Objavljeno: 29. 2. 2020. u 10:16
Administrator

U petak 28. veljače 2020. u Zagrebu je u 90. godini života umro akademik Dubravko Jelčić, istaknuti hrvatski književnik i književni povjesničar, višegodišnji nastavnik Fakulteta hrvatskih studija, nositelj kolegija Hrvatski nacionalni identitet na dodiplomskom studiju hrvatske kulture (kroatologije) od 1996. do 2000. i bivši saborski zastupnik.

Rođen je 6. studenoga 1930. u Požegi. Zbog širenja protukomunističkih letaka jugoslavenski komunistički režim ga je 1945. kao maloljetnika osudio na 18 mjeseci zatvora te je kaznu služio u Staroj Gradiški. Gimnaziju je pohađao u Novoj Gradiški, Požegi i Slavonskom Brodu gdje je 1951. položio ispit zrelosti.

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu je 1956. diplomirao, a 1974. doktorirao disertacijom o Josipu Kosoru i autohtonosti ekspresionizma u hrvatskoj književnosti. Od 1956. do 1960. bio je srednjoškolski profesor i zatim dramaturg Hrvatskoga narodnoga kazališta u Osijeku, potom srednjoškolski profesor u Travniku, a od 1960. do 1993. asistent, viši znanstveni suradnik i znanstveni savjetnik u Institutu (kasnije Zavodu) za književnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Za redovitoga člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u Razredu za književnost, izabran je 1992., a od 1983. bio je član suradnik. Od 1998. do 2003. bio je tajnik Razreda za književnost, a od 2004. do 2010. član Predsjedništva HAZU. Bio je i urednik Akademijina časopisa Forum. Od 2010. do smrti bio je voditelj Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Požegi.

Akademik Dubravko Jelčić bio je zastupnik HDZ-a u Zastupničkom domu Hrvatskoga državnoga sabora od 1995. do 1999. Od 1990. do 1992. bio je potpredsjednik Matice hrvatske.

Kao književnik, znanstvenik, publicist, bibliograf i urednik, objavio je nekoliko stotina znanstvenih, stručnih i literarnih radova, od kojih su većina skupljeni u tridesetak samostalnih knjiga. Najvažnija su mu djela: August Šenoa njim samim (1966.), Hrvatski narodni i književni preporod (1978.), monografije o hrvatskim književnicima objavljene 1984.: Šenoa, Kranjčević, Matoš, Preporod književnosti i književnost preporoda (1993.), Povijest hrvatske književnosti: tisućljeće od Baščanske ploče do postmoderne (1997. i 2004.), Hrvatski književni romantizam (2002.), 100 krvavih godina: XX. stoljeće u hrvatskoj povijesti: eseji, polemike, epigrami (2004.) te Hrvatska književnost i pravaštvo (2011). Objavio je i nekoliko knjiga svojih uspomena, kao i zbirku poezije Poraz pobjednika (1962.) i roman Strah: igre jave i sna (1994.).

Bio je urednik biblioteke Izbor u Nakladnom zavodu Znanje gdje je između ostaloga u doba Hrvatskoga proljeća uredio ciklus knjiga Hrvatska politička misao XIX. i XX. stoljeća (1970.-1971.). Također je bio urednik biblioteke Vijenac u Nakladnom zavodu Matice hrvatske u kojoj je izdano oko 40 djela hrvatskih i stranih klasika (1979.-1989.). Uredio je nekoliko svezaka u kritičkim izdanjima sabranih djela Tina Ujevića, Antuna Gustava Matoša, Vladimira Nazora i Antuna Branka Šimića. S Krstom Špoljarom uredio je izabrana djela Augusta Šenoe u 12 svezaka i uz njih sastavio dosad jedini zbornik kritičkih radova o Šenoi (August Šenoa u očima kritike, 1978.). Priredio je i izabrana djela Tina Ujevića te uz njih enciklopedijsku panoramu Ujevićevih ideja (Opojnost uma, 1986.; drugo izdanje 2004.). Također je priredio drugo i treće izdanje knjige Misli i pogledi A. G. Matoša (1988., 2004.), dopunivši prvo izdanje koje je 1955. priredio Mate Ujević. Bio je izvršni, a zatim i glavni urednik niza Stoljeća hrvatske književnosti Matice hrvatske u kojem je priredio i uvodnim ogledima popratio Književna djela Ante Starčevića (1995.), Pripovijetke/Ratno roblje, Ognjište I. i Ognjište II. Mile Budaka (1995.), Izabrana djela Vladimira Kovačića i Vinka Nikolića (1997.), Izabrane političke spise Eugena Kvaternika (1998.), Izabrane političke spise Milana Šufflaya (2000.), Izabrane političke eseje i Izabrane književne i političke eseje Vinka Kriškovića (2003.), Izabrana djela Antuna Nizetea (2004.) te Izabrane književne i političke spise Josipa Jurja Strossmayera (knjiga I., 2005., knjiga II. 2006.).

Godine 2016. dobio je Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo.

Popis obavijesti

Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu visokoučilišna je ustanova i znanstvena organizacija, koja ima poziv: istraživati i proučavati hrvatsko društvo, državu, prostor, stanovništvo, iseljeništvo, kulturu, hrvatsko civilizacijsko i povijesno naslijeđe u europskom i općesvjetskom kontekstu; o postojećim znanjima i novostečenim spoznajama poučavati u sustavu visokoučilišne naobrazbe te njegovati hrvatski nacionalni i kulturni identitet.

Adresa: Borongajska cesta 83d, Zagreb
© 2013. - 2024. Sveučilište u Zagrebu, Fakultet hrvatskih studija. Sva prava pridržana. Računalna služba         Izjava o pristupačnosti
QuiltCMS