U okviru nastave na kolegiju „Društvo rizika“ (Risk Society) čiji su nositelji prof. dr. sc. Joost van Loon i doc. dr. sc. Ivan Perkov održano je gostujuće predavanje uglednog mađarsko-kanadskog sociologa i profesora emeritusa Franka Furedija. 

Kolegij „Društvo rizika“ se već treću godinu izvodi paralelno na Fakultetu hrvatskih studija i Katholische Universität Eichstätt - Ingolstadt, a nastavu na engleskom jeziku istovremeno slušaju hrvatski i njemački studenti i studenti na razmjeni. Nositelj kolegija Joost van Loon bio je bliski suradnik Urlicha Becka, tvorca teorije društva rizika.

Frank Furedi je renomirani međunarodni intelektualac i komentator društvenih zbivanja, autor je 25 znanstvenih knjiga, a njegovi su radovi prema Google Scholaru citirani gotovo 16.000 puta. Najpoznatiji je po svojem konceptu „kulture straha“. Na gostujućem je predavanju iznio svoje viđenje suvremenog društva rekavši kako „sigurnost postaje najveći društveni ideal, a strah postaje integralni dio zapadne kulture. Sigurnost je postala važnija od bilo čega drugog, a sigurni prostori postaju dio svakodnevice. Rizik je, s druge strane, postao medij koji uokviruje društveni život. Koncept rizika se promijenio pa danas rizike sagledavamo isključivo negativno, a nekad su postojali i neutralni i pozitivni rizici.“

Profesor Furedi iznio je originalno objašnjenje trenutne globalne društvene situacije u kojoj je prepoznao smanjenje subjektiviteta ljudi i razradio svoje viđenje epohe u sedam točaka. Prvo obilježje naše epohe je „očekivanje najgoreg mogućeg ishoda“ u gotovo svakoj situaciji. Pojasnio je to na primjeru „reorganizacije djetinjstva“ jer roditelji zbog očekivanja najgoreg mogućeg ishoda ne dopuštaju djeci slobodnu igru ili boravak na otvorenom. Drugo je obilježje „preoprezno razmišljanje“ koji sprječava ljude u napretku jer ih zaključava strahom i demotivira na djelovanje koje nema poznat ishod. „Da smo se time vodili cijelu povijest ne bismo imali aspirin jer on ima i štetne posljedice.“ - istaknuo je Furedi. Sljedeća je dimenzija promjena ravnoteže između ljudske ranjivosti i otpornosti u korist ranjivosti što se manifestira prekomjernim produciranjem ranjivosti i otkrivanjem raznih, ranije nepoznatih mentalnih problema, posebno kod djece. Četvrti važan element je „infantilizacija javnosti“ u kojoj se prema odraslim ljudima djeluje kao prema djeci, a granica odraslosti se pomiče. „Danas se o odraslosti govori u ranim tridesetima u odnosu na ranije razdoblje kada se odraslima smatralo osobe na pragu dvadesete.“ Peto obilježje suvremene civilizacije je koncept Christophera Lasha koji se naziva „kultura preživljavanja“ u kojima se jednostavne svakodnevne ili životne situacije preuveličavaju i skloni smo govoriti o preživljavanju radnog tjedna ili neke uobičajene obiteljske situacije. Šesta dimenzija je „fatalističko razmišljanje“ koje na budućnost gleda kao nešto nepromjenjivo, ali distopijsko, zbog kojeg postajemo „zarobljeni u sadašnjosti“. Takav način razmišljanja, između ostalog, demotivira ljude da imaju djecu jer ne vjeruju u bolje sutra. Furedi je prepričao i da je kao šestogodišnji dječak samostalno s prijateljima u rodnoj Budimpešti išao autobusom na kupalište i vraćao se nakon cijelog dana što je današnjim roditeljima potpuno nezamislivo. Zaključna dimenzija je sklonost ljudi nekritičkom prihvaćanju koncepata poput „novonormalnosti“ u doba Covida, što je, po Furediju, logična posljedica ranije opisanih procesa.

Nakon predavanja uslijedila je zanimljiva rasprava u kojoj su sudjelovali domaćini Ivan Perkov i Joost van Loon, tvorac teorije društva rizika 2.0. Van Loon je prepoznao klimatske promjene kao važan fatalistički moment suvremene civilizacije, ali istaknuo je da ljudi na to ne reagiraju nužno fatalistički nego ponekad i aktivistički, a upozoravanje na velike opasnosti ne znači po njemu nužno smanjenje subjektiviteta ljudi. Perkov je ponudio interpretaciju Furedijeve teze povećanja ranjivosti rekavši da „ona zapravo stvara društvo kukavica koje se bolji imati djecu i boji se pogriješiti u bilo čemu što uništava njihov potencijal za znanstveni i opći društveni napredak“. Furedi je istaknuo da je uz sve navedeno ipak optimist i smatra da ljudi mogu nadići ograničenja epohe. U raspravi su vrlo dobrim komentarima i pitanjima sudjelovali i zagrebački studenti Margareta Mihaljević koja je načela važnu temu „preopterećenja informacijama“ i posljedičnog „manjka vremena“ kao dio objašnjenja suvremenog stanja i Jan Pospihalj koji izrađuje diplomski rad na temu percepcije suvremenih rizika u Hrvatskoj, a u komentaru je problematizirao situaciju vezanu uz rat u Ukrajini i njegov utjecaj na cijelu Europu.