Objavljeno: 13. 12. 2019. u 15:00
Administrator


„Postajanjem fakultetom postajemo posve ravnopravna sastavnica Sveučilišta u Zagrebu“


Razgovor s Marijom Barić Đurđević, predsjednicom Studentskoga zbora Fakulteta hrvatskih studija

Razgovaramo s Marijom Barić Đurđević, studenticom novoproglašenoga Fakulteta hrvatskih studija i predsjednicom Studentskoga zbora Fakulteta hrvatskih studija. Marija je na prvoj godini diplomskoga studija filozofije i hrvatskoga latiniteta (nastavnički smjer), a kao studentica aktivna na zbivanjima na Fakultetu izbliza je promatrala kako se proces preobrazbe događa te je sama u njemu sudjelovala. Zbog toga vjerujemo da nam može jako dobro približiti što postanak nekadašnjega sveučilišnoga centra, zatim sveučilišnoga odjela, u fakultet znači za njegove studente, za njegov status na Sveučilištu, ali i može nam približiti koliki zapravo studenti utjecaj mogu imati na oblikovanje njihove okoline ako udruženo rade i aktivno se za nešto zalažu.

Marija, prije svega iskrene čestitke tebi i tvom Fakultetu na ovoj izborenoj pobjedi. Međutim, mislim da je najbolje da počnemo od početka. Ispričaj nam u nekoliko rečenica o povijesti Hrvatskih studija. Kad, kako i zašto su nastali, što se na njima može studirati, koliko studenata sada upisujete na godinu?

Zahvaljujem na čestitkama. Hrvatski studiji osnovani su u najtežem periodu suvremene hrvatske povijesti, u Domovinskom ratu, točnije 1992. U tom trenutku stvorila se potreba za uvođenjem određenih društvenih i filozofskih predmeta koji do tada ili nisu uopće postojali ili su bili ideološki opterećeni, a svakako nužni. Najvažnija komponenta Fakulteta hrvatskih studija je sustavno proučavanje hrvatske kulture i identiteta u usporedbi sa svjetskom. Često se divimo drugim narodima i njihovim velikanima, a zaboravljamo koliko kvalitetnih ljudi i doprinosa smo mi imali kroz našu bogatu povijest. Primijetila sam da vlada određena skepsa među Hrvatima prema svemu što je „domaće“ pa volim postaviti pitanje: „Bi li danas znali za Kanta ili Descartesa da su Nijemci odnosno Francuzi imali odnos prema svojim velikanima kakav imamo mi prema svojima?“ Dakle, oni se svojim velikanima hvale i za njihov rad svi znaju dok se naš Ruđer Bošković ili Marko Marulić (koji je bio među najpopularnijim piscima humanizma) jedva spomenu. Hrvatska povijest veliko je kulturno i intelektualno blago, a mi ga pokušavamo otkopati i pustiti da zasvijetli. Tako se na Fakultetu hrvatskih studija može studirati psihologija, komunikologija, kroatologija (studij hrvatske kulture, jezika i književnosti), povijest, sociologija, filozofija i kultura te demografija i hrvatsko iseljeništvo. U prosjeku upisujemo ukupno oko 250 brucoša, no ove godine smo popunili gotovo sve kvote pa je broj narastao na oko 280.

Kako i kad se rodila želja o promjeni statusa institucije? Bi li rekla da je taj put bio lagan?

U zadnje dvije godine intenzivno se radilo na uvođenju dvopredmetnih studija na diplomsku razinu što uvelike pomaže studentima da sa što manjim opterećenjem steknu diplomu iz dvije struke. Od studijskih grupa, on je ove jeseni uveden na četiri, a dogodine bi trebao krenuti i na još dvije. Prije je student nakon završetka jednoga dvopredmetnoga preddiplomskoga studija morao upisati dva paralelna diplomskoga studija pod punim opterećenjem, dakle dva puta po 120 bodova po ECTS-u i jako se malo njih na diplomskoj razini odlučivalo za to. Dakako, nije svatko mogao studirati dva diplomska studija, nego samo studenti s dobrim ocjenama. To je bio velik problem jer je lakše biti konkurentan s dva završena studija, pogotovo u profesorskom zvanju. Zatim, dugo je trajala borba oko ovlaštenja kroatolozima da mogu raditi i u osnovnoj školi, a uveden je i novi dvopredmetni studij demografije i hrvatskoga iseljeništva, prvi takav u Republici Hrvatskoj. Hrvatski studiji kao visokoučilišna i znanstvena organizacija dobili su pozitivnu Akreditacijsku preporuku Agencije za znanost i visoko obrazovanje i na posljetku ostvarili cilj – postali su fakultet. Proces je bio dug i težak, ali sam jako sretna da se to dogodilo za vrijeme moga studiranja.

Kako ste zadovoljni novim dekanom?

Najvažnije je da dekan i studenti imaju dobar odnos, da ima volje i sluha za rješavanje studentskih problema. To su kvalitete koje dekan mora imati kako bi nam svima bilo bolje. Dekana Barišića znam kao profesora sa studija filozofije. Prema studentima se odnosi jako korektno te se nadam da će daljnja komunikacija i suradnja s njim biti jednako pozitivno iskustvo.

Što bi ti istaknula kao najvažnije u promjeni statusa u fakultet (za samu instituciju)? Postoji li uopće stvarna razlika?

Ono što bih prvo voljela reći je da razlike u vrijednosti diplome nema. Sveučilišni studij je sveučilišni studij. O tome je li institucija fakultet ili odjel ovisi o infrastrukturi sveučilišta. Recimo, Sveučilište u Zadru je posve integrirano i ima samo odjele. Nema npr. Filozofskoga fakulteta u Zadru nego imate Odjel za kroatistiku, Odjel za psihologiju itd. Sveučilište u Splitu ima i fakultete (npr. Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje) i odjele (Odjel za stručne studije ili Odjel za zdravstvene studije). Sveučilište u Zagrebu je funkcionalno integrirano, sastavljeno je od fakulteta i akademija, a Hrvatski studiji bili su jedini odjel. Rektor je od svih studenata Sveučilišta u Zagrebu potpisivao samo naše diplome. Drugim fakultetima rektor potpisuje samo doktorske povelje. Postajanjem fakultetom postajemo posve ravnopravna sastavnica Sveučilišta u Zagrebu.

Kakva je tvoja uloga bila u svemu ovome, kao predsjednice Studentskoga zbora?

Prije svega trebalo je ići na sjednice Povjerenstva za osiguravanje kvalitete, Znanstveno-nastavnoga vijeća, Vijeća društveno-humanističkoga područja, Senata, itd., detaljno iščitavati materijale te na vijećima reći svoje primjedbe što sam svakako radila. Taj sam dio posla uistinu shvaćala ozbiljno. U svemu tome bilo je ključno strpljenje i dosađivanje upravi pitanjima. Također, trebalo je paralelno voditi Zbor i obavljati poslove koji se ne vide, a moraju se obaviti kako bi sve funkcioniralo (npr. rješavanje studentskih problema, sazivanje sjednica, vođenje zapisnika). Uz sve to treba učiti, dolaziti na predavanja. Moram priznati da je to bilo jako zahtjevno, ali ako radiš s ljubavlju, stigne se. Zvuči kao potrošena fraza, ali uistinu je tako.

Misliš li da bi se stvari drukčije odvile da su se članovi Studentskoga zbora drugačije postavili?

Uistinu ne znam što bi bilo kad bi bilo. Za moje kolege i mene je jedino logično bilo da postanemo fakultet te je sav naš fokus bio na tome.

Možemo li reći da je studentsko zalaganje važno za dobar rad i pozitivne promjene u visokoobrazovnoj instituciji?

Studentsko zalaganje ne samo da je važno nego je i nužno. Studenti se moraju boriti za svoja prava jer bi neke odluke učinile studiranje jako teškim. Najbolji primjer je možda Zakon o studentskom radu koji je inicirao Sveučilišni zbor prošle akademske godine. Njime je definirana satnica te prava i obaveze studenata koji koriste mogućnost rada. Da taj zakon nije donesen (a i to je bio trnovit put), danas bi svi mogli raditi za 10 kuna po satu, potpuno legalno.

Na mojoj sastavnici, dok nismo postali fakultetom, imali smo pročelnika, pa i pročelnikovu nagradu što je na fakultetu dekanova nagrada. Naši studenti pri natječaju za smještaj u studentskom domu nisu dobivali bodove na pročelnikovu nagradu. U suradnji s bivšim predsjednikom Studentskoga zbora Sveučilišta u Zagrebu Nediljkom Jerkovićem uspjeli smo uvesti i bodovanje pročelnikove nagrade kao jednako vrijedne dekanovoj. To su samo primjeri važnosti Studentskoga zbora. Tu su još rješavanje pojedinačnih studentskih pitanja i problema…

Ti si i članica Studentskoga zbora Sveučilišta u Zagrebu u kojem si članica predsjedništva. Kako vidiš ulogu i doprinos toga zbora na studentsku svakodnevicu? Što je to tebi osobno donijelo u životu?

Već sam spomenula neke slučajeve koje su pomogle studentskom standardu. Na samom početku ove godine imali smo slučaj dopisa iz Ministarstva znanosti i obrazovanja kojim se za nas neprihvatljivo tumači dio Zakona koji se tiče upisa mirovanja godine. Zbor je sastavio povjerenstvo čija sam članica bila i ja te smo odgovor poslali Ministarstvu koje nas je pozvalo na sastanak na kojem je dogovoreno rješavanje toga problema. Ima još cijeli niz slučajeva u kojima je Zbor osigurao i unaprijedio studentski standard. Biti član Zbora donijelo je mnogo stresa i rada u kasnim noćnim satima, ali više od svega praktično znanje i iskustvo. Naučiš čitati pravilnike, sastavljati dopise, obrazlagati svoje argumente. Najvažnije od svega je prijateljstvo s kolegama s raznih fakulteta. Nadalje, naučiš raditi u timu, komunicirati i uvažavati ostale. Iako je sama aktivnost u zboru volonterska, dobijete više vještina i životnoga znanja koje ne bi mijenjala ni za kakav novac. Upravo je ljepota u tome što je volonterski. Potrebna je samo dobra volja.

Možeš li se sada zamisliti kao nekoga tko „samo“ studira, s obzirom da znamo da si demonstrator, imaš redovan studentski posao, dva studentska zbora u kojima si aktivna, barem jednu studentsku udrugu, dvopredmetni diplomski studij, nadamo se, društveni život u studentskom domu u kojem živiš? Kako izdržavaš takav ritam?

Cijeli sam život proaktivna i volim sve što radim. To je dio moje osobnosti, no nisu svi takvi i to poštujem. Iskreno se ne mogu zamisliti da „samo“ studiram jer imam potrebu biti u pokretu i nešto raditi. Kad su ljetni praznici već mi početkom kolovoza odmaranje postane dosadno pa tražim što bih mogla raditi. No, ponekad i nije dobro biti previše aktivan jer postoji opasnost da nijedan posao ne obaviš kako treba. Kad se studenti uključuju u ovakve organizacije često zanemare fakultet što nije dobro. Ja nekako žongliram sa svime. Tijekom semestra ne stignem uvijek spremiti kolokvije, ali kada dođe vrijeme ispitnih rokova sjednem i sve stignem. Važno je samo složiti prioritete. Uz sve to društveni život mi ne pati, imam izvrsnu ekipu koja je moj lijek za sve. U svemu tome rekla bih da najviše pati spavanje jer spavam malo. Srećom, postoji vikend pa se tada naspavam.

Imaš li još što za reći kolegicama i kolegama studentima?

Dragi kolege, Studentski zbor ne pjeva, mi smo vaši prijatelji koje vas zastupaju i trude se u svoje slobodno vrijeme kako bi nam svima bilo bolje. Nismo savršeni, ali snalazimo se. Angažirajte se u studentskim udrugama, upoznat ćete divne ljude i to je prilika da steknete vještine koje će sutra biti odlučujuće na razgovoru za posao. Ulažite u svoje obrazovanje, nemojte studirati kako biste samo došli do diplome nego se koliko god možete posvetite tomu da budete što bolji u svojoj struci i sutra mijenjate društvo. I naravno, ne zaboravite se družiti i izlaziti sa svojim prijateljima. Kad ćete ako ne sad?

Hvala ti na razgovoru, ustrajno dalje!

Preneseno sa službenih stranica Studentskoga zbora Sveučilišta u Zagrebu 
 

Popis obavijesti

Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu visokoučilišna je ustanova i znanstvena organizacija, koja ima poziv: istraživati i proučavati hrvatsko društvo, državu, prostor, stanovništvo, iseljeništvo, kulturu, hrvatsko civilizacijsko i povijesno naslijeđe u europskom i općesvjetskom kontekstu; o postojećim znanjima i novostečenim spoznajama poučavati u sustavu visokoučilišne naobrazbe te njegovati hrvatski nacionalni i kulturni identitet.

Adresa: Borongajska cesta 83d, Zagreb
© 2013. - 2020. Sveučilište u Zagrebu, Fakultet hrvatskih studija. Sva prava pridržana. Računalna služba         Izjava o pristupačnosti
QuiltCMS