istočne Europe tiskarstvo je također bilo razvijeno. U Poljskoj se objavljivalo u Varšavi i Krakowu, u Slovačkoj u Košicama i Bratislavi, u Češkoj u Pragu, u Mađarskoj u Györu, Budimpešti, Pečuhu.

Latinisti su objavljivali i u Nizozemskoj – u Amsterdamu i Den Haagu, zatim u Belgiji – Löwenu i Bruxellesu, a veliki dio hrvatskoga latinističkoga korpusa tiskan je u Francuskoj, i to u Parizu, Lyonu, Strassbourgu.

U Španjolskoj se objavio mali broj djela: Barcelona, Madrid, Sevilla, Burgos i Salamanca.

Tek pokoje djelo objavilo se u rumunjskome gradu Oradea.

Što se tiče hrvatskoga tiskarstva, ono se razvijalo  u Zagrebu, Dubrovniku, Rijeci, Zadru, Osijeku, Varaždinu, Karlovcu, Požegi, a samo poneko djelo u Splitu koji je svoje izdavaštvo zbog tadašnjih prilika obavljao u Veneciji.

  • Gdje se danas čuvaju djela hrvatskih latinista?

Osim onih knjižnica, ustanova i drugih izvora koji su obuhvaćene prvim izdanjem bibliografije, prilikom redakture konzultirano je još 70ak svjetskih knjižnica, tako da trenutačno u Index bibliothecarum et tabulariorum nalazimo Library of  Congress u Washingtonu, National Library of Scotland, knjižnicu Mazarine u Parizu, Rossiiskaya Natsionalnaya Biblioteka u Petrogradu, Narodni knihovna Češke republiky u Pragu, Biblioteka Glowna Uniwersytetu Warsawskiego u Varšavi, Bibliotheca Albertina u Leipzigu, Bibliotheek van de Universiteit van Amsterdam, Wellcome Institute Library u Londonu, kraljevske knjižnice u Nizozemskoj, Danskoj, Belgiji i Švedskoj, katedralne knjižnice Velike Britanije, Colombina u Sevilli, Bibliothecu Nacional de Espana u Madridu, destke gradskih i crkvenih knjižnica Njemačke, Francuske, Italije, knjižnice uglednih europskih sveučilišta i akademija, centara i arhiva.

Iza Nacionalne i sveučilišne knjižnice, koja ima više od 4500 zapisa iz područja hrvatskoga latinizma, dolazi knjižnica Metropolitana s više od 900 zapisa, Knjižnica Male Braće u Dubrovniku ima oko 500 zapisa, Knjižnica HAZU i Znanstvena knjižnica u Zadru imaju 300tinjak; slijede ostale hrvatske sveučilišne knjižnice, knjižnice fakulteta, arhiva, muzeja i slične ustanove. Veliki dio naslova čuva se po hrvatskim franjevačkim samostanima, njih oko 1900.

Od stranih knjižnica, najveći broj djela čuva se u Velikoj Britaniji, Francuskoj i Vatikanu. Francuska nacionalna knjižnica u Parizu i Britanska knjižnica u Londonu broje svaka više od 400 zapisa, a u Vatikanu postoji oko 300 zapisa.

 

Dio teksta pod naslovom Hrvatski latinisti u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Sastavila i izgovorila L.Krešić povodom obljetnice 400. godina Klasične gimnazije u Zagrebu, 2006.  

 


Obavijesti

Bitno

Hrvatski studiji su osnovani 1992. godine, a od 2017. sveučilišni su odjel za interdisciplinarno istraživanje i poučavanje tradicionalnih i suvremenih kulturoloških, humanističkih i društvenih tema vezanih uz Republiku Hrvatsku, hrvatski narod i iseljeništvo, poput kulturne, političke intelektualne povijesti i zbilje; medijske javne i osobne komunikacije; djelovanja društvenih skupina; ljudskoga doživljavanja i ponašanja; odgoja i obrazovanja; razvoja jezika; otvorenih političkih, kulturnih, socijalnih i demografskih pitanja od nacionalnoga, regionalnoga ili sveeuropskoga interesa. Sukladno zacrtanim reformskim ciljevima uskoro bi se trebali ustrojiti kao Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, s jasno artikuliranim i koherentnim programima i hrvatskim identitetom, sukladno izvornoj zamisli i poslanju, kakvi su i potrebni hrvatskomu društvu.
Kao visokoobrazovna i znanstveno-istraživačka ustanova imaju studije preddiplomske, diplomske i poslijediplomske razine, a studijske programe temelje na četiri osnove: teorijsko-metodološkoj, nacionalnoj ili kroatološkoj, europskoj i globalnoj.

Adresa: Borongajska cesta 83d, Zagreb
© 2013. - 2019. Sveučilište u Zagrebu Hrvatski studiji. Sva prava pridržana. Webmaster
powered by QuiltCMS